Moj profil
Uzbekistan
Uzbekistan

Uzbekistan

23.1.2011.Valika

Kuhinja Uzbekistana, jedne od najstarijih azijskih kultura, jedna je od najboljih kuhinja u centralnoj Aziji i može se pohvaliti s tisuću različitih, maštovitih i ukusnih jela. Vrlo je tradicionalna, pa se brojna jela i dan danas pripremaju i kuhaju prema stoljećima starim receptima.

Geografski položaj

Uzbekistan je smješten u Srednjoj Aziji, između Aralskoga jezera i planina Pamir. Njegova površina iznosi 447.400 km2, ima oko 25.600.000 stanovnika, a glavni grad je Taškent. Veći dio stanovništva su Uzbeci koji govore uzbečkim jezikom, dok su po vjeroispovijedi stanovnici većinom sunitski muslimani. Klima je kontinentalna, u većem dijelu pustinjska s hladnim zimama i vrućim ljetima. Iako veći dio njegova teritorija prekriva pustinja, oko 10% površine Uzbekistana otpada na njive i trajne nasade (najviše poljoprivrednih površina je u Ferganskoj zavali i uz rijeku Amu Darje) na kojima je razvijena poljoprivreda, prvenstveno uzgoj žitarica, voća i povrća, a 41 % na pustinjske pašnjake na kojima prevladava stočarstvo, prvenstveno ovčarstvo i govedarstvo.

Povijesni razvoj

Na području današnjeg Uzbekistana u 1. tisućljeću pr. Kr. postojale su države koje je u 6. st. pr.Kr. osvojila Perzija. Nakon smrti Aleksandra Velikog područje dolazi pod vlast seleukidske države, zatim Baktrije, nakon toga partske države te na kraju sasanidske Perzije. U 8 st. ovo područje osvajaju Arapi koji donose islam, a zatim dolazi pod vlast turskih plemena. U razdoblju od 1219. do 1221. današnji Uzbekistan osvaja Džingis-kan, a krajem 15. i početkom 16. st. područje oko rijeke Sir Darje naseljavaju Uzbeci, koji su došli iz Sibira. U 19. st. na ovo područje Uzbekistana prodiru Rusi koji ga 1876. i osvajaju. Ruska dominacija postaje prošlost tek 31.08. 1991. kada je proglašena neovisna Republika Uzbekistan.  

Kuhinja s tisuću različitih jela

Kuhinja jedne od najstarijih azijskih kultura jedna je od najboljih kuhinja ne samo u centralnoj, već i u cijeloj Aziji. Vrlo je tradicionalna i stoljećima gotovo da se nije mijenjala pa se brojna jela i dan danas pripremaju i kuhaju prema stoljećima starim receptima, metodama i mističnim ritualima. K tome, neobično je raznolika i bogata, pa broji i više od tisuću različitih jela, od kojih se primjerice samo pilav sprema na stotine različitih načina. Zahvaljujući sličnoj povijesti, kulturi, vjeri i običajima, razvijala se i pod utjecajem kuhinja iz okruženja, turske, ali i ruske te posebno drevne Perzije, pa su u njenom loncu ujedinjeni najbolji okusi Azije otkrivani i stvarani stoljećima.

