Moj profil
Afrodizijaci sa znanstvene strane
Afrodizijaci sa znanstvene strane

Afrodizijaci sa znanstvene strane

8.2.2009.ikulier

Hrana za koju se pretpostavlja da djeluje stimulativno na spolnu moć jako se razlikuje od zemlje do zemlje i čini posebno područje. Jelenji rog u prahu nama je smiješan, ali mi zato vjerujemo da ostrige potiču potenciju.

Naziv "afrodizijak" potječe od grčke božice ljubavi i ljepote Afrodite, a odnosi se na širok spektar namirnica, pića, biljnih dijelova (ekstrakata), kemijskih proizvoda (lijekova) te različitih naprava i uređaja koji djeluju poticajno na ljudski libido. O afrodizijacima se već govori i piše najmanje 5 000 godina, ali teško biste našli dva čovjeka s istim mišljenjem.

Ni danas, kao ni jučer, o namirnicama koje na potenciju djeluju poticajno ne znamo mnogo, zbog čega postoje različiti stavovi i definicije. Više je razloga za takvo stanje - loš položaj afrodizijaka u znanosti s jedne i seks kao tabu tema s druge strane. Primjerice, znanstvenicima (koji za sve traže dokaze) teško je prihvatiti činjenicu da i osobni miris može djelovati privlačno.

Ako stvari oko sebe promatramo vrlo široko, afrodizijaci su sve one tvari i druga sredstva koja izazivaju spolnu želju oba spola. Dobro je zdravlje muškarca (i žene) preduvjet za dobro obavljanje spolne funkcije, a hrana je preduvjet za dobro zdravlje. No, odmah valja reći da dobra hrana i dobro zdravlje nikako ne znače i razbuktavanje spolne želje.

Kultura, tradicija, vjerovanja

Afrodizijaci čine dio kulture svakog naroda i ono što je za Polinežane normalno nama može izgledatio smiješno. Istovremeno, treba reći da su afrodizijaci obojeni legendama, anegdotama, kao i folklorom svakog naroda pa je krajnje teško izvući bilo kakav vjerodostojan zaključak koji u pravilu ostaje zamagljen. Hrana za koju se pretpostavlja da djeluje stimulativno na spolnu moć jako se razlikuje od zemlje do zemlje i čini posebno područje. Jelenji rog u prahu ili osušeni testisi domaćih životinja nama su smiješni, ali mi zato vjerujemo da ostrige i drugi školjkaši snažno potiču potenciju. No, u oba se slučaja radi o pukoj spekulaciji. Jedno je što čovjek ima u glavi, a nešto sasvim drugo što se događa u stvarnosti.

Otkada kroči zemljom čovjek vjeruje u nadnaravne stvari kod čega stupanj njegova obrazovanja nema nikakve veze. Popis sredstava koje je čovjek kroz povijest koristio da bi "popravio" svoju potenciju golem je i još uvijek je predmetom istraživanja. Riječ je o namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla: od riblje ikre (kavijara), tartufa i školjkaša pa do paprene hrane, šampanjca, ginsenga i yohimbe. Što od toga ima stvarni učinak, a što je samo plod ljudske mašte i pretjerivanja?

Istina ili zabluda?

Primjerice, dugo vremena pisalo se o cinku kao "spasonosnom" elementu čije tablete čine čuda zbog čega su mnogi muškarci konzumirali hranu iz mora (gdje ima cinka) te koristili prevelike doze tableta cinka. A velikim se djelom radilo o propagandi proizvođača koji su koristili znanstvene dokaze da cink sudjeluje u sintezi testosterona kako bi "ugađali" podsvijesnim željama muškaraca. Znanstveno je potvrđeno da cink ne utječe ni na potenciju niti na erekciju ni ejakulaciju.

Mi se zapravo cijelo vrijeme igramo s psihologijom. Ima namirnica koje su kroz dugo vremensko razdoblje dobile prizvuk pohotnosti, pritajene požude, atmosfere seksa. Lijepi primjer imamo kod poziva na večeru udvoje uz svijeće i šampanjac. Ako se kod toga servira skupa večera s kavijarom ili jelo od tartufa, a na kraju kao desert flambirane palačinke s orasima, onda je naglašen taj erotski "štih" koji treba pridonijeti međusobnoj privlačnosti. Međutim, istini na volju, u tom cijelom obredu (ljubavnoj predigri), ni jedna namirnica sama po sebi ne budi spolnu želju muškarca ni žene. Ukratko, sve se to događa u glavi, a ne u želucu. Možete jesti kavijar i s velikom žlicom, ali nažalost, riblja ikra ne sadrži nikakvu stimulativnu tvar koja bi vas bacila u spolni zanos.

