Najdraži kolač
Svi koji vole slatko imaju najdraži kolač. Vjerojatno još od djetinjstva. Zasigurno se sjećaju onog trenutka kad su ga spazili, pa okusili i osjetili da je poseban.
Eh, pa meni je to šaumrola.
Još od davnih proslava jednih krstitki u Zagorju, zaljubila sam se u njih, čim sam ih ugledala onako tanke, elegantne, s bijelom kremom, kao da imaju kraljevski status među ostalim kolačima po tanjurima.
Pobrstila sam tada sve šaumrolice po tanjurima na stolu. Sjećam se onako u magli, bila sam još mala, da su mi ih među ostalim kolačima na stolovima pomagali tražiti i neki gosti, oduševljeni “kako ih mala slasno maže”. Onda sam gnjavila tetu da svako malo idemo u smočnicu, po kutiju koja se nalazila na visokoj polici, da uzmemo još. Očistila sam i tu kutiju. Nisam ih se mogla zasititi. Ni tada, ni danas.
Sva sreća, mama je tada uzela recept. Otad ih je radila za svaki Božić i vrlo često za moj rođendan.
To je i prvi kolač koji sam naučila ispeći. Taj mi kolač baš uvijek uspije. A kad ga stavljam pred goste na stol, uvijek je to popraćeno povicima iznenađenja i oduševljenja. To je uostalom kolač kojeg na kraju nikad nema dovoljno 🙂
Moj bratić, na čijim sam krstitkama stvorila tu duboku i posebnu vezu sa šaumrolama, ima već svoju djecu. Godine su proletjele, a ja i danas, kad je zagrizem, pomislim “Mmmm, taj mi je najdraži!” 🙂
Potrebno:
1 paket lisnatog tijesta
5 bjelanjaka
250 grama šećera
sok od pola limuna
Lisnato tijesto se razvalja i nareže na trake (ukupno ih treba biti između 16 i 20). Trake se namotaju na modle i premažu žutanjkom. Stave se peći na 180 stupnjeva Celzijusa sve dok se ne zažute.
S modla se skidaju dok su tople, inače će se lomiti.
U međuvremenu, umute se bjelanjci u čvrsti snijeg, umiješa se potom šećer, pa se posuda sa smjesom stavi na paru i kuha dok ne očvrsne. Neprestano se miješa. Kad je krema pri kraju, po želji može joj se dodati sok od pola limuna – daje im sofisticirani okus.
Rolice se moraju odmah puniti, dok je krema još topla. U slast!
:(Još nema komentara