Kuhinja Uzbekistana oduvijek se temeljila na poljoprivrednoj i stočarskoj tradiciji, odnosno na onome što su stanovnici sami uzgojili na svojim poljima, u vrtovima i voćnjacima te pašnjacima i dvorištima. Stoga još i danas ljudi ne samo u seoskim, već i u gradskim područjima, sami uzgajaju povrće i voće te hrane domaće životinje na svojim okućnicama ili u malim kućicama za odmor, dačama, izvan grada. K tome, nakon osamostaljenja Uzbekistan planski potiče poljoprivredu, voćarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo i mljekarstvo, pa su i danas baš kao i nekad temeljne namirnice domaće žitarice, povrće i voće te meso i mliječni proizvodi. Od žitarica, najčešće pšenice i ječma, spremaju se različite vrste kruha koji je temeljna namirnica, a od omiljene riže različita jela među kojima je i pilav. Zahvaljujući podneblju u Uzbekistanu uspijeva i koristi se doista raznoliko povrće, luk, mrkva, repa, rajčica, krastavci, patlidžani, bundeve, paprike te voće, grožđe, marelice, jabuke, dunje, lubenice, dinje, datulje, limuni, naranče, nar i smokve. Kako tradicionalni jelovnik i danas ovisi o godišnjem dobu, ljeti je na jelovniku povrće i voće, a zimi sušeno i konzervirano voće i povrće. Voće se ukuhava, pa su omiljeni džemovi od smokava (anjir murrabossi) i dunja (bekhi murrabossi). U Uzbekistanu se jede i puno mesa, prvenstveno ovčetine, janjetine i junetine te iako mnogo manje nego nekad, i meso koza, konja i deva. Osim biljnih ulja među kojima je ulje lana i pamuka (Uzbekistan je veliki proizvođač pamuka), za pripremanje hrane naveliko se koristi i ovčje salo. Temelj prehrane je i mlijeko i mliječni proizvodi. Među najomiljenijim mliječnim proizvodima je katyk tekući jogurt od kiselog mlijeka te suzma, meki svježi sir koji služi kao preljev za salate, umak za povrće, ali i sastojak za juhe i druga jela. U kuhinji se koriste i različiti začini i začinsko bilje, poput crnog i crvenog papra, kumina, korijandera, sezama, žutike, lovora, crvene paprike, kajenskog papra, češnjaka, peršina, kopra, celera, lovora, ljute čili paprike.

Kruh – sveta namirnica 

Kruh koji je temeljna namirnica u Uzbekistanu slovi i kao sveta namirnica, pa se prema njemu svi odnose s velikim poštovanjem. Na primjer, kruh se nikad ne reže nožem i nikad se ne stavlja naopako. Prije jela se pažljivo i brižno izlomi na manje komade koji se stavljaju ispred svakog tko sjedi za stolom. K tome, kruh nitko ne baca, a ako ga netko vidi na tlu s poštovanjem ga diže i sklanja da se ne zgazi. U Uzbekistanu se spremaju različite vrste ukusnih, hrskavih i mirisnih kruhova i lepinja koje se jedu kao prilog uz gotovo svako jelo. Osim toga kruh se često jede i kao mali obrok uz koji se najčešće pije zeleni čaj ili voćni sokovi. Tipični i rasprostranjeni svakodnevni kruh je okrugao i plosnat obi-non ili tandir-non koji se mijesi s vodom i kvascem i peče u tradicionalnim tandir zemljanim pećnicama. Non kruh se sprema i peče i u različitim verzijama, ovisno o prigodi ili podneblju. Tako se u svečanim prilikama sprema sutli-non koji se umjesto s vodom mijesi s mlijekom te dodatno ukrašava, a u nekim dijelovima zemlje se peče jizzali non koji se mijesi s ovčjim salom. Svakodnevni non koji se u pravilu mijesi od brašna, vode, ulja, soli i kvasca sprema se i s različitim dodacima, npr. sjemenkama sezama i maka (kunjutli va sedanli non), lukom i sezamom (piyozli non) te slanutkom i anisom (shirmoi non). U Uzbekistanu se jedu i okrugle i tanke lepinje (lochira), koje se mijese i s mlijekom (yogli lochira) te peku u tradicionalnim zemljanim pećnicama. Za svečane prilike, poput vjenčanja peče se svečani non odnosno patir koji se mijesi s vrhnjem i maslacem.

