Budimpešta - vodič za bajku na Dunavu

Ulicama Budimpešte provlači se jedno bajkovito ozračje, duhovi austrougarskih kraljeva i kraljica koji klize uz dvorce i neogotičke i barokne ornamente najpoznatijih turističkih znamenitosti, kroz ledeni zrak na klizalištu pored Vajdahunyad dvorca te  na vidikovcima Ribarske tvrđave, ali iza njih čvrstim korakom stupa i jedan mračan  i težak duh koji je, ne tako daleko u prošlosti, nad Budimpeštom prevukao Željezni zavjesu. Zemlja koja nam je toliko bliska, što geografski, što zbog stotina godina zajedničke prošlosti, idealna je za putovanje na koje možete krenuti već sutra ujutro i u vlastitom aranžmanu.

Pariz je uvijek dobra ideja, a za mene se, dok ne vidim Bukurešt, Budimpešta s pravom izborila za naslov „Pariza Istoka”i zasigurno nećete pogriješiti odlučite li se za posjet u bilo koje vrijeme, međutim, adventsko doba i razdoblje oko Nove godine osobito je popularno zbog božićnog sajma koji se održava u Pešti. Mi smo pronašli 5 slobodnih dana oko novogodišnje proslave, utrpali se u naš novi sjajni autić i krenuli u avanturu na Dunavu.

Smještaj smo izabrali pomno čitajući recenzije po Airbnb-u i izabrali smještaj koji nas je došao svega 20 eura po noćenju, što je zaista odlična cijena za stan koji se nalazio tek 5 minuta hoda od Parlamenta – simbola Budimpešte i jedno od najupečatljivijih, ali i najvećih, pročelja u Europi. Smještaj je imao dvije spavaće sobe i simpatičnu malu terasu s koje je pucao predivan pogled na kupolu Parlamenta. Ukoliko upravo birate smještaj i potreban Vam je popust, napravite svoj profil preko linka u nastavku i ostvarite popust na svoje prvo putovanje uz pomoć Airbnb-a (na bilo koju destinaciju).

https://hr.airbnb.com/c/angelag21607?currency=EUR

Kad god putujem, smještaj tražim vrlo blizu povijesnog centra, zapravo nekako na rubu povijesnog centra, kako bi bili za čas na svim lokacijama koje želimo posjetiti, ali ipak izvan gužve. Miran dio grada, bez previše kafića, ali s nekoliko pekarica i Sparom u blizini za kupiti osnovne stvari za jutro – bez kave i mlijeka ne idem nidgje, a i đezvicu uvijek nosim sa sobom poučena iskustvom kako sam ju u Njemačkoj mjesec dana tražila dok mi ju istovremeno jedna Turkinja i jedna Bosanka nisu poklonile, pa sam na kraju završila s dvije. Ne, čak ni ona naša njemačka turska radnja nije ju imala...„dobit će” rekao je nasmiješeni Turčin s brkovima.

S obzirom na to da smo putovali u vrijeme proslave, ovaj izbor lokacije se pokazao odličnim jer nismo bili toliko zainteresirani za slavlje po ulicama, koliko za obilaske znamenitosti i iskušavanje gastronomskih dostignuća mađarske kuhinje, tako da smo se i tu noć jako dobro naspavali, što vjerujem da je bilo nemoguće tek nekoliko blokova iza nas. Mađari imaju tu neobičnu i prilično iritatnu naviku da ulazak u novu godinu proslavljaju puhanjem u neke užasne zviždaljke i u tom im se nesnosnom puhanju po ulicama priključuju i horde turista kojima je to strahovito zabavno.  Pretpostavljam da se tu radi o nekom tjeranju zlih duhova i pročišćavanju pred ulazak u novu godinu, no zaista nisam ispitivala tu teoriju.  Parking se isto tako nalazio tek dvije minute od stana, u garaži ispod zgrade kazališta (postoji  i parking ispred zgrade, ali su nam naši domaćini preporučili garažu). Autom smo se snašli vrlo jednostavno uz pomoć navigacije i Google mapsa (koji je nešto brže i bolje preračunavao rute u samom centru grada od navigacije), tako da bih svakako preporučila odlazak autom. Kada ste se pripremali za Budimpeštu, vjerojatno ste prije toga zamijenili kune u mađarske forinte, jer je plaćanje na taj način svakako bolje  u odnosu na euro.

