Moj profil
O Candy, Candy, Candy
O Candy, Candy, Candy

O Candy, Candy, Candy

17.5.2011.MMI

Ovaj članak nema veze niti s bombonima niti sa stanovitom pjesmom, jednostavno je priča o izdaji najvjernije suradnice, prijateljice i vječne drugarice. Tolike sate provedosmo zajedno, a ona me  izdade u najvažnijem trenutku, tik pred 3. rođendan mlađe mi kćeri. Pogađate li? Riječ je o pećnici.

No ne bi ja bila (više ili manje) aktivni član coolinarike da se ne bih snašla s izborom pregršt nepečenih kolača i spasom u pettit beurre keksima, kokos kuglicama i sličnim.  Tortu je moj rezignirani suprug već prije naručio ( i to sigurno nema veze s time što je svojevremeno moja torta-dvorac imala ukoso postavljene kule, pa ipak sam ja arheolog, živim od ruševina).

A sad se sigurno pitate: Kako bi Rimljanka riješila problem otpalog unutarnjeg stakla na vratima, pred važan događaj kao što je rođendan?

Pa, ako vam to pitanje i nije palo na pamet, sigurno sad je.

Prave peći nije imala svaka gradska kuća. Običaj je bio da se napola pripravljeno jelo nosi se  u pekarnice (mola, pistor) i tamo dovršava. Kažu da je jutro u Rimu bilo obilježeno domaćicama koje donose i odnose  jelo u pekare. Sasvim sigurno su i ulice zanimljivo mirisale.

Svakako neki manji defekt u kuhinji s pravom peči bi se nekako i riješio no veći defekt bi zasigurno bio katastrofalan. S obzirom da kažu da car Neron u stvari nije kriv za palež Rima 64.te godine, nego su ga to ocrnili njegovi suparnici. Moguće je da je u biti jedna pećnica imala svoj loš dan i tako je nastao najgori požar starog Rima. A s obzirom da je i Neronova vila izgorila u tom poznatom požaru možda je to bila upravo njegova pećnica. Evo sasvim novog viđenja na povijest.

http://www.flickr.com/photos/8048432@N05/3776170053/

No na ovakvoj peči Rimljanki nikako nisu niti mogla otpasti vrata, kao moje unutarnje staklo. Ali nova keramička  peka je mogla "nadrapati" ukoliko bi se natrpala s previše žara ili još vruća stavila na hladnu podlogu. Postoje brojni nalazi ulomaka peka i rimskog razdoblja pa je moguće da su i njima pucale. Meni su pukle dvije keramičke (jedna baš u Ščitarjevu), a i  mojoj svekrvi koja je daleko iskusnija s tim načinom pečenja hrane. Ona se vratila svojoj metalnoj,  ali ja još nisam odustala od keramičke (da ova na slici je sva u ulomcima).

U kućama koje nisu imale veliku kuhinju postojala su keramička ili metalna prijenosna ognjišta clibanus.

http://www.flickr.com/photos/bonho1962/1058131365/

U bogatijim kućama takva mala ognjišta su se nalazila čak i u blagovaonici - trikliniju obićno da im hranu ili piće drži toplim.

Rimljani su bili izuzetno praznovjerni i često su posezali za strašnim kletvama protiv svojih neprijatelja. Nedavno sam pročitala jednu takvu, doduše posvečenu keramičarskoj peči, koja  mi je bila  takva da je doslovno nisam htjela pročitati još jednom, a nemam ju namjeru niti prevoditi.  Zaista je zastrašujuća.

Problem peći koja ne radi ili ju nema  Rimljanka bi riješila jednim vrlo jednostavnim i ukusnim slatkišem koji preporučam i u drugim situacijama, a ne samo u ovako kritičnim kao što je bila moja.

https://www.coolinarika.com/preview/recept/gastris/

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.