Muškarci su majstori za pilav

Jedno od najomiljenijih jela Uzbekistana je pilav, odnosno plov, palov ili osh koji se jede u svako doba dana i u svim prilikama, pa se sprema i kao svakodnevno i kao svečano jelo. O tome da je pilav kralj kuhinje Uzbekistana svjedoči i izreka da se onaj tko nije probao pilav nije ni rodio! Prema legendi prvi pilav je spremio kuhar Aleksandra Velikog koji je od velikog vojskovođe koji je planirao pohod na srednju Aziju dobio zadatak da smisli obrok koji će zasititi, ali neće opteretiti probavu njegovih vojnika i učiniti ih tromima. U Uzbekistanu pilav tradicionalno i najbolje kuhaju muškarci među kojima postoje i pravi majstori s velikim iskustvom koje je potrebno za spremanje pilava za velike svečanosti na kojima se okupi i tisuću gostiju. Majstor za pilav, glavni kuhar, oshpaz ima i brojne pomagače koji mu osim u kuhanju pomažu i u kupovanju namirnica, posebno riže, čija je kvaliteta od presudnog značenja. Za kuhanje pilava za velike svečanosti poput vjenčanja i rođenja sina, ali i za nacionalne blagdane za koje se pilav kuha i na trgovima i besplatno dijeli stanovnicima, koristi se i više od sto kilograma riže, a tradicionalna posuda od lijevanog željeza s debelim dnom i poklopce kasan zna imati i 40 ručki. Bez obzira kuha li se u domovima, zalogajnicama ili čajanama, kuhanje pilava je uvijek društveni događaj u kojem sudjeluju svi okupljeni, koji pomažu, čavrljaju i piju čaj. Iako za pilav koji se s istim žarom sprema za nekoliko i za više od tisuću ljudi postoji više stotina različitih recepata, koji ovise o godišnjem dobu, prilikama ili podneblju, temeljne namirnice su uvijek iste, riža, meso (ovčetina, junetina ili perad, pa i riba), luk, češnjak i mrkva. Ovisno o receptu njima se dodaje drugo povrće, kao što su grašak, slanutak, bundeva, začini najčešće kumin, korijander, šafran, mljevena crvena paprika i ljuta čili paprika, kajenski papar te sušeno voće, primjerice dunje, marelice i grožđice i bobice žutike. U pravilu komadi mesa se najprije popeku na masnoći, tradicionalno na otvorenoj vatri i na ovčjem salu, ali i na biljnom ulju (ulju pamuka ili lana). Popečenom mesu se dodaje usitnjeni luk, mrkva i začini, a potom drugo povrće, riža i uzavrela voda. Jelu se zatim polako kuha na laganoj vatri, a kad je gotovo servira se u obliku stošca na velikom plitkom tanjuru ljagan.

Za velike obiteljske, vjerske i nacionalne svečanosti posebna je tradicija jutarnji pilav ili oshi naho, koji se sprema noću i servira ujutro ponekad već i u 5 sati i namijenjen je samo muškarcima. Među najpoznatijim pilavima je kovurma plov, klasični pilav od riže, mesa, luka i mrkve začinjen kuminom i kajenskim paprom, behili plov s dunjama, sarimsokli plov, pilav obilno začinjen češnjakom, mayizli plov sa sušenim grožđicama, kavatok plov s nasjeckanim lišćem vinove loze, nuhatli plov sa slanutkom te tovukli plov koji se sprema s piletinom. 

