Moj profil

Jezera Savice

Ako poželite mir, tišinu, neku promjenu... želite pobjeći od užurbanosti i vreve velikog grada poput mene, ovo je pravo mjesto za vas. Rekla bih gotovo nedirnuta priroda, drveće svih vrsta i velike vodene površine, bujno vodeno raslinje, nebo koje se ogleda na mirnoj površini vode. Na mjestima voda je toliko bistra da vidite podvodno bilje. Hodate po debelom sloju otpalog lišća, čist užitak za svakog ljubitelja prirode. Udaljeno od centra grada nekih 5 km, ali imate dojam da ste u nekom drugom svijetu ( mene ovo mjesto pomalo podsjeća na Tolkinena i njegova djela, odiše nekom starinom i tajanstvenošću....). Ovdje sve ostaje kako je, ništa se ne dira, drveće koje se osuši ostaje dok se ne uruši i padne u vodu, za neka imate dojam da rastu iz vode, neka su obrasla teškim bršljanom, pokrivena mahovinom.... 

U samom uvodu napisala sam da je ovo mjesto ostavilo dubok dojam na mene, veoma mi se dopalo, jer ne volim vrevu i gužvu, nego baš suprotno. Ima tu svega, valjda i malo sentimenta, čeznje i podsjećanja... Kako najbolje opisati ovo mjesto? Rekla bih  da je to skriveni biser Zagreba i zelena oaza na jugoistočnom dijelu grada. 

Za početak bitno je napomenuti da su 1991. godine Jezera Savice proglašena zaštićenim značajnim krajobrazom. Ukupna površina je oko 80 ha, a vodena povrsina oko 30 ha. Ima ih ukupno 12. Udaljenost od centra grada je 5 km, a upravljanje njima vodi Javnaustanova Maksimir za upravljanje zaštićenim područjima Grada Zagreba. Na zaštićenom području dozvoljen je ribolov samo sa valjanom ribolovnom dozvolom. Tu se nalazi i Športsko ribolovno društvo Peščenica. Ovo su neki osnovni podaci bitni za razumijevanje ovog mjesta. Najbolje od bilo kakvih riječi ovo mjesto opisuju slike.

A sad malo o tome gdje su smještena ova jezera. Uz rijeku Savu uzdiže se jedan veoma visoki dimnjak za koji mnogi znaju. Radi se o dimnjaku Toplane za opskrbu toplinskom energijom za veliki dio grada Zagreba. Upravo tu se nalazi to " skriveno blago prirodnih ljepota i raznolikosti ". Sigurno ste čuli da Medvednicu zovu plućima grada, a ova jezera mogli bismo nazvati kao jedno malo srce koje kuca i tako održava živost grada u prirodnoj ljepoti. Dakle smještena su pokraj Save između dva mosta i to Mosta Mladosti i Domovinskog mosta. Vezano je uz naselje Trnjanska Savica koje se nalazi u južnom dijelu grada i to sjeverno od Save, a graniči na istoku sa Folnegovićevim naseljem i Borovjem. Na zapadu sa starim Trnjem, na sjeveru s MO " Marin Držić ",  na jugu sa naseljem Zapruđe. 

Napomenula sam da ih ima 12 i sva imaju svoja imena, neka su pomalo i neobična. Ušće ( dubine do 5 m ), Veliko jezero ( dubine do 7 m ) uz njega se nalaze i prostorije ŠRC Peščenica čiji članovi vode brigu o jezerima uz već spomenutu Javnu ustanovu. Zatim je tu Mazutara, Mala graba, Žuta graba, Vrbova, Lopočara, Plavac, Ciganska,Potkova, Hawai i Stara Savica. Bogatstvo flore i faune očarava posjetitelja, nude mu se brojne ribičke staze i puteljci. Priroda očarava i ujedno nudi odmor od svakodnevice koja je često stresna. prepuna gužve i strke. 

Područje jezera uz Savu je naglašenih izvornih i prirodnih obilježja, visoke bioraznolikosti, značajno kao Ornitotološki rezervat i zaštićeni krajobraz. U njemu obitava oko 186 vrsta ptica, od kojih 50 se tu i gnijezdi. Iskreno pokušala sam poslikati koju, ali teško to ide, morate mi vjerovati na riječ. Uspjela sam vidjeti brojne sjenice, vrane, svrake, ali svakako su najbrojnije patke koje su i najglasnije. O prisutnosti ptica svjedoče brojna gnijezda veća i manja, ali i hranilice koje su postavili ribiči. 

