Moj profil
Dajte nam nešto slatko
Dajte nam nešto slatko

Dajte nam nešto slatko

8.11.2009.zsatovic

Šećer je neobična i nevjerojatna namirnica! Kristalizirani užitak! Osjet koji očarava. Potreba i strast prema slatkom urođena je. Vjerojatno jer je prva hrana koju smo unijeli majčino mlijeko. Okus energije i života.

Razna društva, pokreti i udruge uz pomoć znanosti upozoravaju na "četiri bijela otrova" ili još gore "četiri bijele smrti" misleći pod time na svinjsku mast, šećer, sol i bijelo brašno, tj. bijeli kruh.

Ne znam koju od te četiri namirnice više volim. I ne pada mi napamet da ih se krenem bojati. Rekao je jedan pametan pisac da se pravi gastronomi boje samo dvije stvari - gihta i neslanog jela. A šećer mi nećete ukinuti! Ne priznajem vaš sud i osjećam se odgovornim samo pred sudom mojih prijatelja gastronoma!

A te četiri "napasti" odmah me vode u sretno djetinjstvo gdje nastaju prvi gastronomski doživljaji koji se nikada više ne zaboravljaju.

Na svježem bijelom kruhu namazana svinjska mast, nasjeckan luk i sve to posoljeno. Pravi užitak uz nezaboravna "tri otrova". A tu je i prijatelj Buco! On bi na mast dodao i četvrti, malo šećera. Kako je tek njemu bilo fino!

Šećer je neobična i nevjerojatna namirnica! Kristalizirani užitak! Osjet koji očarava. Potreba i strast prema slatkom urođena je. Vjerojatno jer je prva hrana koju smo unijeli majčino mlijeko. Okus energije i života. Zahvaljujući majčinom mlijeku slatka hrana, hrana bogata šećerima, najpopularnija je hrana cijelog svijeta.

A sam šećer, nekad rijetka i skupa namirnica, postao je jeftin i svima dostupan.

Od davnina je poznato konzerviranje voća šećerom. Postupak je jednostavan, ali zahtijeva dosta pažnje. Prokuhano voće stavlja se u šećerni sirup koji polako oduzima vlažnost iz voća. Bitno je dodavanje i povećavanje gustoće sirupa tako da se voće ne deformira i ne izgubi boju.

Na Kubi šećerom konzerviraju stare galije izvađene iz mora. Postupak je isti kao i kod kandiranja voća. Bitno je iz drveta potopljenih galija izvaditi vodu da bi se izbjeglo propadanje. U nedostatku skupih kemikalija restauratori su se sjetili - šećera.

Smeđi šećer od šećerne trske koji se dobiva raznim razinama rafiniranosti uistinu je poseban. Samo je neznatno "zdraviji" od bijelog, ali neusporedivo ukusniji. A onaj "smeđi" koji stavljate u kavu ne samo da nije ništa zdraviji, nego nije čak ni od trske. On je samo aromatiziran melasom šećerne trske. Dakle - ofarban! Lagana prijevara za sve koji misle da misle o svom zdravlju pa uz kavu i smeđi šećer odmah zapale cigaretu.

Prije šećera - med

Nekad je u centru Zagreba postojala Pčelarska centrala i svaki su se dan mogle pojesti palačinke s medom. Taj gastronomski biser nestao je pod navalom trgovina i banaka, jer nikom ne treba med u centru grada, a kamoli palačinke s medom. A med i palačinke se vole više nego palačinke s čokoladom. A ako je u palačinkama skuta prelivena medom, onda je to praznik za svakog ljubitelja slatkoga.

Med je važna hrana od pradavnih vremena. Držanje pčela počelo je još u brončanom dobu. U Europi se koristio kao najvažniji zaslađivač sve do 16. stoljeća, ali i kao konzervans.

Med se često koristi kod pripreme božićnih kolača i kolačića, medenjaka i paprenjaka. Božićni kolači trebaju stajati duže vrijeme, pa je med u tim uvjetima idealan sastojak jer osim što daje okus, upija i zadržava vlagu pa tako kolači dulje ostaju svježi.

Ako med uzimate u čajevima, pazite da čaj nije prevruć jer se zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med je lako probavljiva namirnica koja trenutno vraća izgubljenu energiju.

Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven. Ljekovitost meda ovisi o kvaliteti meda i o vrsti biljke iz koje je dobiven. Posjeduje jedinstvenu strukturu, a koristan je zbog svojih antimikrobnih i antioksidativnih svojstava.

Od meda su se proizvodila i alkoholna pića. Medovina i popularni gvirc koji se do danas održao u Zagorju u radnjama medičara i licitara.

Poštovanje čovjeka prema pčelama datira od davnina. Posebno je njezino mjesto u životinjskom svijetu. I u našem jeziku pčela ne ugiba nego umire. Pčela je i po tome jedinstvena.

Med iz drveta

Sirup šećernog javora omiljeno je sladilo Kanade, ali i cijelog kontinenta. List javora je i na kanadskoj zastavi. Pancakes, američke palačinke, ne mogu bez javorovog sirupa. Odličan je i uz naše, prave palačinke jer one američke ipak su nešto sasvim drugo.

Najinteresantnije jelo zaslađeno sirupom od javora meni je divlja riža. Ta najskuplja žitarica koja usput nema veze s rižom skuha se i prelije sirupom. Nakon takvog doručka čovjek može cijeli dan stajati na balvanima koji plutaju rijekom i kukom ih preusmjeravati. Jezivo težak posao koji su iskusili i mnogi naši emigranti poput mog pradjeda. Neobično hranjiva "divlja riža" koju smiju brati samo Indijanci, uz javorov sirup, dobitna je kombinacija za težak fizički posao. A ja idem raditi palačinke sa sirupom od javora u čast pradjeda i njegove Minnesote.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.