Moj profil
Litva
Litva

Litva

"Učiniti najbolje što se iz prirode može", geslo je kojim bi se mogla sažeti želja Litavaca da u potpunosti iskoriste sve što im Zemlja daje. Današnja se kuhinja oslanja na tradicionalnu litavsku, bogatiju od ostalih baltičkih kuhinja.

Geografski položaj

Republika Litva nalazi se u istočnoj Europi, a okružena je Baltičkim morem, Latvijom, Bjelorusijom, Poljskom i Rusijom. Glavni grad je Vilnius, a ostali veći gradovi su: Kaunas, Klaipeda, Siauliai, Panevezys i Alytus.

Najdulje rijeke su Nemunas, Neris i Venta. Teren je uglavnom nizinski, s nešto brdskih područja. Ova zemlja obiluje rijekama i jezerima. Klima je uglavnom blaga, s oštrijim zimama i toplijim ljetima.

Povijesni utjecaj

Najveći utjecaj na litavsku kuhinju ostavili su Poljaci (od 14. do 16. stoljeća), Rusi (pod čijom je vlašću, uz kraće razdoblje neovisnosti, bila od 1795.) i Skandinavci.

Karakteristike kuhinje

Moderna kuhinja oslanja se najvećim dijelom na tradicionalnu litavsku kuhinju, koja je bogatija od ostalih baltičkih kuhinja.

Darovi prirode koristili su se sezonski: meso se jelo više u jesen i zimi, a povrće, voće, gljive i mliječni proizvodi u toplijim mjesecima.

Bijeli kruh se pekao samo u posebnim prigodama, a svakodnevni kruh, koji se jeo uz svaki obrok, radio se od tamnog raženog brašna. Kruh, najčešće od raži, jeo se uz gotovo sve obroke. Pečenje kruha predstavljalo je važan događaj, praćen raznim malim ritualima. Primjerice, gost koji bi se taj dan zatekao u posjeti, morao bi pričekati dok kruh ne bi bio pečen kako bi komadić ponio sa sobom. Za to je vrijeme također bio mir u kući, pa su se i eventualne svađe privremeno prekidale. Mnoga su vjerovanja povezana s kruhom, koji se smatra i zaštitnikom kuće, prije svega od vatre. Komadić kruha stavlja se i na temelje buduće kuće. Pečenje kruha nekada se smatralo čašću, a ta je čast pripadala gazdarici kuće. Iako se danas kruh radi još samo u malom broju domaćinstava, tradicionalno štovanje kruha još uvijek je prisutno.

Razne kaše bile su neizbježne u svakodnevnoj prehrani, jednako kao i velike, tanke palačinke. Jele su se zarolane, umočene u kiselo vrhnje ili posute čvarcima.

Mliječni proizvodi također su bili i ostali vrlo rašireni u upotrebi: mlijeko, maslac i domaći sir s kimom, svjež ili sušen. U pokrajini Žemaitiji bio je popularan i domaći slatki sir s jajima. Nekada se gostima posluživao svježi sir s medom, uz dimljenu šunku, kobasice i pečena jaja.
Kastinys - ovo jelo od maslaca i kiselog vrhnja vrlo je popularno u Žemaitiji. U glinenoj posudi, koja se zagrijava u zdjeli s vrućom vodom, polako se drvenom kuhačom miješaju jednaki omjeri maslaca i vrhnja. Kada se masa zgusne, doda se sol, papar i luk. Kastinys se ulije u manje posudice i ohlađen se servira uz vruće krumpire ili kruh.

Na sljedećem su mjestu, odmah iza žitarica i mlijeka, meso i mesni proizvodi, među kojima se ističe svinjetina (pečena, pržena, kuhana, kuhana ili pečena dimljena slanina aromatizirana smrekom). Cijenjene skilandis kobasice posluživale su se za vrijeme svečanosti i ljetnih radova, a sastojale su se od komada svinjetine, češnjaka, soli i papra stisnutih u svinjski želudac, koji bi kasnije bio dimljen. Suhomesnati proizvodi su popularni i danas, a rade se na način identičan onome u prošlim stoljećima.

Cikle i repe oduvijek čine značajan dio litavske kuhinje: kuhane ili ukiseljene, kao prilog uz kuhane krumpire, u toplim juhama s dodatkom suhih gljiva, ili u hladnim, s dodatkom krastavaca, kopra i kuhanih jaja. Na jelovnicima su česte i juhe od svježeg ili kiselog kupusa te juhe na bazi mlijeka s krumpirima, graškom, mrkvama i knedlama. Slatka juha radi se sa šljivama, a popularna je i juha od rajčice i riže.

Počasni član litavske kuhinje je skroman krumpir, a jela kojima je on osnovni sastojak nemoguće je nabrojati.
Krumpiri su na područje Litve stigli u 18. stoljeću i odmah su postali osnovnom namirnicom. Kuhani krumpiri posluživali su se na razne načine: sa slatkim ili kiselim mlijekom, sa čvarcima, punjeni gljivama ili mesom, a u pokrajini Žemaitiji i sa sjemenkama konoplje. Od naribanih krumpira pekle su se palačinke, krumpirove kobasice vederai, valjušci i puding. Siupinys (kuhani krumpir ili ječam s graškom i svinjetinom) spada u specijalitete Zapadne Litve.
Didžkukuliai - iza ovog neizgovorljivog imena kriju se kuhani džepići od krumpirova tijesta punjeni mljevenom govedinom, skutom ili gljivama. Poslužuju se sa slaninom ili kastinysom. Ovo zasitno jelo nudilo se samo gostima ili za vrijeme najvećeg rada na polju.

Od alkoholnih pića najpopularnije je pivo (Gediminas, Vilnius i Lithuania su najjače marke), posebice u sjevernoj Aukstaitiji. U domaćinstvima su se nekada proizvodili i viski te midus, medica, lagana rakija od meda. Iako je originalna receptura izgubljena, i danas se sasvim uspješno proizvodi. Žalgiris, izuzetno jako piće (75% alkohola), često služi za dokazivanje hrabrosti (ili gluposti) naivnih turista.

Do jednog se toplog napitka posebno drži - kave. Omiljena je jaka i aromatična, ponekad uz dodatak cimeta, đumbira ili čokolade, prekrivena pjenom od mlijeka ili tučenim šlagom.

Uz kavu dobro ide i nešto slatko, a Litavci mogu birati između voćnih okruglica, sladoleda i raznih kolača, slatkih voćnih juha od bobičastog i ostalog voća (jabuka, krušaka, šljiva).

Fast facts

  • Glavni grad: Vilnius
  • Stanovništvo: oko 3 596 700
  • Jezici: službeni jezik je litavski
  • Religija: rimokatolici čine većinu, a ostatak: luterani, protestanti, pripadnici ruske ortodoksne crkve, Židovi i muslimani

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.