Puno je mjesta obraslo šašem i trstikom, to je prava blagodat za brojne patke. Na površini vode vide se mnogobrojni lopoči.  Osim ptica ovdje prebivaju i sisavci ( 24 zaštićene vrste ), 76 zaštićenih vrsta ptica, 6 strogo zaštićene vrste gmazova, 2 vrste zaštićenih kukaca, 8 zaštićenih vrsta vodozemaca i 8 strogo zaštićene vrste vodozemaca. Tu nalazimo žabe, kornjače,( o cemu nam svjedoči i prometni znak ), od vodenih kukaca vilinske konjice. Ovo je zapravo Ornitološkirezervat, što znači da nisu dopuštene radnje i zahvati koji ga narušavaju. 

Napomenula sam brojne staze i puteljke koje završavaju gotovo u dvorištu nečijih vikendica, na staroj željezničkoj pruzi, na drugom jezeru, u gustom grmlju. Na ovom mjestu je potrebno aktivirati istraživački duh da bi ih se sve nekako povezalo. Zato ako ga kojim slučajem posjetite samo polako bez žurbe i uživajte u prizoru. Ako kao ja idete u ovo doba godine, potrebne su vam i dobre čizme, blata i lokvi, kao i mokrog lišća ima posvuda, ali vrijedi svakako poći u istraživanje. Nadam se i pokojoj " proljetnoj " šetnji. I tako malo idete cestom ( ali možete i nasipom ), pa skrenete kod rampi ( ima ih dvije ). Iza one prve smjestilo se jedno jezero, iza one druge par stotina metara dalje, splet je više jezera, staze vas vode od jednog do drugog. Bilo pošljunčanim stazama, preko dva drvena mosta... sve do kraja puta gdje su se smjestile prostorije Ribičkog društva. 

Osim staza posutih šljunkom, tu su i drveni mostovi, koji se uklapaju u cijeli prostor. Za ovo mjesto ne zna tako mnogo ljudi, to mu daje i svojevrsan čar, jer nije poput Jaruna i Bundeka, mjesta koja vrve ljudima i stvaraju se velike gužve. Uređena su tek toliko da su ugodna za razgledavanje i šetnju, a opet su dovoljno " divlja " za one koji ne mogu bez kafića, betona i asfalta. Kada se govori o mjestima u Zagrebu koja valja posjetiti Maksimir i pripadajući Zoo vrt, Jarun, Sljeme možemo preporučiti i Jezera Savice. 

Najveći problem ovog mjesta je bacanje krupnog otpada, s njim u vezi i svojevrsno zagađenje. Eto vam primjera, šetajući danas vidjela sam odbačeni stari Tv primjenik, malo dalje stari namještaj, plastiku. Da zaključim nema velike gužve  i puno ljudi, ali otpad je taj koji govori o njihovoj prisutnosti. To je prava šteta, ali mi ljudi čim vidimo neko udaljenije mjesto, grmlje i sl. odmah se bacamo " u akciju bacanja ". 

Na ovoj slici uspjela sam uhvatiti i spominjanu Toplanu, odnosno njen toranj. Taj toranj dominira ovim mjestom, zbog svoje visine. Na putu prema Jezerima postoji još jedno mjesto uz Savu, koje zovu slapovima. Nalazi se preko puta postrojenja Toplane.  Negdje sam pročitala da ih zovu i Zagrebačkom Nijagarom, mislim nisu baš kao Nijagara, ali su jako zanimljivi i bučni.

Ako budete u prilici posjetite i ovo mjesto, tople preporuke. Uz sliku....

Za kraj evo jednog citata sa službene stranice Javne ustavove Maksimir koja brine o ovom mjestu. " Danas je Savica jedini preostali rukavac uz rijeku Savu od granice sa Slovenijom pa do pred Sisak i ujedno močvarno područje u samom gradu Zagrebu. Sastoji se od dobro očuvanog rukavca Save i niza napuštenih šljunčara obraslih vodenom i močvarnom vegetacijom koje su poprimile svojstva vrijednog poluprirodnog staništa ". Područje je važno za gnijezđenje, prehranu i zimovanje brojnih vrsta ptica.

Nadam se da sam uspjela dočaravati vam ovo mjesto i njegove ljepote, biće mi drago ako sam uspjela u tome. U ovo doba korone više se okrećemo prirodi, napravljen je odmak od vreve i gužve, trgovačkih centara, sjedenja po kafićima, što je i dobro ( barem ja tako mislim ). Znate kako se kaže da u svakom zlu, postoji i neko dobro i to je točno. Dakle ako kojim slučajem gledate u visoki dimnjak Toplane sa svog prozora ili možda balkona, zapitajte se što se to nalazi oko njega. Ja sam vam pokušala odgovoriti na to pitanje, ako sam pomalo i uspjela još bolje. 

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.