Produženi vikend iskorištavamo, ponovno za odlazak na otok Pag, suprugov rodni otok, a nama posebno drag, jer uvijek služi, za bježanje iz grada i vikend odmore. Naravno da nas Pag uvijek zove svojim čarolijama , čistim morem i prekrasnim plažama. Ponekad su to i radni vikendi, ali uvijek se nađe, malo vremena za šetnju...
Već pri samom dolasku na otok Pag, dočekuju vas gole, kamenite i negostoljubive obale. Sjeverna strana otoka, bliža kopnu, potpuno je prekrivena kamenom, bez imalo niskog raslinja ili šume. To je strana, koja je okrenuta buri i tu ništa ne uspijeva. Prilikom svake vožnje trajektom i pristanka na otok, čini mi se kao da smo stigli na neku drugu planetu, jer tu prevladava kamen, kojeg na otoku stvarno ne fali. No, da vas ne bi prepala ima na Pagu i šume i niskog raslinja i maslina i vinove loze, ali ovaj članak posvećujem kamenu.
Produženi vikend za kraj petog mjeseca, baš je lijepo došao za mali odmor, ali vrijeme nas iznenađuje, pa imamo puno kiše i malo, malo sunca. Čim su se pokazale prve zrake sunca, s predahom od kiše krećemo u šetnju uz more. Šećemo se dijelom Novalje, koji se naziva "vrtić", zbog "ogradica", zasađenih vinovom lozom, smokvama i maslinama.
Idemo, obići "ogradicu", gdje je suprug kao dijete, brao smokve i grožđe. Ogradice su omeđene kamenim suhozidima,
specifičnim po načinu gradnje, slaže se kamen po kamen, bez imalo vezivnog materijala. Uvijek, me oduševe te kamene ograde , široke preko pola metra, a visoke i preko metra, ovisno o terenu. Zamišljam , koliko je trebalo provesti vremena da se izradi jedna takva ograda, koliko je kamena ugrađeno i složeno, koliko je znoja proliveno, a njih ovdje ima bezbroj.
Šetamo , ja fotkam, a suprug priča kako je njegov rođak sudjelovao uz DVD Novalja, na izgradnji kamenih križeva za poginule vatrogasce na otoku Veliki Kornat. Križevi su rađeni tehnikom suhozida. Na otoku postoji i udruga Suhozid, udruga za čuvanje prirodne i kulturne baštine otoka Paga, koja obnavlja i održava tradiciju izrade suhozida. Vrijedni članovi udruge su izmjerili preko 1100 kilometara suhozidnih međa .
Iza, jednog zida izrasta divlje ruža
, a drugi zid je prerasla prekrasna brnistra.
Tu iza zida raste i stara smokva, koja kao da je dio neke čarobne šume, sa svojim zavinutim i kvrgavim granama.
U želji da slikam još ograda od suhozida, za potrebe ovog članka, odlazimo na drugi dio otoka u Uvalu Zrće, tik do poznate istoimene plaže. Šećemo puteljkom uz more, koji je omeđen visokim kamenim
zidovima, kao i mnoge parcele,
koje se protežu preko cijelog brda. Nema tu vinove loze, niti maslina , nego kud god pogledaš sami kamen, i nisko raslinje i možda pokoja travka...
Čudimo se čemu toliki zidovi, koji ograđuju sami kamen, ali zahvaljujući njima, dobro se zna, čija je čija parcela.
U ovom kamenjaru, između ograda slobodno lutaju ovce. Pitam se, što jedu među tolikim kamenjem. Uvijek se nađe pokoja travčica,
slana od kapljica mora što ih vjetar nosi zrakom. Zato je paški sir,tako specifičan svojim okusom.
Iz kamena probijaju se razne vrste cvijetića, (mislim da su to sukulenti) i trava.
A suhozidi, kad bi nam mogli ispričati, čije su ih vrijedne ruke sazidale i koliko je dana ili mjeseci trebalo za takvu izradu, da li je padala kiša ili ih je nemilosrdno peklo sunce, koje silno užari ovaj kamenjar.
Vrijedilo bi čuti te priče! Jer ti majstori su zaslužili sve pohvale za svoj rad i trud.
Pozdravi svima s kamenitog Paga!
:(Još nema komentara