Nekoliko riječi o alkoholu

O djelovanju alkohola kao seksualnog stimulansa bilo u obliku čašice konjaka, punča ili šampanjca napisani su traktati i anegdote, a mnogi su književnici to spominjali kao "nezamjenjivo sredstvo u buđenju spolne strasti". Kakva je realnost? Alkohol je uvijek samo alkohol, bio on u vinu, pivu, šampanjcu ili likeru. U prvoj fazi djeluje blago stimulativno (izaziva opuštenost i rječitost), a u drugoj djeluje suprotno - depresivno.

Pjenušac djeluje vrlo opojno osobito na prazan želudac jer brzo prodire u krv (i u mozak), a događalo se da osoba koja za stolom pije pjenušac i ugodno konverzira, kad ustane, naglo padne pod stol. Naime, pojačana cirkulacija naglo dovede dodatne količine alkohola u mozak i rezultat je - pijanstvo - dakle ono što se najmanje priželjkuje. Problem je kod crnog vina u tome što postoji različita gradacija količine alkohola od 10%, 12% ili 14% alkohola pa za neku osobu jedna čaša može biti dovoljna. Ipak, najopasniji su kokteli jer se ni po čemu ne može zaključiti količina alkohola.

Alkohol nije afrodizijak, ali pomaže u opuštanju i "približavanju" suprotnom spolu. Suprotno uvriježenom vjerovanju "ništa bez alkohola", on usporava reflekse, a što je apolutno protiv stimulacije spolne želje.

A što je sa začinima i oraščićima?

Od davnina je poznato uvjerenje kako jako začinjena hrana djeluje afrodizijačno i kako su muškarci koji vole papreno i ljuto vrlo potentni muškarci. Jasno je da to nema nikakve veze s buđenjem spolne želje, ali je istina da jaki začini mogu na mehanički način nadražiti (u mokraćnom mjehuru i mokraćovodu), a što se pogrešno tumači kao spolna želja. Krv navali u genitalnu sferu i muškarac ima sasvim subjektivan osjećaj "spolne moći", ali to je samo u njegovoj glavi. Slično (mehaničko) djelovanje ima španjolska mušica (kantarides) koja je jedno od najstarijih sredstava stimulacije.

Neki oraščići (pinjol i gingko) izazivaju proširenje krvnih žila (vazodilataciju) dakle prokrvavljenost, a što poboljšava bistrinu i oštrinu uma. Vjerovanje da orasi u kombinaciji sa suhim smokvama djeluju afrodizijačno potječe čak iz doba rimskog imperija. Nažalost, istina je da niti u jednoj namirnici nema nikakve djelatne tvari afrodizijačnog tipa.

Skupocjene namirnice

Ostrige i kavijar od davnine su "carska" hrana i serviraju se uvijek uvaženim gostima. Kavijar je "božanska hrana" dobivena preradom ikre jesetre tj. kalorična namirnica po sastavu slična jajima i ništa više. Što je hrana skuplja i rjeđa, jače je vjerovanje u njenu afrodizijačnu moć. To se događa i tartufima za koje su napisani brojni članci o tome da pobuđuju spolnu želju. Upravo to je razlog što prodaja dobro ide unatoč astronomskoj cijeni.

Diljem svijeta

Ekstrakt kore drveta yohimbe djeluje na stvaranje spolne želje, ali samo kod 43% muškaraca. Yohimbin spada u stimulatore centralnog živčanog sustava. Damiana ili tzv. "biljka ljubavi", staro je sredstvo koje se koristi stotinama godina za stvaranje ljubavnog napitka osobito u Meksiku. Po snazi je približna yohimbi i ima manje sporednih nepoželjnih pojava. Kao blagi stimulans na glasu je ginseng čiji se eksrakt koristi osobito na dalekom Istoku (Kina, Koreja)

Postoji vjerovanje da neki začini (klinčić, vanilija) djeluju afrodizijačno, ali to nije dokazano. Opojni je miris vanilije u Polineziji "ljubavni poziv" koji se ne odbija. Mirise bilo koje vrste treba gledati u kontekstu parfema za koje se vjeruje da snažno privlače. No, ono što je za jednu osobnu privlačno, za drugu nije.

Da zaključimo: dobro raspoloženje, ugodna atmosfera i mašta najbolji su afrodizijaci. Sve ostalo mogu biti dobra pomagala i ništa više.

Autor slike: mako

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.