Moj profil
Cheesecake, tradicionalni ili moderni desert
Cheesecake, tradicionalni ili moderni desert

Cheesecake, tradicionalni ili moderni desert

Moderna era cheesecakea, tj. onog kojeg mi danas poznajemo, započinje krajem 19. stoljeća, kada američki mljekar, James L. Kraft, u pokušaju da proizvede francuski sir Neufchatel, slučajno dolazi do pasteriziranog svježeg sira, kojeg naziva Philadelphia.

Cheesecake je jedna od onih varljivih, da ne kažem, dvoličnih slastica. Svojom prozračnom teksturom i svježim okusom daje iluziju laganog deserta, kojeg možete potamaniti nakon večere ili za užinu bez većeg osjećaja krivice. A zapravo, cheesecake je sve to, ali i još mnogo više. U tom smislu, riječ "cheese", tj. sir, priziva na zdravi i nedužni dio, pa nas više brine onaj "cake", iliti kolač, na kraju. Dakle, kako samo ime kaže, cheesecake je kolač od sira. Točnije, torta.

Upravo zbog svoje jednostavnosti u sastojcima i pripremi, tortu od sira možemo smatrati jednom od najstarijih slastica. Na grčkom otoku Delos, 778. g. p.K., poslastica od sira nudila se sportašima prije prvih Olimpijskih igara. Grci su za njenu pripremu koristili, osim sira, brašno i med. Iz Grčke kolač od sira preuzimaju stari Rimljani. Osnovnom receptu dodaju, do dana današnjeg neizostavni sastojak, jaja. Marcus Porcius Cato u svojim spisima spominje tzv. "libum", žrtveni kolač pripremljen sa sirom, brašnom, jajima i medom.
Doslovce, torte od sira jedu se svugdje gdje je sir dostupan, u Njemačkoj (kasekuchen), Francuskoj (quiche od sira), Poljskoj (semik), Grčkoj (tiropita), Skandinaviji, Južnoj Americi, Aziji. Pripremljene od nekoliko osnovnih sastojaka i neobaveznih dodataka, te se torte razlikuju prvenstveno po vrsti sira, od mekanog kozjeg, kombinacije s vrhnjem ili jogurtom, pa do grčke fete i našeg domaćeg svježeg sira.

Cheesecake s čokoladnim lopticama

Moderna era cheesecakea, tj. onog kojeg mi danas poznajemo, započinje krajem 19. stoljeća kada američki mljekar, James L. Kraft, u pokušaju da proizvede francuski sir Neufchatel, slučajno dolazi do pasteriziranog svježeg sira, kojeg naziva Philadelphia. Kada 1880. godine počinje industrijska proizvodnja i distribucija Philadelphia sira, istovremeno počinje njegovo korištenje u pripremi cheesecakea. Nastaje ono što nazivamo "American cheesecake".
U američkim kuharskim vodičima i enciklopedijama cheesecake se prema vrsti sira dijeli na tradicionalni američki koji se priprema s Philadelphia sirom i tzv. talijanski, koji za glavni sastojak ima riccotu (nešto vlažniji i masniji svježi sir). Osim te podjele, cheesecake se dijeli i po načinu pripreme na one koji se peku i one bez termičke obrade. Ova posljednja vrsta među svojim sastojcima nema jaja, a kompaktnost smjese se postiže upotrebom želatine.

Cheesecake je torta u dvije faze ili dva sloja. Prvi je tanji i čvršći temelj iznad kojeg se nalazi deblji sloj sira. Temelj se kod američkog cheesecakea  sastoji od samljevenih ili zdrobljenih suhih keksa, u tradicionalnoj verziji onih digestiv, pomiješanih s maslacem i šećerom, a ponekad i orašastim plodovima. Međutim, u nekim drugim verzijama, kao temelj može poslužiti tanji biskvit, prhko ili lisnato tijesto. Glavni i deblji dio sastoji se od sira, jaja i šećera, uz dodatke poput vanilije ili korice limuna. Cheesecake"New York style" je onaj bez preljeva ili sličnih dodataka na vrhu, eventualno s kojom jagodom. Međutim, ovaj osnovni cheesecake može se odozgo prekriti svježim ili lagano zakuhanim voćem, omiljene su kombinacije s jagodama i šumskim voćem, također i karamelom, čokoladom, marmeladom.

Dolcela Cheesecake

Cheesecake spada u kategoriju slastica jednostavnih za pripremu. Ako još niste, ali namjeravate postati stručnjakom za ovu sjajnu tortu, možda će vam poslužiti sljedeći savjeti. Najgore što vam se može dogoditi jest da vam gotov cheesecake pukne na vrhu. Te pukotine sliče na geološke rascjepe koji ostaju na zemljinoj površini nakon potresa i mogu vam natjerati suze na oči. Ali, ne brinite, nema mjesta panici! Meni se to dogodilo bezbroj puta i uvijek sam se spasila make-upom u obliku preljeva, voća, šlaga. Katastrofu možete izbjeći ako pazite na temperaturu i vrijeme pečenja (kod mene, 160 stupnjeva i 50 minuta) ili pečete u vodenoj kupelji (nisam osobno isprobala, ali sam čula od iskusnih kuharica). Osim toga, prije pripreme, neka vam svi sastojci budu sobne temperature, a jaja trebate dodavati polako jedno po jedno uz stalno miješanje. Znat ćete da je torta gotova kada je lagano prodrmate i u sredini vam se učini da smjesa "drhturi" kao da je sirova. Eto, to je trenutak da isključite pećnicu, odškrinete vrata i ostavite tortu da se polako hladi. Pazite, ako je budete predugo pekli, izgubiti će kremastu teksturu, a dobiti konzistenciju pudinga (što se nekima može i svidjeti). Izvadite je iz kalupa tek nakon što je odležala u frižideru. Za svaki slučaj, ako nešto krene po zlu, imajte pri ruci tučeno vrhnje!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.