Prije desetak i više godina, jutarnja nedoumica svodila se na: crni ili bijeli? A danas se možete igrati svjetskog putnika i za doručak jesti talijansku foccaciu, ručak začiniti indijskim naan breadom, a za večeru smotati nekoliko meksičkih tortilla!
Bez gotove "štruce" iz trgovine život nam je nezamisliv, ali trud uložen u pripremu domaćeg kruha (imate li pekač kruha, stvar je jednostavnija) bogato će biti nagrađen. Već i sam njegov miris dovoljan je da se osjećamo ugodno, zaštićeno i – kao kod kuće.
U u Londonu nalazi se kruh star oko 4000 godina, a pronađen je uz egipatsku mumiju.
Redukcijske dijete obično započinju nemilosrdnim izgnanstvom kruha s patničkih, niskokaloričnih menija, ali kruh je zapravo vrijedna namirnica. Sadrži složene ugljikohidrate, bjelančevine, kalcij, željezo, tijamin i nijacin te važne vlaknaste tvari.
Kruh često čini sastavni dio religijskih običaja i obreda; i u hrvatskim je krajevima, primjerice, Uskrs nezamisliv bez pince, dok židovske obitelji Sabbath slave uz challah (lagani kruh u obliku pletenice). U vrijeme Pashe jedu tanki beskvasni kruh koji simbolizira bijeg njihovih predaka iz ropstva: morali su bježati iz Egipta prije nego se digao kruh koji su pripremali.
Legenda o nastanku kruha
Prvi je kruh nastao slučajno. Oko 2600. godine prije Krista jedan egipatski rob (njegovo se ime, naravno, izgubilo u povijesnoj prašini) uz vatru je pravio kolačiće od brašna i vode. Uhvatio ga je san, vatra se ugasila, a kolačići su ostali na toplom. Rezultat već znate: tijesto se diglo, a pečeni kolačići bili su mnogo ukusniji od tankih, tvrdih kakve su jeli do tada.
Arheološki nalazi u Egiptu pokazali su da su Egipćani zaista poznavali proces pečenja kruha. No, kruh se u nekom obliku jeo još od neolitika. Zrna žitarice su se drobila, miješala s vodom i pekla na vatri. Grčki mornari i trgovci donijeli su iz Egipta brašno i tako se proizvodnja kruha proširila i po Europi.
U srednjem vijeku kruh se ponovno počeo pripremati bez kvasca, iako su ga Normani s kvascem radili od 1191. Do ranog 13. stoljeća mlinari su postajali sve važniji, a kako je praksa bila da četvrtinu donesenog brašna smiju zadržati, i – bogatiji.
Izum mlina oko 1800. godine omogućio je proizvodnju laganijeg i bjeljeg kruha koji se smatrao skupljim i ukusnijim.
Zanimljivosti
Izum mlina oko 1800. godine omogućio je proizvodnju laganijeg i bjeljeg kruha koji se smatrao skupljim i ukusnijim.
- prosječan Hrvat na godinu pojede oko 90 kilograma kruha, a prosječan Amerikanac tek oko 23 kilograma
- prosječna kriška tosta sadrži samo oko 1 gram masnoće i oko 80 kilokalorija
- stare Egipćanke slale su djecu u školu s lunch-paketom koji se sastojao od mnogo kruha i malo piva
- kad smo već kod Egipćana, oni su sastojke za kruh, brašno i vodu mijesili nogama
- prelomljeni kruh smatra se univerzalnim simbolom mira
- sigurno ste čuli za pumpernickel – to je štruca crnog, raženog kruha. A znate li odakle mu tako duhovito ime? Napoleon je za svojega konja tražio kruha: "Pain pour Nicole" (tako se, naime, zvala njegova kobila). Prusima je to zvučalo više kao "pumpernickel" i tako je taj crni kruh dobio ime
- pita bread je kruščić sa šupljom sredinom; vrlo je zgodan za punjenje. "Rupa" u njemu nastaje zbog pare koja napuhne tijesto. Kad se kruščić ohladi i splasne, u njemu ostane džepić
- Murphyjev zakon kaže da će se kriška kruha premazana maslacem pri padu uvijek dočekati na namazanu stranu
- u British Museumu u Londonu nalazi se kruh star oko 4000 godina! Pronađen je uz egipatsku mumiju koje su se pokapale s kruhom da ih hrani i na drugome svijetu.
:(Još nema komentara