Moj profil
Povijest prehrane
Povijest prehrane

Povijest prehrane

11.10.2009.Valika

U Egiptu, faraoni ni na drugi svijet nisu odlazili bez svojih kuhara i pekara, tj. njihovih statua, a u Grčkoj u hrani nisu samo uživali, nego su o njoj i raspravljali. U srednjem vijeku pripremanje hrane postalo je tako komplicirano da se pojavljuju i prve kuharice.

Prva metoda pripreme hrane

Nakon što se milijunima godina razvijao, čovjek je kroz dugo prapovijesno razdoblje prešao put od sakupljača i lovca do poljodjelca i stočara.
U svojim je počecima jeo, naravno sirovo, sve do čega je došao: plodove, ličinke, ptičja jaja, guštere i kukce te različite male životinje, kornjače, guštere i vjeverice. Znao se osladiti i većim plijenom, koji bi, nakon što je upao u njegove zamke, dotukao kamenjem.

Kada je u starijem kamenom dobu uz kamene klinove, strugala i šiljke izumio drveno koplje, luk i strijele te bolje razradio metode lova, na red su došle i mnogo, mnogo veće životinje: mamuti, nosorozi, leopardi, divlje svinje i jeleni. Dane je u cijelosti provodio u sakupljanju hrane i lovu, živio je u špiljama, nastojao je biti što više u blizini životinja od kojih se uglavnom i sastojao njegov jelovnik. U tom je razdoblju naučio sam paliti vatru te je, pretpostavlja se pukim slučajem, nakon što mu je komad mesa pao u vatru, otkrio i prvu kulinarsku metodu pripreme hrane - pečenje.

U mlađem kamenom dobu shvatio je da sjemenje bačeno na jesen niče u proljeće i daje plodove. Načinio je kamene sjekire, motike i žrvnjeve i počeo se baviti poljodjelstvom i uzgojem domaćih životinja za prehranu. Uzgajao je grašak, mrkvu i ječam. Kako više nije isključivo ovisio o lovu i sakupljanju plodova, nije više morao pratiti životinjske horde te je počeo graditi stalne nastambe, kolibe i zemunice. Imao je više vremena, više nije morao cijeli dan provoditi u lovu i sakupljanju hrane, pa se počinje baviti i drugim aktivnostima, čime započinje razvoj civilizacije i kulture.

Filozofi - o hranjivim i ljekovitim svojstvima namirnica

Otkrivanjem pisma, započinje stari vijek. Ljudi se počinju baviti lončarstvom, a plugovi, rala i sjekire počinju se izrađivati od metala. Prvenstveno zbog viška u proizvodnji hrane, počinju se javljati obrt i trgovina. U Mezopotamiji se šire prvi veliki gradovi. Zahvaljujući rijekama Eufratu i Tigrisu, navodnjavaju se polja, uzgaja se raznovrsno povrće i voće te žitarice. Sade se luk, leća, pšenica, ječam, začini, smokve i datulje. Uzgaja se vinova loza i masline, a vino i maslinovo ulje postaju važni proizvodi. Kako hrane ima u izobilju, cvate trgovina, ali i tehnologija i znanost. U Egiptu se ogromne razlike između bogatih i siromašnih ogledaju i u prehrani. Obični ljudi žive od ječmenog kruha, kojemu gdjekad dodaju povrće, slanutak ili datulje te vrlo rijetko ribu. Osim što sami uzgajaju ječam i peku od njega kruh, od istih namirnica sami pripremaju i napitak. U vodi razmaču stari ječmeni kruh, ostavljaju ga na suncu da fermentira te dobivaju pivo, koje im nije služilo samo za okrepu, nego i kao zamjena za vodu koja je u to vrijeme uglavnom bila zagađena te nije bila za piće. Za razliku od siromašnih, stolovi bogatih pucali su od prehrambenog obilja, kako domaćeg, tako i uvezenog. Primjerice, dok su siromašni poznavali samo ječmeni kruh, bogati su mogli uživati u četrdesetak različitih pekarskih proizvoda. Nisu marili ni za vodu ni za pivo jer je vino teklo u potocima. Da ni na drugom svijetu ne bi morali mijenjati prehrambene navike, faraoni su svoje grobnice napunili namirnicama i statuama kuhara i pekara.

Dok je u antičkoj Grčkoj narod živio uglavnom od svojevrsne kaše od žitarica i ribe, povlašteni su si mogli priuštiti sve što su mogli poželjeti, posebno kada se radilo o mesu (različite vrste riba i peradi, govedinu, teletinu, janjetinu te meso različitih ptica, primjerice nojeva i pauna). Hrana je imala važnu ulogu u životu bogatih. Oko stola se odvijao i privatni i društveni život. U hrani se nije samo uživalo, o njoj su se vodile i filozofske rasprave. Grčki liječnici i filozofi raspravljali su o hranjivim i ljekovitim svojstvima namirnica te davali naputke o prehrani i liječenju hranom.

