Osigurajte zalihe grickalica i bacite se na iščitavanje redova posvećenih "najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu". Još jedan savjet: budete li pobjede primali k srcu kao svoje, a poraze uzimali s akademskom distancom, živjet ćete barem još 100 godina!
Od kada je svijeta i vijeka, nikada dosta "kruha i igara". Uz povijest nogometa, "nogometofilima" sa svih strana svijeta želimo naročit užitak u ovogodišnjem Svjetskom nogometnom prvenstvu, koje će se 19. put za redom održavati od 11. lipnja do 11. srpnja 2010. i to u Južnoafričkoj Republici. Svima onima koji putuju u Afriku, a prema neslužbenim informacijama njih je nemali broj, želimo sretan put i putovanja dostojno nogometno nadmetanje. Odbrojavanje je odavno započelo.
Povijest nogometa
Slijedom nogometnog traga, nakratko se selimo u antiku, tj. do starih Grka i Rimljana, koji su 50-minutnom igrom sličnom nogometu otvarali Olimpijske igre. Nešto drugačija pravila od današnjeg nogometa dopuštala su im i nošenje lopte.
Pisani kineski tragovi iz 50-ih g. pr.k. spominju nadmetanje slično nogometu kakav danas poznajemo između japanskih i kineskih momčadi, a zapisi iz 611. g. potvrđuju da se nogomet igrao u japanskoj prijestolnici Kyotu.
U Kini je nogomet bio specijalnom igrom u povodu careva rođendana. Vojnici su udarali lopte načinjene od životinjske kože i ubacivali ih u mrežu između dva stupa visine 10 metara.
Prva javna utakmica u Hrvatskoj odigrala se 1887. godine kada se brod Britanske mornarice usidrio u zadarskoj luci.
Na pacifičkim otocima igra poput nogometa uključivala je korištenje ruku i stopala, a igrala se kokosovim orasima i narančama umjesto lopti.
Eskimi su također igrali nogomet, i to na ledu. Njihove lopte bile su punjene travom i životinjskom dlakom.
Nogometne radosti koje su se odigravale između sela činile su nogometnim poprištem razdaljine i do 15 km.
Oni osjetljivijeg želuca neka preskoče sljedeći podatak - vojnici su umjesto lopti koristili lubanje svojih neprijatelja.
Kako se sport s Istoka proširio na Europu nije poznato, ali Engleska uskoro preuzima ulogu kolijevke nogometa, o čemu svjedoče pisani tragovi iz 13. stoljeća. Na samom početku nogomet prati negativna reputacija među plemstvom, što zbog nasilja u igri, pri čemu su igrači nerijetko zadobivali frakture nogu i ruku, neki u žaru i pogibali, a što zbog navijačke strasti, stvaranja nesnosne buke i razbijanja prozora. Usprkos zakonskim mjerama koje su nogomet nastojale depopularizirati, nogomet biva sve omiljenijom zabavom, što ga s vremenom s društvene margine promiče u prve redove sporta i zabave.
Do sredine 19. stoljeća vlada nogometna anarhija. Veličine nogometnih ekipa kretale su se u rasponu od 15 do 21 igrača, a tim od 11 igrača standardiziran je tek 1870. godine. No, već početkom 19. stoljeća javlja se potreba za uvođenje reda u "najvažniju sporednu stvar na svijetu". Godine 1815. koledž Eton objavljuje prva pisana nogometna pravila.
Počeci hrvatskog nogometa
Počeci nogometa u Hrvatskoj vode u 1873. godinu, kada su ga zaigrali engleski posjetitelji, a prva javna utakmica odigrala se 1887. godine kada se brod Britanske mornarice usidrio u zadarskoj luci.
Uz prisutnost engleskog princa od Edinbourgha i velikog broja gledatelja, engleski mornari odigrali su prvu javnu tekmu, uz početnu intonaciju engleske himne.
Nogomet postaje i hrvatskom realnošću. Prvo hrvatsko izdanje Pravila igre tiskano je 1896. godine u Zagrebu, a Pravila bivaju obnovljena i reizdana 1908. godine.
U počecima se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije "Hrvatski sokol", a 1903. godine osniva se i prvi hrvatski sportski klub naziva PNIŠK - Prvi nogometni i športski klub, Zagreb.
Nogometne ikone
Borba za nogometne počasti i prevlasti postaje sve izraženija, a nogometni fanovi kreiraju cijelu jednu subkulturu. Industrija navijačkih rekvizita, nogometni rituali, okupljanja na tekmama ili pred televizorima, igrači kao moderni heroji samo su dio vrlo aktualne nogometne euforije, koja ne zaobilazi ni nas.
William Éric Gallas, Thierry Henry, Rio Ferdinand, David Beckham, Lionel Messi, Carlos Tevez, Obafemi Martins, Michael Ballack, John Terry, Wayne Rooney, Wesley Sneijder, Robin Van Persie, Andrea Pirlo, Alves, Douglas Maicon, Kaka, Ronaldinho, Cristiano Ronaldo, Xavi Hernandez, Cesc Fabregas, Andres Iniesta, David Silva, David Villa, Fernando Torres, Diego Forlan, Maxi Rodriguez, samo su neka od imena na čiji spomen nogometni pulsevi skaču. Oni sačinjavaju današnju najužu nogometnu elitu.
Za razliku od njihovih starijih kolega koji su strpljivo kročili trnovitim nogometnim stazama, nogometne zvijezde danas su tretirane poput pop ikona. Enormni iznosi honorara, potpisivanje basnoslovnih ugovora, zarade na reklamama, brakovi s ljepoticama, samo su neki od razloga rastuće nogometne popularnosti. Druga strana nogometne medalje jesu navijački ispadi, što otvara neku novu, mnogo ozbiljniju temu. Mi ćemo ostati na povijesti nogometa, pozitivnom navijanju uz dobro društvo, hranu, i piće.
Stoga se za praćenje tekmi pred tv-ekranima ne zaboravite obnoviti kućne zalihe "nogometnim zalogajima", čipsom, kikirikijem, malim zalogajima, grickalicama, sokovima i pivom. I nikako ne zaboravite nogometni zanos. Članak ćemo završiti kako smo ga i započeli - samo neka je "kruha i igara".
:(Još nema komentara