Moj profil

U kraljevstvu gljiva :)

Oduševljavaju me ljudi kojima hobi ili kakva rekreativna aktivnost postane stil života, ono nešto čemu se i nakon puno godina posvećuju s podjednakim zanosom (he, kako živim sa strastvenim zaljubljenikom u visine, recimo da znam kako to ide). Sama znam biti ljenčina, tj. imam razdoblja u kojima se osjetno manje posvećujem stvarima koje volim - izgleda da me privlači ono u čemu sama ne uspijevam. ;)

Ovogodišnje ljetovanje u Makedoniji me, uz već tradicionalna druženja s dragim cool prijama cvet71 i Pavloskom te kavicu sa sonjompoposkom, doveo do upoznavanja s još dvoje ljudi koji su me osvojili. Vesnabt moja je višegodišnja virtualna prijateljica i obje smo se radovale prvom susretu uživo. Njenog supruga, stavros(a)fl, vrhunskog gljivara, znala sam uglavnom kao krivca za Vesnine delicije s gljivama. Kasna ljetna večera u Kruševu i krasno druženje doveli su do brzinskog plana za posjet Florini/Lerinu, Bitoli najbližem gradu u Grčkoj.

Okupljamo se nadomak grčke granice: par naših prijatelja iz Zagreba, dragi i ja u jednom autu, a Pavloska i cvet71 s jačim polovicama u drugom. Radujem se skorom druženju s ljudima koji su zaslužni za puno smijeha i dobrog raspoloženja večer prije. Već u Kruševu su nas Vesna i Stavros iznenadili degustacijom rakije s lisičicama, a mene i slatkim poklonom - slatkim od tih krasnih, slasnih gljiva. Slutim da nam se večeras sprema neobična gozba; iako je druženje s prijateljima uvijek na prvom mjestu, kao prava gljivoljupka ne mogu se ne radovati kulinarskim užicima za koje mislim da slijede. 🔪😁🍴 No, cjelokupna večer premašuje sva moja očekivanja ...

U svom lijepom domu - kraljevstvu gljiva - Vesna i Stavros su za nas pripremili gozbu za pamćenje: od aperitiva do deserta, gljive su bile zvijezde večeri!

Nakon neobičnog, ali superfinog aperitiva (žene smo guštale u likeru od lisičica, a muškarci u gorespomenutoj rakiji) domaćin nam pokazuje svoje kraljevstvo. Gljive suhe, gljive u teglicama, gljive u bocama, gljive u zamrzivaču ... gljive na slikama na zidu i drvene gljive za ukras ... jednostavno sam ushićena! 🙂 Nadam se da ove noćne blic-fotke makar malo dočaravaju o čemu pišem.

Puni dojmova izlazimo večerati na trijem. Domaćini su uistinu brzi - Stavros već okreće krumpire i patlidžane koji se peku u foliji na roštilju ... Vesna donosi fenomenalne salate ... priprema se i kukuruz ... pa souvlaki ... ali, tko je vidio najest se mesa u kraljevstvu gljiva?! 😉

Nisam dovoljno vješta u opisu jela koja sam probala - prva, jedina i glavna misao mi je: mmmmmmm! Smrčci punjeni sirom i pečeni u zemljanoj posudi - mmmmmmm! Artičoke punjene gljivama i graškom - mmmmmmm! Slasni, prvoklasni vrganji pečeni s krumpirom i povrćem (nešto kao lažna peka) - mmmmmmm i opet mmmmmmm! Moram priznati da su samo zbog mene domaćini na stolu ostavili oveću posudu s potonjim jelom i nakon deserta - imate sliku?! 😵😁 Eh, da, desert - slatko od lisičica u dva izdanja: prošlosezonsko, Vesnino (aromatičnije) i ovosezonsko, Stavrosovo (malo manje slatko, ali ništa manje fino) ... mmmmmmm! 🙂

Uz prekrasna jela i puno smijeha družili smo se satima ... nadam se da našim dragim domaćinima nije bilo preteško ujutro ustati. Povratak u Makedoniju u sitne noćne sate i miris suhih gljiva koje smo dobili na poklon (znate već - mmmmmmm!) ... prepuni dojmova upadamo jedni drugima u riječ. Ne zna se tko je sretniji - prijatelj gljivar, ja gljivozderko ili prijateljica i moj dragi koji su jednostavno - hedonisti. 😁 Već večer ranije bila sam presretna zbog toga što napokon povezujem Vesninu fotografiju s licem i gestama uživo, a tek dan kasnije osjećam se počašćena zbog, nadam se, početka prijateljstva s dvoje divnih ljudi. U rukama držim papirnati autić koji mi je poklonila Mihaela, mlađa Vesnina i Stavrosova kći, i sretna sam ... umorno, (pre)sito, jednostavno sretna. 🙂

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.