U svoj topli švedski uređen stančić stigli smo popodne, brzinski se osvježili i iznimno gladni krenuli u potragu za tim čuvenim adventskim kobasicama. Šetnjom uz Dunav smo se za tren našli pred mađarskim Parlamentom, bajkovitom neogotičkom zgradurinom s kraja 19.stoljeća koja je bitku za najveći parlament izgubila od onog u Londonu i Bukureštu, jer se proteže na tek četvrt jednog kilometra pored rijeke, s kupolom koja je prelivena silnim kilogramima zlata, a čija je fasada urešena s devedesetak važnih likova iz mađarske prošlosti.  S druge strane zgradu okružuje  predivan Trg Lajoša Košuta, mađarskog preporoditelja koji u plemenitaškoj pozi nagleda simetričan trg ukrašen tek pokošenim travnjakom i drvećem posutim malenim svjetlucavim krijesnicama. Posve je nejasno zašto na ovom lijepom trgu nije bilo božićnog sajma, ali je zbog toga odisao nekom mirnoćom i elegancijom. Sve ovo nalazi se u Pešti – gdjeje generalno bolje tražiti smještaj u odnosu na Budim s obzirom na to da se moderan centar života preselio na ovu stranu.

Za još nekoliko minuta šetanja kroz budimpeštanske ulice stigli smo do Trga Vörösmarty, gdje se nalazi najbogatija ponuda mirisnih kuhanih vina, začinjenih kobasica i mekanih peciva. Izabrali smo štand koji je imao stolove s crvenim stolnjacima, i naručili neke velike mađarske kobasice s karameliziranim lukom i salatom od svježeg kupusa u pretrpanom duguljastom pecivu. Kobasice su ujedno bile i najbolje koje smo probali, ali nemamo pojma kako se zovu, niti ih je itko slikao jer smo dotad već skoro umrli od gladi, tako da je jedini savjet koji vam mogu dati je taj da se vodite osjetilima i izabrete ono što najbolje izgleda na štandu koji najbolje miriše.

Još smo se malo šetali ulicom Vaci, trgovačkom žilom kucavicom grada, kojom danas dominiraju izlozi blještavih trgovina, a pred kraj 19.st.su ta mjesta nastanjivale mađarske bogataške obitelji, do Ištvanove bazilike na još jedno kuhano vino i uživali u novogodišnjoj atmosferi i mirisima.

