Davor je stao na stranu svoje mezimice, a onda me, dok je izlazila iz stana i penjala se stubištem sa širokim osmijehom pobjednice, počastio predavanjem. Rekao je da ne smijem biti posesivna i da joj trebam dopustiti vlastite inicijative, za koje će sama procijeniti jesu li bile ispravne.
Nisam smjela prošle nedjelje dopustiti Nori da ode Susjedi na vrata i odnese čokoladno srce. Davor je stao na stranu svoje mezimice, a onda me, dok je izlazila iz stana i penjala se stubištem sa širokim osmijehom pobjednice, počastio predavanjem. Rekao je da ne smijem biti posesivna i da joj trebam dopustiti vlastite inicijative, za koje će sama procijeniti jesu li bile ispravne. Ako ta namrgođena žena bude prema njoj otresita i bezobrazna, što ga uopće ne bi začudilo, Nora će se vratiti snuždena i tužna, a mi ćemo je utješiti i objasniti joj da nisu svi ljudi dobri i pristojni i da bude li takva, neće joj se uvijek jednako vraćati.
Naravno da je pogodio moju slabu točku, dokle sam ja stigla sa svojim inicijativama u životu? Jesam li se ikada usudila prijeći crtu koja razlikuje lidere i sljedbenike i jesam li se ikad s ikim pošteno posvađala, zato što sam branila svoj stav? I tako sam ušutjela, a on je gledao utakmicu na Max tv-u. Nevjerojatno je kako su nekada, dok sam bila dijete, te utakmice bile samo nedjeljom, moj ih je otac slušao i pokraj radija urlao od sreće, ili plakao od tuge. Davor je gledajući utakmicu zadrijemao.
Torta od rogača
Međutim, scenarij koji je predvidio nije se dogodio. Susjeda Peterlić pustila je Noru u svoj stan. Nije je bilo otprilike sat vremena kad sam ga uspaničena probudila.
"Što ti je?"-pitao me i odmah se uspravio na naslonjaču.
"Davore, nje nema već sat vremena."-rekla sam izbezumljeno.
Gledala sam za to vrijeme reprizu Kućanica, da stvar bude gora zakopavale su neko tijelo u šumi, pa me to potaklo na razmišljanje da smo pustili svoje dijete kod žene o kojoj ne znamo ništa, mogla bi biti i osoba s dosjeom, stvarno sam bila izbezumljena.
"Ti nisi pri zdravoj pameti."-rekao je Davor i tada smo oboje čuli otvaranje vrata, a ja sam skočila s kauča. Nora je ušla nesvjesna užasa u mojim očima.
"Idem pisati domaću zadaću iz hrvatskog."-rekla je bez namjere da išta objašnjava.
"Kako je bilo?"-upitala sam, smirenije nego sam se nadala da će zvučati.
"Dobro, pričat ću vam za večerom. Uopće nije loša."-rekla je i otišla u svoju sobu.
"Ovo je sad namjerno napravila."-rekla sam Davoru, a on je dograbio jastučić s kauča i gađao me, umirući od smijeha.
"Ti si smiješna. Učinila je nešto što ti ne bi, da te nisam nagovorio ne bi joj dopustila, a sad pucaš od radoznalosti šta je gore radila."
"Pa naravno da me zanima. Tko može provesti sat vremena sa ženom koja nikog ne pozdravlja, gnjavi cijelu zgradu i nikad ne prima posjete."-rekla sam ljutito u obranu svog dostojanstva.
Kad smo se okupili za večerom, Nora je između zalogaja ispričala da joj je teta Nevenka otvorila vrata i pustila je da uđe u dnevnu sobu. Ponudila ju je sokom i keksima, a kad joj je predala čokoladno srce i rekla da je to napravila za nju, rasplakala se.
Nora ju je tada zbunjeno gledala, jer se nije nadala baš takvoj reakciji, a teta Nevenka (Isuse, kako mi je na živce išlo što je tako zove, sad su si postale frendice) joj se onda ispričavala. I rekla da ima unuku njenih godina, koja živi daleko i da je odmah znala kako je Nora dobra djevojčica, na što se Igor posprdno nasmijao, a Nora ga klepnula po glavi. Pokazala joj je i sliku te djevojčice, kad je bila beba stara nekoliko mjeseci, pa se Nora malo začudila kako nema nijednu noviju sliku, ali se nije usudila pitati, pa je teta Nevenka onda izvadila neke albume, koji su bili dosta prašnjavi, kao da dugo nisu otvarani, a to se dobro vidjelo jer je stan vrlo čist. Pokazivala je slike kad je bila mlada, pa onda slike svoga pokojnog supruga. Bili su jako zgodni kad su se vjenčali, Nora je rekla da je na tim slikama teta Nevenka čak podsjetila na baku. Moju mamu. Više to nisam mogla slušati, pa sam joj rekla da mi je drago što je sve tako dobro prošlo.
I stvarno nisam imala namjeru pričati o toj ženi, osim što me idućeg dana na stubištu pozdravila, a ja sam joj uzvratila pozdrav. Cijeli sam se tjedan s tom promjenom sasvim lijepo nosila, prokomenitrala sam je s Davorom, koji je rekao da i njega pozdravlja, ali joj on i dalje izbjegava gledati u lice.
No, danas je pozvonila na vrata. Kroz špijunku je izgledala je kao netko tko je bio kod frizera, ta se promjena vidjela čak i kroz stakleno riblje oko. U rukama je držala tortu. Ova igra mi je počela izlaziti na nos, zgroženo sam pomislila. Bilo je deset ujutro, i dalje je zvonila i ja sam joj otvorila.
"Dobro jutro. Oprostite što ovako rano zvonim, vi sigurno nedjeljom dulje spavate. Donijela sam tortu od rogača. Nadam se da će vam se svidjeti."-rekla je, a njen glas nije bio u skladu s nesigurnim izrazom lica. Kad je završila oborila je pogled.
"Niste trebali."-rekla sam primajući tortu u ruke.
Bila je tamnosmeđe boje, posuta bademima i izgledala je, pa, moram priznati da je izgledala vrhunski.
"Hoćete li unutra na kavu?"-začula sam onda glas, koji je bio moj.
Ali to nisam bila ja, kunem se, to je bila moja majka koja me naučila da se tako postupa sa susjedima kad ti donesu tortu na vrata.
:(Još nema komentara