"Papra" je novi liker, vrhunski digestiv, od goranskih trava i korijena. Pije se na poseban način, prvo se otpije mali gutljaj koji se lagano promućka po ustima i onda se zatvorenih očiju uživa u senzaciji tisuća iglica koje žare po nepcu.
U zadnjih godinu dana se u primorsko-goranskom području u restoranima, hotelima i vinotekama mogu kušati vrhunski likeri: "San Hubert" i "Divlja ruža" čiji su tvorci supružnici Mira i Vid Arbanas iz Lokava.
Pred par mjeseci ovaj je poduzetni par, koji se već godinama bavi travarstvom, izašao na tržište s novim likerom "Papra - Hortus Diabolicus" neopisivog slatkasto-paprenog-žarećeg okusa. Ovaj biljni liker koji je u vrlo kratko vrijeme zadobio veliki broj obožavatelja, ljubitelja i poznavatelja vrhunskih alkoholnih pića. Osvojio je nagradu za najbolje autohtono goransko piće i prvu županijsku nagradu u natječaju Hrvatske turističke zajednice - Zeleno srce Hrvatske.
"San Hubert" je pripremljen od 57 trava, 7 vrsta voća i vrhunske lozovače.
Što o svojim likerima kaže sam proizvođač, gosp. Vid Arbanas?
Vaši likeri su pripremljeni od trava, korijenja i voća koje berete isključivo u Gorskom kotaru. Kada se beru biljke?
Praktički cijelu godinu, od proljeća do jeseni. Npr. prvo se u proljeće bere podbijel koji niče ispod snijega, a čak i krajem listopada se beru neki korijeni. Trave se mogu čuvati do godine dana, poslije izgube okus.
Odakle ideja za prvi liker?
Naš prvi liker "San Hubert" nastao je kao odgovor obitelji Arbanas na poznati njemački "Jaggermaister". "San Hubert" je izvorni hrvatski "Jagger", pripremljen od 57 trava i 7 vrsta voća koji se ovdje beru te vrhunske lozovače iz Istre.
Koliko vam je trebalo da utvrdite točnu recepturu?
Trebalo je 8 godina da moja supruga pronađe optimalnu recepturu za ovaj liker. Prijatelji, koje od milja zovem "konzilij pijanaca" su u tih osam godina, na veliko veselje isprobavali razne okuse likera, sve dok supruga nije otkrila trik. Naime, jedan od korijena smije se držati samo 24 sata, inače piće bude pregorko.
Kakvo je piće "San Hubert"?
Odličan aperitiv, poboljšava cirkulaciju, olakšava probavu, a pomaže i kod bolova u želucu. Općenito je gorak, ali pitak i time "opasan", kako kažu prijatelji. Prva čašica je malo gorka, druga je bolja i lakše klizi, a treću si čovjek sam toči.
"San Hubert" ima zaista posebnu boju?
Ovu prozirnu, ali tamnocrvenu boju daje borovnica, u piću nema ni "zrna" kemije niti umjetnih boja.
Kako ste došli na ideju da liker nazovete baš "San Hubert"?
Sve je rezultat dužeg promišljanja, na neki način smo htjeli ispričati priču o ovom području. Na etiketi "San Huberta" nalazi se mrki medvjed kojeg ima još samo kod nas u Gorskom kotaru, u pozadini je poznata planina Risnjak. Sveti Hubert je svetac zaštitnik lovaca kojih je uvijek bilo puno u ovim krajevima pa je on tako "kumovao" imenu.
Kakav je vaš drugi liker "Divlja ruža""?
"Divlja Ruža" ima skoro isti sastav kao "San Hubert", ali nema njegovu gorčinu jer su iz njezine recepture izbačene sve gorke trave i korijeni. Ugodna voćna aroma koja potječe od 7 vrsti šumskog voća, slatkasti okus i niži postotak alkohola, čine "Divlju ružu" pravim ženskim pićem.
Slatki likeri se često koriste za koktele. Kako je s "Divljom ružom"?
Da, "Divlja ruža" je odlična za koktele, često pomiješam 2 dl gaziranog pića s okusom limunai 0, 3 dl "Divlje ruže". U toj kombinaciji izgubi se gaziranost pića,a dobije lijepa boja koktela koji se može poslužiti uz krišku naranče.
Vrlo elegantnu kombinaciju poput Kir Royal-a dobit će se i ako pomiješate malo "Divlje ruže" s nekim finim šampanjcem.
Nedavno ste na tržište izašli s još jednim novim proizvodom?
Da, to je "Papra - Hortus Diabolicus", novi liker od goranskih trava i korijena. Volim reći da je kao i sva velika otkrića, i on nastao slučajno. Bazira se na korijenu jedne goranske biljke koja je u svježem stanju strašno gorka, a u osušenom - "otrovno" ljuta. "Papra" je inače vrhunski digestiv.
Spomenuli ste da se " Papra" pije na poseban način?
"Papra" je piće za ljude koji žele istinski uživati u čašici-dvije vrhunskog pića. Ne pije se poput rakije i konjaka, ne smije se onako odmah "zeksati" u grlo, prvo se otpije mali gutljaj koji se lagano promućka po ustima i onda se zatvorenih očiju uživa u senzaciji okusa koji se stvaraju na nepcu. Prvo osjetite blago slatki okus, kao kod medovače (iako meda nema), nakon par sekundi tisuću bockavih iglica u ustima, nakon toga osjećaj ugodnog žarenja...
"Papra" je zbog ljutog okusa, ali zašto naziv Hortus Diabolicus?
Hortus Diabolicus ili "vražji vrt" je najstariji pisani naziv Gorskog kotara kojeg su nadjenuli još stari Rimljani pa se činilo prikladnim tako nazvati ovaj izvorni goranski liker koji pali i žari po nepcu poput vraga iz vražjeg vrta.
Usprkos postojanju "Vražjeg prolaza", danas više nitko ne doživljava područje Gorskog kotara poput zabranjenog, vražjeg vrta iz daleke prošlosti, već on postaje idealno mjesto za odmor. Ovo planinsko područje u zaleđu Kvarnerskog zaljeva, u blizini mora, svake godine privlači sve više turista željnih uživanja u još netaknutim prirodnim ljepotama i svježem zraku.
Ako i vas put nanese u Lokve, osim Lokvarskog jezera, špilje Lokvarke, obližnje park-šume Golubinjaka i obilja drugih sadržaja, slobodno posjetite i supružnike Arbanas te u njihovom ugodnom domu izaberite nešto iz bogate ponude autohtonih biljnih likera, čajeve od biranih planinskih trava, prirodnih kozmetičkih preparata ili odabrane domaće zimnice.
:(Još nema komentara