Sljedeći smo dan rezervirali za posjet Budimu – kraljevskom dijelu grada na kojemu se ističu tri važne znamenitosti – Budimski dvorac ili Kraljevska palača, Ribarska tvrđava s jedne strane i Citadela s druge strane zbog čega teško da ćete sve stići vidjeti isti dan, ali je svejedno sve moguće napraviti pješke. Primijetit ćete da je Budimpešta zapravo relativno mali veliki grad i da je većinu toga moguće obići pješke. Ipak, poseban je doživljaj vožnja starom Gellert žičarom na brdašce, zbog čega smo stali u dugačak red koji se vrlo brzo kretao i stigli na vrh za nekoliko minuta i napravili koju dobru fotku s pogledom na legendarni Lančani most, koji je na neki način i simbol ujedinjenja kraljevskog Budima i pučke siromašnije Pešte 1873. Postoji priča kako je grof Szechenyi, kada mu je otac umro u Beču jedne hladne zime i uobičajeni su putevi bili zatvoreni, obećao izgraditi stalni most koji će funkcionirati bez obzira na vremenske uvjete, što je mnogo godina kasnije i učinio. Izgradnja je započela 1842., a most zbog toga nosi grofovo ime. Sa svake strane mosta stoje lavovi s otvorenim ustima, a među vodičima kruži priča kako će lavovi zatvoriti usta kada preko mosta prijeđe Mađarica koja je vjerna svojem mužu. Čim izađete iz žičare, dočekat će vas predivan pogled na Dunav i Parlament i veliki sokol Tulur – ptica čuvarica i simbol stare mađarske dinastije, pa ćete odvojiti nekoliko minuta za naslikavanje i krenuti u obilaske dvoraca, muzeja i vidikovaca te se s vremena na vrijeme odmoriti i utopliti u jednoj od nekoliko simpatičnih kavanica na Gellertu i možda isprobati tradicionalnu doboš tortu ili žarbo (u orginalu Gerbeaud – po kojima i poznata slastičarnica na Vörösmartyju nosi ime) kocke. Najljepši i najbajkovitiji dio Budimpešte za mene je Ribarska tvrđava – koja je, prema našim vodičima, ime dobila po ribarskom cehu koji je nastanjavao ovo područje i tijekom srednjeg vijeka sudjelovao u obrani grada,a njenih sedam tornjeva predstavlja 7 mađarskih plemena koja pod vodstvom kneza Arpada u 9.stoljeću dolaze na ovo područje. Nalazi se pored Matijaševe crkve kojoj se na krovu presijavaju svjetla šarenog mozaika, a sastoji se od nekoliko terasa s predivnim vidikovcima i nadsvođenim prolazima s pogledom na Budimpeštu. Ispred crkve posvećene (i našemu!) kralju Matijašu Korvinu, nama poznatijem iz Zagorkinih romana i po obrambenim ratovima protiv Osmanlija koji se za vrijeme svoje dugogodišnje vladavine dva puta, navodno nesretno ženio u istoj toj crkvi, nalazi se i statua kralja Stjepana I. iz 11.stoljeća. Od statua ističe se i Matijaševa fontana koja prikazuje njega u lovu s jednom likom iz njegovih izvanbračnih, sretnijih veza.

Vrijeme za večernje izlaske, osobito idealno za mlade, najbolje je provoditi u Židovskoj četvrti, koja je krcata najzanimljivijim barovima, restoranima, slastičarnicama, pa čak i specijaliziranim i vege restoranima poput popularnog Hummusbara. Skrenut ćete kroz maleni prolaz do Gozsdu trga i proći pored svojevrsne tržnice neobičnim suveririma i doći do Karavansaja – mjesta s dobrom klopom na otvorenome gdje smo jeli jedan od najboljih tradicionalnih langoša – ja sam izabrala onaj sa sirom i rigicom, a moguće su kombinacije s pečenim paprikama, nutelom, a jeli smo i langoš-burger što je zapravo pljeskavica s začinjenim povrćem i topljenim sirom između dva sočna komada prženog tijesta. Nekoliko je tu food truckova, drugi dan smo tu probali i pulled pork i tradicionalne mađarske gulaše u kruhu i sve je bilo jako fino. Židovska četvrt odlično je mjesto za izbor smještaja za mlade ljude koji će više vremena provoditi u izlascima i kojima malo buke neće predstavljati neki problem. Četvrt je poznata i po ruin-barovima, od kojih smo posjetili najpopularniji Szimpla kert, u kojemu bismo ja i sestra vrlo vjerojatno provele mnogo više vremena da smo bile same, s obzirom da su naši pratitelji fini dečki koji ne otkidaju na alternativnu glazbu i „čudna” mjesta. Mi da J, iako pretpostavljam da su ova mjesta zanimljivija ljeti nego zimi.

