Dobila sam ovo pismo putem e-mail od moje najdraze prijateljice i stvarno neznam sa koje stranice je skinula.Pismo me jako dirnulo pa sam htjela da ga podjelim sa Vama.
Dragi sine/kceri
Sad jos nisam ostario,a kada me budes vidio takvog,budi strpljiv sa mnom i pokusaj me razumjeti.
Ako se zaprljam u vrijeme rucka,i ako se ne mogu sam obuci ,budi strpljiv.
Sjeti se sati,koje sam potrosio,dok sam te tome naucio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvjek ponovo,nemoj me prekidati,slusaj me.
Kada si bio malen,morao sam ti istu pricu citati uvjek ponovo,prije no sto si zaspao.
Ako se ne budem zelio kupati,ne ismijavaj me i ne vrijedjaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmisljati hiljade razloga,da bih usao u kadu.
Kada opazis moje nepoznavanje nove tehnologije,daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
Ja sam TEBE naucio mnoge stvari:pravilno jesti,pravilno se obuci.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora,daj mi malo vremena,da se prisjetim i ako mi to ne podje za rukom,nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvaznija stvar u zivotu nas razgovor,vec to da sam s tobom i da me znas slusati.
Ako ne budem zelio jesti,nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje kad mi je hrana potrebna,a kada NE.
Kada mi umorne noge nece dozvoljavati da hodam.
Pruzi mi ruke jednako kao sto sam ja pruzao tebi,kada si pravio preve korake.
I ako ti jednom kazem,da vise ne zelim zivjeti,da zelim umrijeti,ne ljuti se na mene,jednog dana ces me razumjeti.
Jednom ces spoznati,da sam ti usprkos svim ucinjenim greskama,zelio samo najbolje i pokusao sam te pripremiti na putovanje zivota.
Ne zalosti se,ne ljuti se i ne osjecaj se bespomocnim,kada me budes gledao pored sebe takvog.
Budi pored mene i pokusaj me razumjeti i pomoci mi tako kao sto sam Ja pomagao tebi,kada si poceo zivjeti.
Budi mi oslonac,pomozi mi zavrsiti putovanje s ljubavlju i strpljivoscu.
Vratit cu ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju,koju sam cuvao oduvjek za tebe.
Vole te Tvoj Tata /Tvoja Mama
:(Još nema komentara