Otopljeni sir, vatrica na stolu, čaša vina u sir, a druga u ruci. Tako se može prezimiti. A potrebno je i dobro društvo jer fondue je društveno jelo.
Nedavno sam pročitao da je u cijelom svijetu porasla prodaja posuda za fondue. Nostalgija ili ponovno otkrivanje švicarskog jela koje se više ni u Švicarskoj često ne priprema. Kažu da "sve što je staro ponovno postane novo". Na krilima retro-principa, nostalgije i promjene mode koja se ponovno vraća i fondue je našao svoje mjesto. Od pedesetih, kad se krenuo širiti svijetom, do šezdesetih i sedamdesetih kad je bio apsolutni hit na partijima, ali i intimnijim večerama.
je švicarski, ali ima povjesničara hrane koji napominju da se poprilično slično jelo spominje u Homerovoj Ilijadi.
Recepata ima raznih, ali klasični i najjednostavniji je ovaj kako ga navode i kulinarski autoriteti Švicarske. Uglavnom se slažu da se pravilni fondue radi od mješavine sireva. Gruyere, Emmental i mekši lokalni sirevi kao što su Raclette ili Appenzell. Tu je i bijelo vino, malo kirscha, žlica brašna, sol, papar i malo muškatnog oraščića i ništa više.
1825. godine, Brillat-Savarin, prvi gastronom Francuske, u svojoj "Fiziologiji okusa" daje recept za fondue kojem se i danas Švicarci smiju i pitaju gdje je on to jeo rastopljeni sir s jajima! Kakva jaja u fondueu.
Uvijek ima onih povjesničara hrane koji baš sve moraju svesti na nešto racionalno. Oni tvrde da je fondue nastao jer se trebalo spasiti već otvrdnjeli sir. Da se ne baci, tvrdi bi sir bi rastopili s vinom i u njega močili stari tvrdi kruh da se ne baci. Gnušam se takvih povjesničara bez smisla za kulinarska nadahnuća!
Čar fonduea je sigurno u dvije stvari. Jedna je vatra na stolu. Na stolu gori vatrica i svi smo oko nje. Već to je onaj pretpovijesni princip koji nas drži zajedno. Jer vatra, okupljanje oko ognjišta duboko je u nama i ne treba ga se sramiti.
Druga je stvar to što je fondue u najboljem smislu interaktivno jelo. Ipak moraš sâm nabosti taj kruh i izvaditi iz zajedničke posude otopljeni sir. Iz zajedničke posude jedu samo oni koji su bliski, koji se vole i koji imaju jedni u druge povjerenja.
A vatra zna unesti u večeru i malo dramatičnosti koja će još više zbližiti goste za stolom. Lako je sada kad se kupi konzerva s nekakvom zapaljivom smjesom koju je lako kontrolirati. Sedamdesetih su posude za fondue imale plamenik koji se punio špiritom. Tekućina bi se redovito razlila po stolu pa zapalila tako da bi večera stvarno bila vatrena!
Ima još sličnih jela kao što je i Fondue bourguignonne - kad se u vruće ulje na vilicama stavljaju kockice bifteka. Funduta u Italiji radi se od otopljenog Fontina sira dok u Danskoj slično jelo zovu Kaasdoop. Postoji i fondue od čokolade, također popularan u šezdesetima, ali nije vrijedan spomena. A ako baš patite za trapez trapericama i cvijetom u kosi, onda nabavite knjigu Anite Prichard Fondue Magic: Fun, Flame, and Saucery around the World iz 1969. Kopajući po svjetskim internet knjižarama zaključio sam da ta knjiga treba svakom pritajenom nostalgičaru.
Da, fondue je švicarski. Ali ima povjesničara hrane koji napominju da se poprilično slično jelo spominje u Homerovoj Ilijadi. Ne samo da se spominje, tu je i precizan recept.
Evo par redaka iz jedanaestog pjevanja.
"U tom kondiru smješa na boginje nalična žena
Pramnejskog vina, a onda unutra kozjeg sira
Mjedenim nastruže nožem i bijelim obaspe brašnom"
Pa kad je već i Homer znao za fondue... i još ako ga "smješa na boginje nalična žena", vrijedi se potruditi! Prijatelji već čekaju vaš poziv.
P.S.
Raclette mi je ipak draži. Čisti otopljeni sir u svojoj jednostavnosti i punini.
:(Još nema komentara