Sumalak kuhaju žene

Sumalak je sladak nacionalni specijalitet, koji se sprema po starim receptima od drobljenih pšeničnih klica, brašna, biljnog ulja i vode. Jelo koje neki nazivaju i uzbekistanskom čokoladom tradicionalno se kuha za prijatelje te za blagdane među kojima je i navruz, dan kada se slavi početak nove godine. Sumalak koji uvijek kuhaju žene, tradicionalno starije, slovi i kao ljekovito jelo koje jača imunitet, potiče izlučivanje štetnih tvari iz organizma i pomaže protiv neplodnosti. Kako po vjerovanju u njegovom spravljaju sudjeluju i anđeli, sumalak se smatra i svetim jelom. Naime, prema legendi prva žena koja ga je spremila bila je siromašna udovica čija su dva sina bila više gladna nego sita. Jedne večeri dok su sinovi ponovo plakali zbog gladi, udovica je iz očaja posljednju šačicu pšenice zajedno s nekoliko kamenja stavila u lonac s vodom i miješala dok nije zaspala. Zvuk pripremanja hrane umirio je i sinove koji su u iščekivanju jela također zaspali. Kada se udovica drugo jutro probudila imala je što vidjeti. Njena su djeca uživala u punom loncu finog, slatkog jela, kojeg su noću, dok su svi spavali za njih skuhali anđeli. Sumalak je po mnogočemu neobično jelo za čije spravljanje osim zrnja pšenice, bijelog pšeničnog brašna i biljnog ulja, uglavnom ulja pamuka, treba i podosta vode te 7 čistih kamena koje stavljaju na dno posudu i sprečavaju da jelo zagori. K tome, pripreme za kuhanje započinju desetak dana ranije, a ono samo se potom kuha cijelu noć. Naravno, za vrijeme priprema i kuhanja žene se međusobno druže, mole, razgovaraju, ali i pjevaju i plešu, pa je kuhanje i važan društveni događaj. Pripremanje sumalaka započinje trodnevnim namakanjem zrna pšenice pri čemu se svakodnevno mijenja voda. Nakon namakanja zrnje se jednakomjerno raspoređuje na poroznu podlogu i stavlja u mračnu i toplu prostoriju kako bi uz svakodnevno prskanje vodom proklijalo. Nakon otprilike tjedan dana, kad narastu 3 do najviše 5 cm (ako su više nemaju sladak, već gorak okus!) klice se režu i usitnjavaju. Potom se stavljaju u vodu u kojoj se peru i gnječe kako bi se iz njih istisnuo sav slad. Nakon što se voda procijedi, postupak se ponavlja još dva puta. Nakon toga se slatka voda dobivena u prvom postupku (bijela kao mlijeko!) miješa s uljem i brašnom u glatku masu, koja se zagrijava i kuha uz stalno miješanje 13 do 14 sati. U tom razdoblju se otprilike nakon svakih 4 do 5 sati, dakle dva puta dolijeva preostala slatka voda, a masa kuhanjem postaje sve tamnija. Kuhani, ljepljiv i tamno smeđi sumalak se poslužuje s vrućim kruhom i čajem.

Čaj i čajane

U Uzbekistanu svako jelo, svaki obrok, mali ili veliki započinje i završava čajem, najčešće zelenim (kok choi) koji se u pravilu pije bez šećera. Zeleni čaj obavezno se kuha i u čast gostiju kao izraz dobrodošlice i simbol gostoljubivosti. Ceremonijalno ga priprema, kuha i služi sam domaćin, koji rasute listiće čaja stavlja u dobro zagrijanu posudu i prelije s malo uzavrele vode, a nakon nekoliko minuta nalijeva preostalu vodu. Potom se čaj tri puta ulijeva u šalice i vraća u posudu kako bi bio što jači i ukusniji. Uz zeleni, pije se i crni čaj (kora choi) koji se u nekim područjima pije zimi te shirinchoi čaj s kajmakom. Čaj s kajmakom se sprema tako da se kipućem čaju dodaje kipuće mlijeko i malo soli, napitak se potom prelije u šalicu u koju se dodaju maslac i kajmak. Napitak se na kraju posipa s crnim paprom i pije vruć. 