I u Rimskom Carstvu hrana je bila u središtu pozornosti. Rimska osvajanja i gradnja cesta jednim su dijelom bili uvjetovani i osiguranjem hrane za sirotinjski dio rimskog pučanstva te je trgovina bila u procvatu. Uzgajalo se i trgovalo osnovnim namirnicama toga doba: žitaricama (pšenicom, ječmom i prosom), repom, grahom, slanutkom, maslinama te grožđem i ostalim voćem. Za razliku od – u svemu, pa i u hrani – umjerenih Grka, u Rimu je kult hrane doveden do apsurdnih razmjera i neumjerenosti u svakom obliku.

Sol postaje najdragocjeniji i najskupliji začin

Padom Rimskog Carstva započeo je srednji vijek. Zemljoradnja je zamrla, trgovina hranom više gotovo da i nije postojala, a barbarski narodi, Huni, Goti, Germani i Franci živjeli su uglavnom od mlijeka, sira i mesa.

No, petstotinjak godina kasnije, pronalaskom pluga te promjenama u načinu obrađivanja zemlje, ljudi sele iz prenapučenih gradova te se ponovo počinju baviti zemljoradnjom. Zbog viška proizvodnje, ali i radne snage, dio njih se ponovo počinje vraćati u gradove i baviti trgovinom. Da bi se obnovila trgovina s Istokom, dolazi do križarskih ratova. Uslijed procvata zemljoradnje i trgovine, ljudi jedu raznovrsniju hranu, povrće, ribe, meso, perad. No, feudalizam čini svoje, dolazi do raslojavanja, kmetovi gotovo da više i ne rade za sebe, nego isključivo za feudalce. Siromašni žive uglavnom od sira i starog kruha, a prave su gozbe kada uspiju u posudu ubaciti više vrsta povrća te k tome još i komadić mesa i skuhati za ono vrijeme tipično jelo, složenac. Nasuprot tome, bogati su uz obilje različitih namirnica i načina njihove pripreme, imali još i najrjeđi i najskuplji začin onoga vremena sol, koja je služila i za konzerviranje jela. U razdoblju u kojem je za obične ljude glad bila normalna pojava, za bogate je bilo vrlo komplicirano kuhati pa se pojavljuju i prve kuharice. Unatoč svakodnevnim gozbama te stolovima prepunim mesa i različitih jela, bogati su jednako kao i siromašni jeli prstima. Žlice su bile rjeđe od noža, vilice nisu ni postojale, a kriške staroga kruha zamjenjivale su tanjure.

Prva kulinarska akademija

U renesansnoj Italiji dolazi do procvata znanosti, kulture i umjetnosti. Zahvaljujući moreplovcu i istraživaču Marcu Polu koji je sa svojih putovanja donio mnoge nove začine, namirnice i načine njihova pripremanja, Italija doživljava renesansu i u kuhinji. Primjerice, meso se počinje pirjati s voćem i povrćem u vinu, a u Firenci se otvara prva kulinarska akademija. Ljudi niže klase živjeli su od voća, povrća i kruha, a meso je bilo jednom tjedno na jelovniku. Srednja klasa imala je mnogo veći izbor. Na njihovu tanjuru bile su različite vrste kruha, voća, povrća i mesa te, danas omiljene, tjestenine. Bogati se, pak, nisu zadovoljavali samo brojnim, raznovrsnim i obilnim obrocima, nego su se natjecali u tome tko će svojim gostima ponuditi što čudnije i skupocjenije jelo. Na njihovim se stolovima uz sasvim razumljivo vino i druga alkoholna pića (čista, pitka voda je i nadalje rijetkost) po prvi put pojavljuje tada vrlo egzotičan napitak kava.

U razdoblju renesanse pekar postaje vrlo važno zanimanje. Kako većina stanovništva još uvijek nije imala svoju pećnicu, kruh se spremao kod kuće, a potom nosio u pekaru. Otkrićem Amerike, u kulinarskom smislu Europa postaje još bogatija. Na stolove dolaze purani, krumpiri, rajčice, krastavci, kakao, lješnjaci, kesteni, kikiriki, ananas, jagode, kupine, maline te vanilija.

Prve limenke hrane

Otkrićem Amerike započeo je i novi vijek. Industrijska je revolucija uz strojeve na parni pogon te ogroman napredak i promjene u tehnologiji općenito, donijela i promjene u proizvodnji i pripremi hrane. U Engleskoj se hrana, različite vrste mesa, voća i povrća, počinje spremati bez prisustva zraka u metalne posude, te tako postaje dostupna ne samo u sezoni, nego i tijekom čitave godine. Sve više ljudi živi u sve većim industrijskim gradovima, ovisnost o vrtovima i poljima više nije ni moguća ni potrebna te se hrana kupuje u dućanima. Započela je masovna produkcija i distribucija hrane, a s njome i suvremeno doba.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.