"Što ima za ručak?" "Što ću danas za ručak?" Svakodnevno izgovorimo ili pomislimo nešto slično. Nakon toga uglavnom slijedi otvaranje hladnjaka i smočnice.
"Što ima za ručak?" "Što ću danas za ručak?" Svakodnevno izgovorimo ili pomislimo nešto slično. Nakon toga uglavnom slijedi otvaranje hladnjaka i smočnice, kako bi se uvjerili da li je nešto ostalo od jučerašnjeg ručka, da li ima dovoljno krumpira, da li su jaja još uvijek svježa. Treba pogledati i na sat.
Pretpostavljam da većina nas i dalje živi isti odnos s kuhinjom. Međutim, treba priznati da se vremena mijenjaju, sviđalo nam se ili ne. Pojava mobilnih telefona u mnogočemu je promijenila naš život, pa tako i način na koji biramo što ćemo i kako jesti.
Korisnici dostave hrane uglavnom su milenijalsi, oni rođeni između ranih '80-ih i 2000-te.
Do prije desetak godina, tzv. "take away" hrana, dakle ona koja se pripremala u restoranima i odnosila kući, je bila prava rijetkost. Još uvijek se sjećam prvih kineskih restorana, prvih pizza iz kartona, prve telefonske narudžbe iz meksičkog restorana, kad nije trebalo izgovoriti ime jela, nego brojku pod kojom se nalazio na meniju. Radilo se o pravoj avanturi, uz ostalo i jer nikad nisi bio siguran da li će večera stići za deset minuta ili dva sata.
Naručiti večeru putem mobilnog telefona, koristeći web-stranice ili aplikacije, danas je postalo vrlo jednostavno. Možemo kupiti svježe sastojke, polugotovu hranu ili cjelokupnu večeru iz restorana, osim što možemo sa sigurnošću znati kada će stići pred vrata.
Amazon, div prodaje preko interneta, koji je započeo s knjigama a danas isporučuje sve i svašta, nedavno je ušao u biznis tzv. food delivery, tj. dostava hrane iz dućana ili restorana. Prije samo nekoliko tjedana potpisao je prve ugovore s preko 100 restorana u Londonu, među kojima veliki lanac pizzeria Strada, ali i s restoranima koje krase Michellinove zvijezdice. U britanskom glavnom gradu, kao i u 4 velike američke metropole, Amazon jamči dostavu hrane za manje od sat vremena i to iz restorana koji dosad nisu koristili tu vrstu usluge. Njegov glavni konkurent je UberEats, koji optimizira dostavu hrane s vožnjama putnika u određeni dio grada.
Osim velikih globalnih tvrtki, poput Amazona i Ubera, koje pokušavaju dominirati tržištem, svoj komadić kolača traže i manje tvrtke koje posluju na ograničenom prostoru ili s manjim brojem namirnica. Tako u Novom Zelandu postoji tvrtka za dostavu tek svježe, uhvaćene ribe. U Sjedinjenim Državama velika samoposluživanja već predviđaju kupovinu hrane online, ali posljednja novost su tvrtke koje će za vas obaviti kupovinu u različitim dućanima po vašoj želji, voće i povrće u jednom, meso u drugom, kruh u trećem, za nju večeru iz jednog restorana, za njega iz drugog, te vam sve skupa dostaviti pred vrata.
Biznis dostave hrane, od osnovih sastojaka i sirove hrane, do večera iz skupih restorana, toliko se razgranao i specijalizirao da se samo u Italiji okrene 400 milijuna eura godišnje.
Korisnici su uglavnom milenijalsi, oni rođeni između ranih '80-ih i 2000-te. Možda će se ubrzo na početku postavljena pitanja promijeniti u "Što ćemo danas naručiti za ručak?" i "Kad je predviđena dostava?
:(Još nema komentara