Osim u domovima čaj se kuha i pije i u tradicionalnim čajanama chai-khanas koje su omiljeno okupljalište muškaraca i centar mjesnih društvenih događanja. Ljeti se muškarci najradije okupljaju vani u hladu drveća ispod kojeg sjede na svojevrsnim krevetima koji se nazivaju supa (prekrivenim posebnim madracima i prostirkama) s malim niskim stolovima. U čajanama se uz čaj jede i pilav i meso s roštilja, schashlik. Osim čaja u Uzbekistanu se rado pije i ayran ili airon, jogurt razrijeđen vodom i ohlađen kockicama leda te različiti voćni sokovi koji se nude u izobilju. Pije se kumus, fermentirano kobilje mlijeko s malim postotkom alkohola koje se tradicionalno dobiva tako da mlijeko zri u kožnim vrećama koje se drže u vodi potoka i rječica. Kumus slovi i kao ljekoviti napitak kojim se tradicionalno liječi nesanica, a nekad tuberkuloza. K tome, iako je Uzbekistan islamska zemlja i ne jede se svinjetina, alkohol nije zabranjen te se najčešće pije votka, vino i pivo.  

Tradicionalni jelovnik Uzbekistana

Mala jela, predjela i salate

Anor va piyozli gazak - salata od luka s košticama nara
Chakka - skuta s mladim lukom, korijanderom i koprom
Karam gazak - salata od zelja, mladog luka i mrkve  
Kazy ili piyozli kazy - kobasice od konjskog mesa začinjene paprom i češnjakom koje slove kao afrodizijak
Khassip ili hasyp - domaće kobasice od mljevenog ovčjeg mesa i iznutrice s rižom, začinjene paprom i kuminom
Lazzat - blanširane paprike punjene mekim kozjim sirom začinjene koprom i češnjakom
Pomidor va piyozli gazak - salata od rajčice i luka s paprom i čilijem
Sabzavot va nukhotli gazak - salata od slanutka i repe s kiselim vrhnjem začinjena češnjakom i koprom
Tovuk goshtly va sabzavotly - salata od piletine, krastavaca, rajčice i majoneze začinjena češnjakom i mladim lukom
Yakna til - juneći jezici kuhani s mrkvom, lukom i lovorovim listom.

Jela od tijesta

Balish - košarice od tijesta s kvascem punjene sjeckanim mesom i lukom koje se peku u pećnici
Chuchvara (varak-chuchvara ili pelmeni) - punjena tjestenina, odnosno manji jastučići od tijesta s jajetom koji nalikuju na raviole, punjeni sitno narezanim mesom i lukom koji se kuhaju u vodi ili juhi te serviraju s preljevom od kiselog mlijeka posuti paprom
Gumma - jastučići od tijesta u obliku polumjeseca punjeni mesom i prženi u dubokom ulju
Hul naryn (noryn) - tjestenina, tanki rezanci koji se tradicionalno jedu pomiješani s kuhanim ovčjim i konjskim mesom narezanim na trake
Kartoshkali kovurma varaki somsa - jastučići od tijesta punjeni krumpirom i lukom koji se peku u pećnici  
Kovoqli varaki somsa - jastučići od tijesta punjeni s mesom bundeve koji se peku u pećnici
Kuk somsa - jastučići od tijesta punjeni nasjeckanim lukom, mladim lukom i zelenim začinskim biljkama koji se peku u pećnici  
Laghman - tjestenina, rezanci od tijesta s jajima koji se skuhani dodaju i jedu s pirjanim umakom od mesa, ovčetine ili junetine i povrća, luka, češnjaka, mrkve, krumpira
Manti - punjena tjestenina, odnosno veći jastučići od tijesta koji sliče na raviole, punjeni začinjenim sitno narezanim mesom i lukom koji se tradicionalno kuhaju na pari i serviraju s preljevom od kiselog mlijeka ili vrhnja posuti s crnim paprom
Samsa ili somsa - piroške, jastučići od tijesta punjeni mesom ili povrćem različitih oblika (okrugle, dugoljaste, polumjeseci, košarice…) od kojih se neki peku u običnim ili tradicionalnim zemljanim pećnicama tandir, a neki u dubokom ulju.