Ako ste avanturistički raspoloženi, na povratku iz Židovske četvrti na Deakovom trgu se možete provozati Budapest Eyeom, a ako Vam se jede roštilj otići u Montenegro – moj dragi je obožavatelj roštilja, pa smo za večeru morali izabrati crnogorski roštilj, koji nije bio za past u nesvijest, ali je bio u redu i super smo se ugrijali nakon napornog hodanja. Iako smo se netom prije tog dana smijali Japancima koji su izbezumljeno trčali prema sushi baru! J

Isto tako u Pešti, jedno prijepodne svakako odvojite za posjet Vajdahunyad dvorcu izgrađenom na kraju 19.stoljeća u više različitih stilova koji predstavljaju nekoliko različitih građevina diljem Austro-Ugarske, a u blizini se nalazi i predivno klizalište, jerezo te statue Anonymusa i glumca Bele Lugosija, najpoznatijeg po ulozi grofa Drakule. Šetnja po parku i dvorskom kompleksu prilično je bajkovita i danju i noću. Prije ulaza u Dvorac nalazi se Trg heroja – izgrađen isto 1896. kao Milenijski spomenik koji obilježava 1000 godina od dolaska Mađara na ovo područje, a na vrhu se nalazi anđeo Gabrijel koji se, prema predaji, ukazao u snu Vajku – Arpadovu unuku, nakon čega on uzima ime Stjepan, odnosno Istvan, i kruni se za prvog mađarskog kralja. Do dvorca možete doći i pješke i usput vidjeti predivnu Andrassyjevu ulicu, a usput Vam je, ukoliko idete iz centra grada i zanimljiva Kuća Terora, a natrag možete metroom koji na pojedinim stanicama odiše jednim starinskim štihom, stoga je, osim što je praktično, i posebno iskustvo.

Ponovno se svakako uputite za Budim putem uz Dunav gdje ćete naići na dva zanimljiva spomenika – jedan je onaj mađarskog pjesnika Josefa Atile s kojim se možee slikati sjedeći na stepenicama, a drugi potresan spomenik u sjećanje na pogrom Židova koji predstavlja cipele ubijenih Židova tijekom Drugog svjetskog rata.

Budimpešta je puna zanimljivih kipova – pa ćete u centru, u blizini jedne dobre pizzerije u kojoj smo proveli večer pred doček susresti dobrodušnog bucmastog policajca kojeg svi glade po trbuhu, u ulici gdje nam se nalazio stančić nalazi se simpatični šetač sa psom, a pored Trga Lajoša Košuta kip Imre Nagya.

Do Citadele, s koje vojska motri na moguće sukobe između Budima i Pešte od davnina, a tu su ulogu i u vrijeme revolucije 1956.preuzeli Sovjeti, možete tramvajem i busom, ali popeti se i pješice jer taj zadnji uspon nije nikakav problem. Gore se nalazi muzej i visoki spomenik posvećen oslobođenju od nacista, predivan pogled, a pred zidinama imate mogućnost sramotiti se pred brojnim turistima u pokušaju streličarstva, što sam ja naravno morala.

Od toliko hodanja, ponovno ste naravno gladni, a i zima je, pa, osim gulaša, kobasica i kuhanog vina koje ćete svakako iskušavati na raznim mjestima, ne smijete propustiti niti popularnu slasticu – kurtoskalacs ili kurtolaži kako smo ih mi zvali koji mogu biti prekriveni hrpama šećera ili čokolade, a na trgu ispred Ištvanove bazilike na dva popularna štanda pred kojima možete uočiti nenormalno dug red, prodaju i punjeni pjenama od crne i bijele čokolade i posute mrvicama ili dodatnim slasticama po želji. Vrlo, vrlo fino, ali radije podijelite s nekim jer je nemoguće pojesti cijeli. Suvenire potražite na tržnici na kraju Vaci ulice, od kojih svakako ponesite mađarsku papriku i možda tokajac i neki sir. Za ljubitelej rakije tu je i palinka. Grad mostova, dvoraca i spomenika stignete obići i u tri dana, ali koji dan više ipak Vam pruža mogućnost da obilaske radite polagano i bez žurbe i dovoljno vremena provodite u uživanju.