Moj profil

Šećerni Advent

---

Svijeće su sve kraće i sve ih je više. Prozori i balkoni se pune električnim svjećicama, sige vise sa žljebova. Najtraženiji artikli u trgovinama sadrže šećer. Posvuda čujem marljive djevojke i žene kako navode razne brojeve:

"Ja imam 5, prošle godine je bilo više!"

"Ja zasad imam 8, ali još će ih biti!"

Prije dva tjedna sam čula jednu osobito marljivu damu:

"10, do Sv. Nikole bit će 19!"

Ja ih pobožno slušam i u mislima se pokrivam vrećicom po glavi. Nasmiješeno kimam glavom i pitam se kad ću i ja moći navesti neki broj, pa makar i jedinicu. U ovoj se matematici, naime, radi o božićnim sitnim kolačima. U ovome ih našem dijelu Njemačke zovu Plätzla ili Loibla. Tradicionalno se počinju peći, barem zadnjih nekoliko desetljeća, već s početkom Adventa, a onda se tijekom Adventa služe uz kavu i čaj, ili se pak poklanjaju. Najpoznatije su vrste vanilin-kiflice, florentineri, makroni, špricani keksi, išleri i sve moguće vrste kuglica, od onih s rumom do onih s likerom od jaja. 

Nedavno me pitala jedna poznanica pečemo li mi u Hrvatskoj božićne kolačiće. Naravno da sam potvrdno odgovorila, iako se kod nas doma nikad nisu pekli osobiti kolači prije samih predbožićnih dana. Možda je za to zaslužna činjenica da mama nikada nije osobito ljubila kolače, pa nismo spadali u kategoriju onih obitelji koji nedjeljom obavezno imaju neki kremasti kolač za desert. Mi smo brk više mastili štrudlama od sira i jabuka, drobljencima i knedlama od šljiva. Ono što su moji roditelji meni ostavili u baštinu na izbor je nedjeljna molitva u Adventu, uz obavezno bratovo i moje hihotanje i gledanje u tanjur. I to je sada u sjećanju moj kolač. Da se vratim onoj poznanici s početka odjeljka, ona je rekla da ni kod njih nekada nije bilo kolača do samog Božića, Advent je bio skrušeno i mirno razdoblje prije dana velikoga slavlja. Danas je Advent postao produženi ili bolje reći pred-duženi Božić, kada već sve sjaji kao da je Badnja večer. 

I tako se ja i ove godine, što iz lijenosti i tromosti, što iz straha od strahotnog nereda, ne laćam brašna i šećera i njihovih prijatelja. Iako bi me i mame medenjaci, ili barem oni ljupki florentineri. Palim svijeće, palim lampice i pijem čaj, baš chai, sa svim iole božićnim začinima od kardamoma i klinčića do vječnog cimeta. I nadam se i začinjenosti srca usred svih bogatih dana koji slijede.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.