Juhe

Shurpa, shorpa ili shurva - različite juhe od mesa i povrća
Karam shurpa - juha od ovčetine i zelja, ali i mrkve, rajčice, krumpira i začina
Kaytnahma shurpa - juha od većih komada svježe ovčetine ili junetine s većim komadima povrća, krumpira, mrkve, rajčice te začinima lovorovim listom, čilijem i korijanderom
Khassip shurva - juha s kobasicama od ovčjeg mesa i iznutrica
Kovurma shurpa - juha od prethodno popečene ovčetine ili junetine s na komadiće narezanim povrćem, lukom, krumpirom, rajčicama te začinima koprom, korijanderom, čilijem, paprom, lovorom, kojoj se dodaje i jabuka
Mastava - juha od popčeenih komada mesa, ovčetine ili junetine i povrća, luka, mrkve, rajčice,  krumpira te riže kojoj se dodaju i divlje šljive
Mohora - juha od slanutka, ovčetine ili junetine te povrća, luka, krumpira, mrkve i rajčice
Moshurda - juha od mungo graha, riže i povrća, luka, mrkve, rajčice te začina korijandera i kumina
Shirkovoq - juha od mesa bundeve, riže i mlijeka, kiselog mlijeka ili mekog sira   Ugra - mesna juha s običnim ili kiselim mlijekom i domaćim rezancima

Glavna jela

Ajabsanda - složenac od junećeg ili ovčjeg mesa s povrćem, krumpirom, mrkvom, rajčicom, lukom i paprikom, začinjen češnjakom i korijanderom 
Bulgori dulma ili dolmas - paprika punjena nadjevom od narezanog ovčjeg ili junećeg mesa, luka, jaja i rajčica, začinjena lovorom
Dimlama kebab - komadi ovčjeg mesa koji se ne peku na štapiću na roštilju, već se začinjeni kajenskim paprom i posuti sjeckanim lukom te lišćem svježeg korijandera i kopra, pirjaju u posudi na vatri
Halim - jelo od drobljene pšenice s ovčjim ili junećim mesom začinjeno cimetom
Jigar kebab - ražnjići od ovčjih ili junećih jetra uvaljanih u brašno koji se nabadaju na metalne štapiće naizmjenično s komadima ovčjeg sala i peku na roštilju
Karam dulma ili dolmas - savici od listova zelja punjeni nadjevom od narezanog ovčjeg ili junećeg mesa i luka te riže i jaja, začinjeni ljutim čilijem
Kiyma kebab - duži ćevapčići, spremljeni od ovčjeg mesa i luka te brašna, jaja i kajenskog papra koji se nabadaju na štapiće i peku na roštilju
Kovatok dulma ili dolmas - savici od listova vinove loze punjeni nadjevom od nasjeckanog luka i ovčjeg ili junećeg mesa začinjeni crnim i crvenim paprom
Kovurma - složenac od mesa, ovčetine ili junetine s povrćem, lukom, mrkvom, krumpirom i rajčicom te pireom od rajčice, koprom i mladim lukom
Moshkichiri - jelo od mungo graha, riže, junećeg ili ovčjeg mesa te luka
Schaschlik, shisch-kebab ili kabob - ražnjići od junetine, ovčetine ili peradi za koje se meso narezano na komade i začinjeno solju i paprom te mljevenom crvenom paprikom, prije pečenja preko noći marinira u marinadi od octa, nasjeckanog luka i sjemenki korijandera, a zatim nabada na metalne štapiće i peče na roštilju, polako na srednje jakoj vatri. Najčešće se poslužuje sa salatom od luka ili rajčice i krastavaca
Shavlya - kašasto jelo od riže s ovčjim ili junećim mesom te povrćem, lukom, mrkvom i rajčicom
Tovuk kebab - ražnjići od pilećeg mesa koji se mariniraju preko noći u vinskom octu s korijanderom i kuminom, nabadaju na štapiće i peku na roštilju
Yakhna gosht - ovčje meso kuhano sa začinima, paprom, lovorom i koprom.

