Slučajno sam naletjela na fotografiju jedne ''stare kuharice'', za to su ''krive'' Umag, Betinna i Karamelina, sjetila sam se moje prve kuharice ''JA SAM MALA KUHARICA'' Mire Vučetić. Sjećanja su potekla...
Slike se počinju nizati. Ovo je djelić mojih sjećanja koja ću podijeliti s vama. Interesantno je kako jedna stara knjiga, uzburka sjećanja... tako je nastala ova moja priča.
Bila sam vesela i živahna petogodišnjakinja, svako drvo je bilo moje, stalno sam nešto kuhala i nakuhavala. Moja obitelj je živjela kod bake, na periferiji grada, u divnom naselju kraj Dinamovog stadiona. Kućice su bile poslagane u krug, oko parkića u koji smo mi djeca mogli bezbrižno istrčati preko ceste pomalo škilječi, jer nas je sapun pekao za oči.
Nisam mogla izaći iz kuće bez obaveznog umivanja i češljanja, baka je tu bila glavna. Još danas pamtim kako bi me posjela pred veliki prozor koji je gledao u vrt i gustim češljem češljala moju dugu kosu. Bila sam nestrpljiva, i stalno bih se meškoljila, a baka je znala
reći - '' Moram te počesati, pak su ti cigani celu noć po kosi plesali ❤️ '' Na pletenicu bi mi zavezala crveni mašlek i dobro me umila sapunom.
Ako ne bih išla u park, s bakom bih pošla u vrt, ona bi uzela svoju veliku košaru, a ja malu i krenule bi i berbu. Baka bi brala povrće i od svakog mi malo odrezala i spustila u moju košaricu, a samo da znate kako krasan vrt je imala... (možda i nije bio tako krasan kako pamtim, ali meni je bio kao iz bajke)
Kada bi nabrale sve potrebno za ručak, slijedilo bi pranje povrća, imala sam i svoj nožić, kako je to bilo izrezano, možete si zamisliti. Baka je kao prava kuharica kuhala ne peći na drva, i ja isto, ali na onom divno uglancanom rosfraj rubu, samo tamo, i nigdje više.
Imala sam pravo metalno, limeno posuđe, sa poklopčićima, cjediljkama, šefljicama, i bilo ga je jako puno. Nakon igre sve smo zajedno dobro oprale i izglancale, dio tog posuđa ljubomorno čuvam i danas.
Pisana je u stihovima, vrlo poučno i interesantno...
U mom mladalaštvu, knjiga je pala u zaborav, ali pojavio se jedan klinac - jedna jabuka, moja jabuka, koja nije pala daleko od stabla. Poklanjam vam njegov omiljeni recept...
U njegovom životu, važnu ulogu je odigrao djed, baka ga nažalost nije uspjela upoznati, a jako joj sliči. Djed i David (moja jabuka) stalno su kuhali zajedno, izmišljali jela, koja su stvarno bila jako ukusna i fina. Često bi zajedno listali ''Malu kuharicu'' i pripremali kolačiće.
Njih dvojica bili su pravi tandem, jeste li ikad čuli da nekome IZGORI KOMPOT???? Njima se to desilo... djed je igrao play station, a malac je gledao crtiće, ''otvorili su oči'' tek kada su osjetili dim - sunčeka moja ❤️ Tu se posijalo ''zrno ljubavi'' koje je s vremenom raslo i raslo...
Ovo je moj MALI KUHAR, njega je ''zarazio'' njegov djed, ni jedan kuharski šou nisu smjeli propustiti ❤️ kada bi se emitirale ''KRUŠKE I JABUKE'' svi smo morali biti tiho.
Ovaj mali kuhar, sada je mladi kuhar, koji obožava svoj posao, i dokazuje da roditelji ipak trebaju pustiti svoje ''ptiće'' da rade ono što vole ❤️
Jedna fotografija kuhara kojeg nemam,
uzburkala je moja sjećanja,
ubrzala otkucje mog srca i uljepšala mi večer,
hvala vam drage cure na tome!
:(Još nema komentara