Social dining pruža ono što nedostaje profesionalnim restoranima – osobni pristup i obiteljsku atmosferu!
Nazivaju ih gerilskim restoranima! Informacije o privatnim kuhinjama koje se prenose usmenom predajom, tajni restorani bez oznaka, kuhari amateri koji svoje proizvode dostavljaju na privatne adrese, sve ono što ne podrazumijevamo pod inačicom profesionalne restoranske ponude, a tiče se hrane i druženja.
Sve je to dio fenomena koji je na Zapadu prisutan već više godina pod nazivom social dining, u slobodnom prijevodu, druženje uz jelo.
Social dining – jedemo (kao) doma
Vjerovali ili ne, jedenje u restoranima može dosaditi. Osobama koje ne znaju, ne žele ili ne mogu kuhati restoran može postati prava mora. Često treba čekati da se oslobodi mjesto, koje ne možemo izabrati, susjedni stol može biti bučan, izbor jela ograničen ili hrana nekvalitetna. Odlazak u restoran kako bismo se družili nije uvijek veseo doživljaj.
Telefonske aplikacije, koje su sve jednostavnije za korištenje, sad nam omogućuju da jedemo izvan kuće, ali ne u restoranu.
Social dining nešto je između restorana i obiteljske večere: plaćate nekome da vam pripremi večeru u svojoj kuhinji, pronađe društvo i na kraju sve pospremi!
U Hrvatskoj još nema puno „skrivenih“ restorana, ali u Sjedinjenim Državama i Zapadnoj Europi možete birati želite li večerati u jednosobnom stanu s još tri nepoznate osobe, gdje će vam vlasnik stana ponuditi, na primjer, brazilska jela spravljena onako kako ih je pripremala njegova baka.
Ili sjesti za stol s desetak nepoznatih ljudi koji su povezani istom strašću prema putovanjima u Amazoniju, starim fotografijama i slično. Ili ono što ih povezuje može biti tek želja da upoznaju nekog novog.
Social dining kao izvor prihoda i novih poznanstava
Social dining također je način da osobe koje vole i znaju kuhati te, što nije sporedni podatak, vole ugošćivati zarade džeparac, a poneki i nešto više od toga.
Riba na roštilju s rajčicom i lukom
Prije nekoliko mjeseci večerala sam u bruklinskom stanu jednog španjolskog nastavnika koji svakog petka ugošćuje šest, sedam nepoznatih osoba. Jeli smo paellu, za koju nam je objasnio da je priprema s morskim plodovima, piletinom i malo povrća, po majčinu receptu. Za stolom do mene sjedile su majka i kći iz Ohija koje su mi ispričale da se već godinama na svakom putovanju koriste aplikacijama koje ih upućuju u privatne stanove i kuće gdje kuhari amateri pripremaju večere za određeni broj ljudi po cijeni od 50 do 80 dolara, ovisno o meniju.
Gratinirani cannelloni punjeni ribom
Također postoje aplikacije i web-stranice na kojima možete zatražiti kuhara, profesionalca ili amatera, ovisno o tome kakvu večeru želite, čiji je zadatak da kupi sastojke, obavi pripremni dio u svojoj kuhinji i završi u vašoj, iznese na stol i nakon večere pospremi. Ako je vješt u izradi tjestenine, može vam pripremiti malu demonstraciju, ako je dobar poznavatelj vina, može vam objasniti kako ga spojiti s određenim jelima, ako je ribič, može vam objasniti kako se koja riba lovi i priprema. Neke od aplikacija odnosno stranica koje u tu svrhu možete posjetiti su Eatwith, PlateCulture, Cesarine, Travelingspoon…
Neograničen je broj kombinacija jela i priča, što je osnovno za uspješan social dining.
Još uvijek nema velikih kompanija koje se bave tom vrstom usluga, uz pomoć aplikacije, kao što je slučaj s Uberom, koji konkurira (nećemo ulaziti u raspravu o tržišnoj i moralnoj ispravnosti) taksijima i javnom prijevozu, ili Airbnb, koji je konkurencija hotelima i pansionima. Zasad možemo samo zaključiti da nam fenomen social dininga govori da ljudska potreba za osobnim kontaktom i druženjem oči u oči, još bolje ako je uz jelo, nije izašla iz mode.
:(Još nema komentara