Slatka jela

Halva - vrlo sladak desert od brašna, oraha i šećera
Kholvaitar - tekuća halva koja se sprema od šećernog sirupa i brašna lagano popečenog na biljnom ulju
Magiz kholva - ušećerene sjemenke marelice 
Nishalda - slatko jelo od šećera, bjelanjka i slatkog korijena
Pahlamasi - listovi tijesta nadjeveni orasima i zaliveni sirupom od šećera i meda
Shakarli - u šećernom sirupu ušećereni bademi 
Un talkon - desert od ovčjeg sala, brašna i šećera.

U gostima u Uzbekistanu

  • Poziv u goste se nikako ne smije odbiti, jer je poziv velika čast, a odbijanje velika uvreda.
  • U goste treba doći točno na vrijeme.
  • Domaćinu treba donijeti bocu vina ili nekog drugog napitka te neku sitnicu koja će razveseliti cijelu obitelj, slatkiše, školski pribor, igračku i slično.
  • Prilikom pozdravljanja muškarci se međusobno rukuju, dok žene trebaju pričekati da im muškarac prvi pruži ruku.
  • Prilikom pozdravljanja i rukovanja koje tradicionalno traje dugo, domaćinu, a potom i ostalima treba zainteresirano postaviti pitanja o njegovom zdravlju i poslu te o svemu ostalom što se tiče njega, njegove obitelji i njegovih rođaka. 
  • Ako je za stolom više ljudi gost se rukuje (i pokazuje interes za njih i obitelj) samo s onima koji sjede u njegovoj blizini, dok se s ostalima pozdravlja na način da se s desnom rukom na srcu, pogleda u njihovom smjeru te lagano klimne glavom.
  • U ruralnim područjima za stolom domaćina sjede samo muškarci (žene sjede i druže se za posebnim stolom), u gradskim područjima za stol domaćina poziva se i zakonita supruga, ali ne i djevojka ili druga pratilja muškog gosta.
  • Kako se u kući domaćina uvijek služe velike količine hrane i napitaka pa polagano i neopterećeno uživanje u hrani i piću uvijek traje do duboko u noć, za druženje treba rezervirati dovoljno vremena jer prijevremeno napuštanje stola nije pristojno.
  • Uz doista opravdan razlog domaćina se na početku druženja može zamoliti za dopuštenje da se druženje napusti prije službenog kraja.
  • Iako se neizostavni pilav u znak prijateljstva i zajedništva uvijek jede iz zajedničkog tanjura, nitko neće zamjeriti ako ga gost stavi na svoj tanjur te ga umjesto desnom rukom pojede žlicom ili vilicom.
  • Za stolom se nazdravlja i uz alkoholno piće, najčešće uz votku, koja se služi u čašama ili malim šalicama za čaj, a kako su zdravice vrlo omiljene nazdravlja se zbog brojnih razloga, za suradnju, za prijateljstvo, za domaćina, za njegovu obitelj, za njegovo i zdravlje njegove obitelji i rođaka...
  • Uobičajeno je da onaj tko nazdravlja, a posebno onaj kome se nazdravlja, mora iskapiti čašicu do kraja sa svakim tko sjedi za stolom, no ako je više ljudi dovoljno je popiti po čašicu samo s onima koji sjede najbliže.
  • Kako ljudi u Uzbekistanu imaju smisla za humor i vole se šaliti, posebno se cijene zdravice začinjene s nečim smiješnim, vicem, pošalicom i slično.
  • Neizostavni čaj koji gostima poslužuje i natače osobno domaćin treba prihvatiti desnom rukom, dok lijevu treba držati na srcu te se zahvaliti riječima rakhmat (hvala). 
  • Prije kraja druženja najstariji muškarac za stolom izriče molitvu posvećenu prijateljstvu, miru ili dobroj suradnji, a u slučaju da je najstarija osoba gost uobičajeno je da ga se zamoli, ali i da se on sam ponudi za molitvu koja je znak da je druženju kraj.
  • Kako su ljudi neobično gostoljubivi sasvim je uobičajeno da se gostu nakon druženja ponudi da prespava u kući ili da ga se otprati i pravi mu se društvo na putu do njegova doma ili hotela.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.