Moj profil
Kratka bajka o nevjerovatnoj majci
Kratka bajka o nevjerovatnoj majci

Kratka bajka o nevjerovatnoj majci

Svaka sličnost je... nevjerovatna. Zato mi ne vjerujte ni jedne jedine riječi!

Bila jednom jedna majka. Ona je imala dvije kćerke i jednog nevaljalog psa. Živjeli su sretno na kraju grada, ispod jednog brda, u svom skromnom dvorcu na velikom imanju.

Pošto nisu imale muške ruke - ako ne računamo mušku šapu - morale su sve same da rade, i muške i ženske poslove... Grabuljale su imanje prije početka proljeća, orezivale voćke, okopavale ih i đubrile, u proljeće bi palile svoju crvenu kosačicu i svake nedjelje kosile livadu oko dvorca.

Ljeti bi okrenula velika vrućina, pa bi se trava poprilično sparušila i onda ne bi imalo baš potrebe da se često kosi. Zato su morale da beru višnje i od njih cijede zdravi svježi sok, na primjer. Krajem ljeta su stizale smokve, mogle su bez njih, ali opet, greota je pustiti ih da propadnu... U jesen, nakon što se poberu šipkovi, kada stignu drva za ogrijev, neko od radnika bi ih išegao i iscijepao, majka i kćeri su složno unosile i slagale drva u šupu, kako bi spremno dočekale zimu.

-  Ovdje je sve idlično, ko dade ovoj bajci ovakav naslov???

-  Polako, baš dolazimo do ključnog momenta...

Kad bi počela školska godina i kad su kćerke morale da se posvete školskim obavezama, da bi sve funkcionisalo kako valja, majka bi uvodila pravila kojih su svi morali da se pridržavaju, čak i nevaljali pas. Bilo je obavezno rano ustajanje, majka sasvim rano, a kćerke nešto kasnije, svaka prema svojim obavezama. Znalo se kad se uči, kad se svira, kad se šeta, kad se kreće, kad se dolazi, kad se gleda TV, kad se ide na spavanje...

Da ne bi kojim slučajem došlo do zloupotrebe pravila, mada ni kćerkama, niti nevaljalom psu ni u snu takva glupost ne bi pala na pamet, majka je odlučila da uvede sigurnosne sisteme - televizor i kompjuter bi bili propisno šifrirani šifrom koju je samo ona znala. Šifra se povremeno, pred početak vikenda, odavala starijoj kćerki, pa bi se krajem vikenda ponovo mijenjala. Jednom je, recimo, šifra za ulazak u kompjuter glasila: "NEMAKOMPJUTERA". Ova šifra je bila na snazi gotovo mjesec dana - majka bi petkom popodne otključavala kompjuter, sve tri su krstarile svojim omiljenim stranicama, subotom takođe, nedjeljom se obično nije stizalo, i tako u krug. Jednog petka, kćerka je pitala majku da joj kaže šifru od kompjutera i majka je rekla: "NEMA KOMPJUTERA". Kćerka je krenula da ubjeđuje i moljaka: Ali, mama, pa zašto, pa petak je... Majka je nakon nekog vremena objasnila da tako u stvari glasi šifra... Te nedjelje uveče šifra se presvukla u "OPETGANEMA", pa je nakon nekoliko petaka, saznavši novu šifru, kćerka prsla u smijeh, prethodno se prekrstivši.

Onda je došao raspust, kompjuter je uživao, jer je bio otključan, uključivan kad god bi se nekome prohtjelo... A kad je raspustu došao kraj, svi su znali da će majčina kreativnost ponovo doći do izražaja i majka je ukucala novu šifru.

Prošlog petka se očekivalo da majka nakon ručka otključa kompjuter. To se nije desilo. Obje kćerke su širile oči i bezuspješno pokušavale da sastave vilice od iznenađenja i čuđenja: majka nije mogla da se sjeti šifre.

Sve su kombinacije stavljene na papir - "MORADASEUČI", "TREBADASEUČI", "AJDEDASEUČI", "VRIJEMEJEZAUČENJE" i tako dalje, ali nijedna nije bila odgovarajuća.

Danas je petak. Ovaj vikend će majka i kćerke provesti družeći se se knjigom, razgovarajući i uveče gledajući filmove. Sreća pa ima snijega, mogle bi i Snješka da naprave...

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.