Kad jednom probate koprivu, spremljenu kao špinat, može vam se dogoditi da vas špinat prestane zanimati. Kopriva je u svakom pogledu superiorna.
Naš odnos prema biljkama zna biti prilično bezobrazan. Kad nam trebaju, kad nas liječe i hrane, onda ih volimo, a kad nam smetaju i ugrožavaju neke "vrednije" biljke onda ih čupamo i uništavamo. Nazivamo ih korovom i bez imalo grižnje savjesti zalijevamo litrama herbicida koji nam poslije prijete i truju okoliš. A biljke kao i sve na svijetu, samo žele živjeti i širiti se što je više moguće.
Dodaje se sirevima, u raznim je pudinzima, a varivo od koprive i drugih proljetnih biljaka u nekim je dijelovima Škotske jelo kojim se slavi dolazak proljeća.
Kopriva je tipična biljka koja prolazi mukotrpan put od omiljene hrane i lijeka do strašnog korova da bi se polako opet vratila na stol i u ljekarnu. Krug je išao sporo, ali ipak nikada nije bila potpuno zaboravljena i odbačena.
Od davnina je bila važna hrana pa je davno uzgajana kao povrće. Navodno su je uzgajali i Egipćani, Grci, Rimljani. Srednjovjekovni redovnici, čuvari starih znanja, uzgajali su je u svojim vrtovima kao ljekovitu biljku, ali i kao povrće. Raste od zapadne Europe pa sve do Himalaja. Plinije piše da je mlada kopriva dobra i zdrava hrana koja čuva od bolesti cijelu godinu. I do danas se kopriva jela širom Europe kao i u nas, ali sve manje i manje. Čini se da su poseban uzgoj i prodaja potpuno prestale, ali ipak ima nade. Već par godina na zagrebačkom Dolcu pojavljuju se koprive. U usponu je trend razmišljanja o zdravlju i zdravoj prehrani. Na tim krilima brige, straha od bolesti i prerane smrti kopriva se ponovno otkriva kao jedno od najzdravijih i najkorisnijih lisnatih povrća.
Ljubiša Grlić, autor najboljih knjiga o samoniklom jestivom bilju, za koprivu kaže da je "zapravo svojevrsni prirodni polivitaminski koncentrat, a rašireno staro vjerovanje o blagotvornom utjecaju koprive na čovječji organizam znanstveno je, dakle, posve opravdano." Bogatiji je izvor A i C vitamina od većine kultiviranog povrća. Blagotvorno djeluje na gomilu bolesti, a ima i antibakterijsko djelovanje. Stoljetna psihijatrijska praksa udaranja koprivama duševnih bolesnike nije donosila plodove, ali ipak se provlačila čak i do kraja 19. st.!!! Ipak, vratimo se humanoj upotrebi. Navodno su se nekada u listove kopriva uvijali riba i meso koji bi ostajali neko vrijeme svježi i bez hlađenja.
Naši je stari recepti često spominju i koriste. Može se pripremiti na mnogo načina kao i svako povrće, a ja bih preporučio savijaču tj. štrudlu od sira i kopriva. Tjestenina punjena koprivom je nešto veličanstveno. U cijeloj je Europi poznata juha od koprive, jedino jelo u kojem kopriva ima glavnu ulogu. Dodaje se sirevima, u raznim je pudinzima, a varivo od koprive i drugih proljetnih biljaka u nekim je dijelovima Škotske jelo kojim se slavi dolazak proljeća. Kopriva ima dugu povijest upotrebe i u Aziji. Milaraspa, budistički svetac i pjesnik, važan lik tibetanske književnosti, godinama je u osami živio od satuka - juhe od kopriva. Kažu da je od te krepke juhice i pozelenio. Kao i naše pisanice koje se boje u zeleno baš pomoću koprive.
Da, koprive i peku pa ih se mnogi klone. Kuhanjem taj koktel kemikalija koje iritiraju kožu ishlapi. Pa i kad se opečete koprivom, vruća voda pomaže. A ako opečenu ruku stavite u hladnu vodu, bolje nemojte ni probati. Zato se beru listovi i proljetni vrhovi biljke - u rukavicama.
Koliko god me pokreti koji promoviraju "zdravu" hranu blago nerviraju, zahvalan sam im za ponovno donošenje koprive na tržnice. Ima još toliko ukusnih samoniklih biljaka koje čekaju svoju zasluženu rehabilitaciju.
P. S.
Sad sam se sjetio da bi možda gradski očevi i majke Koprivnice mogli malo razmisliti i o festivalu kopriva. Evo, skromno nudim projekt.
:(Još nema komentara