Talijani jesu majstori tjestenine na 1000 načina, no Slovenija ima gastronomski specijalitet kojemu je zaista teško odoljeti. Zovu ih Idrijski žlikrofi.
Idrijski žlikrofi su moćno, hranjivo i vrlo zasitno jelo koje su nekad idrijske žene spremale svojim muževima rudarima kad bi se vraćali iz dugotrajnih smjena i nakon mukotrpnog posla u rudnicima. Danas su Idrijski žlikrofi prepoznatljivi specijalitet kojeg je nemoguće izbjeći prilikom posjete Idriji. Iako ih se može pronaći i u drugim dijelovima Slovenije, originalne Idrijske žlikrofe jest ćete isključivo u Idriji, a restorani koji ih rade imaju i poseban certifikat.
Važno je znati pravilno jesti Idrijske žlikrofe – dok je jedan u ustima, drugi je na vilici, a trećeg koji je na redu već snimate pogledom.
Idrijski žlikrofi su zapravo slovenski ravioli, tjestenina poput one za rezance od brašna, jaja, vode (ili mlijeka), ali nešto mekša, punjena je nadjevom od kuhanog krumpira (izmrvljenog dok je još topao), masnoće (svinjska mast, sjeckana dimljena slanina ili čvarci), luka, vlasca i mažurana, te začinjena paprom i soli.
Najveća tajna Idrijskih žlikrofa leži upravo u pripremi nadjeva, jer kao i kod svakog tradicionalnog recepta koji se prenosi s koljena na koljeno, postoji toliko varijanti koliko je kuharica, no najvažnije je da kuharica uloži sve svoje znanje i ljubav u pripremu Idrijskih žlikrofa. Prema nekim izvorima, žlikrofe je u Idriju donijela jedna rudarska obitelj iz Transilvanije početkom 19. stoljeća i otad su nezaobilazno jelo za svaku važniju prigodu - rođenje djeteta, vjenčanje, rođendane i imendane, blagdane, pa čak i u trenucima smrti.
U Idriji se danas proizvede više od 60 tona Idrijskih žlikrofa godišnje!
U obiteljima s pet do osam članova, kuharice su znale pripremiti i po 700 komada žlikrofa za ručak ili večeru, jer u prijašnje doba, nakon teškog fizičkog rada u rudniku gladni muškarci su običavali pojesti i 100-tinjak žlikrofa za jedan obrok. Kad smo kod brojki zgodno je spomenuti i kako se u 12 godina (od 2006. do 2018.) u Idriji proizvelo preko 900 tona Idrijskih žlikrofa, a godišnja proizvodnja danas je veća od 60 tona i dalje raste. Kad je o omjeru bjelančevina, masti i ugljikohidrata riječ, Idrijski žlikrofi sadrže 12,78% proteina (preporučene vrijednosti 10-15%), 22,79% masti (preporučene vrijednosti do 30%), te 64,43% ugljikohidrata (preporučene vrijedosti 55-75%), a današnja porcija od 30-ak komada ima 420 kcal ne računajući umak koji se poslužuje uz jelo.
Kako su Idrijski žlikrofi vrlo zahvalno jelo, poslužuju se i kao toplo predjelo, prilog uz glavno mesno jelo ili kao samostalno glavno jelo u kombinaciji s različitim umacima. Važno je samo pripaziti da umak ne zasjeni okus žlikrofa. U vrijeme blagdana najčešće su na stolu bili Idrijski žlikrofi s bakalcom, gustim umakom od ovčetine, no vrlo su popularni i 'politi žlikrofi', koji se samo začine s jednostavnim umakom od pečenja. Danas je u idrijskim restoranim moguće pronaći žlikrofe u najrazličitijim umacima, a samo je kreativnost chefa kuhinje granica na kojoj se ponuda restorana zaustavlja.
Idrijski žlikrofi nazivaju se još i Napoelonovi klobučki, o čemu postoji legenda koja uključuje najvažniji začin - ljubav
No, osim punjenja i umaka, tradicionalni Idrijski žlikrofi specifični su i po svom obliku - izgledaju kao kape Napoleonovih vojnika, pa se stoga u Idriji i okolici nazivaju i 'Napoleonovi klobučki' ('Napoleonovi šeširi'). I upravo zbog tog oblika za njih se veže još jedna priča koja ipak ostaje samo na razini legende, jer nije dokazano da je veliki francuski vojskovođa zapravo ikad boravio u Idriji. Naime, prema priči u Idriji je Napoleon imao ljubavnicu Josephinu koja je za njega napravila tjesteninu od jaja s punjenjem od krumpira koju je tako oblikovala da izgleda poput Napoleonova šešira.
Istina je da je Napoleonova supruga bila Josephina, no ona nije bila iz Idrije, već rasipna ljubavnica, udovica koja je nakon nekoliko uglednih Francuza osvojila Napoleona Bonapartea toliko da se ovaj u nju zaljubio i oženio je, čime je šest godina starija Josephine postala prva Napoleonova supruga i francuska carica. Kasnije je jedna od Napoleonovih ljubavnica bila i Viktorija Kraus, čija je majka bila Idrijka, a otac Bavarac, i koju je Napoleon nakon upoznavanja na jednom balu u Beču iste večeri poveo sa sobom. Viktorija ga je pratila u njegovim osvajačkim pohodima prerušena u francuskog vojnika, a je li mu pripremala i Idrijske žlikrofe, nije poznato. No, ako ljubav ide kroz želudac...
I na kraju, budete li imali priliku kušati Idrijske žlikrofe, zapamtite i kako se Idrijski žlikrofi pravilno jedu. Dok je jedan žlikrof u ustima, drugi je na vilici ispred usta, a trećeg koji je na redu već snimate pogledom.
:(Još nema komentara