Karnevalom po svijetu

Karneval je poseban dio godine za milijune i milijune ljudi širom svijeta. Vremenski smješten negdje usred zime ili usred ljeta, ako živimo ispod Ekvatora, u gastro tradiciji svakog naroda koji ga slavi predstavlja nešto specijalno. Jela koja se pripremaju i često jedu jednom godišnje, uglavnom su sitna, pržena, slatka. Mali grijehovi, kako bi se pripremili na razdoblje posta.

U Brazilu, zemlji koja u Karnevalu odražava svoju iskonsku prirodu, Cariocas, stanovnici Rija, pripremaju se godinu dana kako bi prošetali vrućim Sambadromom. Papos de Anjo, u prijevodu «anđeonski podbradak», tipični su kolači za to doba godine. Izvorno portugalsko jelo, priprema se od nešto većih komada biskvita bez brašna, koji se nakon pečenja stavljaju u šećerni sirup, u kojem se i poslužuju.

Slatki dani karnevala

Na drugom kraju svijeta, u hladnoj Švedskoj, iako se ne slavi karneval, postoji kolač koji označava početak razdoblja posta. Posljednji dan Karnevala, pokladni utorak, dan je kada Šveđani napokon jedu Semle. Radi se o kolačima koji izgledom sliče na naše princez krafne. Tijesto, s mirisom kardamoma, se vodoravno prereže te se donji dio malo izdubi, kako bi se našlo mjesta za kremu od badema i šlag. Kalorijska bomba koja je stajala glave švedskog kralja Adolfa Frederika, koji je 12. veljače 1771. nakon obilne večera, koja se sastojala od jastoga, kavijara, haringi, pojeo svoj omiljeni kolač, semlu. I to tako 14 puta! Poznat je među sunarodnjacima kao «kralj koji je jeo dok nije umro».

King cake je šareni vijenac koji se jede u Louisiani i drugim južnim američkim državama, za vrijeme Mardi Gras, tj. fašničkog utorka. Priprema se od dizanog tijesta, punjenog poput orehnjače, orasima, grožđicama i cimetom. Nakon pečenja se preljeva gustim šećernim sirupom i posipa šećerom u ljubičastoj boji (pravda), zelenoj (vjera) i zlatnoj (moć). Često se u središtu kolača nalazi mala porculanska lutkica, koja simbolizira novorođenu bebu, Isusa. Kolač se u prošlosti jeo za praznik Sveta Tri Kralja. Današnja bebica u kolaču, svjedoči o kršćanskoj tradiciji stanovnika američkog juga, koji su bili pod stoljetnom dominacijom Francuza.

Kad smo kod Francuske, Le Chandeleur ili Dan palačinki, slavi se 2. veljače, i nije isključivo jelo karnevalske tradicije, već spada u grupu onih koje jedemo tijekom veljače, a svjedoče o najrazličitijim interpretacijama i mješavini kršćanske i paganske kulture. Na taj dan se peku slatke palačinke, pale svijeće i prepušta praznovjerju.

Za vrijeme Karnevala u Belgiji se uživa u oliebolu, okruglim kolačima od dizanog tijesta, punjenim suhim voće i prekrivenim šećerom u prahu. Postoji varijanta pod nazivom smolenbol, kada je u samom nazivu navedeno da se prže u masti.

Karnevalske slastice se često pripremaju jednom godišnje. Sitne, pržene i slatke, služe kako bismo se pripremili na razdoblje posta.

U Švicarskoj se tijekom hladnog Karnevala pripremaju mali prženi keksi dugoljastog oblika, tanki i hrskavi, Schenkeli ili prema nekima Damska bedra. Dvosmislenog imena, jer bi se ako su pripremljeni kako treba, trebali raspuknuti na vrhu i po sredini. Nakon što se isprže, pospu se šećerom, a hrabriji slatkoljupci ih dodatno umaču u rastopljenu čokoladu. 

Mi, Karneval vezujemo za zimu, maštovite kostime, razuzdanost, druženja, šarene konfete, ali i miris prženih slastica i šećera u prahu. Prepuštanje porocima, razlog je i cilj Karnevala, pa čak i ako se ne volite maskirati, uvijek možete gricnuti fritulu, kroštulu ili fanjke, razne dalmatinske cukarine i škanjete, pušurate, zatvorenih očiju zagristi u pokladnicu.