Moj profil

Anđeli na zemlji

"Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?"

Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston

Uvijek su mi govorili da imam dara za pisanja, a ja poprilično redovito, baš u "ključnim trenucima" ostanem "kao tele", spetljana, bez riječi...

I sad krećem u tom smjeru "petljanja", ali odustati neću, jer vam želim napisati par redova o vrlo posebnoj ženi koju sam upoznala upravo "ovdje" - na coolinarici. Ona je posebna, dobra, nasmijana, talentirana, a nadasve ima veliko srce! Život je nije mazio, a ona ne skida osmijeh s lica! Ja kažem da je dobra vila, a ona da je vještica😉, ali ja sam u pravu!

Tko je koga dodao u prijatelje, ne znam i nije ni važno, ali mi se od pravog dana svidjela...

Meni,njoj potpuno nepoznatoj, poslala je predivne salvete da bih se mogla baviti dekupažom, a meni, "staroj" romantičarki sve što donese poštar, s markicom i adresirano rukopisom, predstavlja uvijek radost🙂

I krenula su tako povremena dopisivanja i povjeravanja, pa je ona tako već par puta dirnula moje srce...a posebno u ovom dijelu moga života, koji je težak i koji me plaši, jer je netko koga obožavam, jako bolestan i vodi najtežu borbu u životu, ali o tome vam ne želim i ne mogu pisati...

Upalila je svijeću Gospi  Trsatskoj za ozdravljenje, poslala mi sliku i duboko me dirnula...Posebno što volim Trsat, što sam tamo bila jedanput na susretu mladih i prisjetila se svoje bezbrižnosti...

Dolazim danas doma, poslije dugog radnog dana, suprug otključava sandučić, a u njemu žuta koverta, ispisana rukom, u gornjem lijevom kutu adresa moje dobre prijateljice😇 a ne "nekog imena s coolinarike" ! Srce mi lupa od radosti kao djetetu! Otvaram pažljivo, a unutra magnet s likom Gospe Trsatske!Još i pismo, pisano rukom...

Sigurna sam da ću je nekada u životu uspjeti zagrliti i sigurna sam da će mi oči ispuniti suze, a srce radost!

Čudno je sve skupa, netko koga nikad nisam vidjela uživo, donosi mi toliko utjehe u za mene teškim danima, napiše uvijek "baš ono što treba"...Rekla sam joj da mi je više glupo pisati "Hvala" pa neka ovaj članak bude samo podsjetnik da su anđeli među nama, da su skrili negdje krila, ali ih odaje osmijeh, nada koju šire, njihovo veliko srce...

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.