Moj profil

Jeste li znali za ove prednosti konzervirane ribe?

Konzervirana riba zbog dostupnosti, cjenovne prihvatljivosti te sadržaja hranjivih tvari dostojno može zamijeniti onu svježu pa čak i u nekim slučajevima biti i bolja od nje.

Uvriježeno je mišljenje kako je svježa hrana, bilo da govorimo o mesu, ribi, voću ili povrću, bolja i hranjivija od one konzervirane, smrznute ili termički obrađene, istina je da i konzervirana hrana može biti nutritivno prihvatljiva ukoliko je pravilno odaberemo.

DOBROBITI KONZERVIRANE RIBE

1. Izvor odmah dostupnih omega-3 masnih kiselina

Masna riba je jedini izvor odmah dostupnih omega-3 masnih kiselina, budući da se iz drugih biljnih izvora druge masne kiseline moraju konvertirati u omega-3, a ta konverzija je jedva 1%.

Budući da smo svjesni kako svježa masna riba nije uvijek dostupna, a kada i je, nije uvijek cjenovno prihvatljiva, onda je konzervirana masna riba poput tune ili sardina izvrstan način da u organizam unesemo omega-3 masne kiseline koje su odgovorne za brojne funkcije u organizmu, poglavito one središnjeg živčanog sustava.

Iako konzervirana riba ne sadrži toliku količinu omega-3 masnih kiselina kao svježa, budući da se prilikom konzerviranja kuha i time gubi određeni udio, i svježu ribu u većini slučajeva termički obradimo prije konzumacije pa je zapravo unos omega-3 masnih kiselina u konačnici sličan.

2. Izvrstan izvor D vitamina

Osim omega-3 masnih kiselina, masna riba je i izvrstan izvor vitamina D kojeg većina populacije ima u deficitu, budući da su najnovija istraživanja pokazala da samo 15-minutno izlaganje suncu nije dovoljno za održavanje adekvatne razine vitamina D u organizmu, ostali proizvodi i hrana sadrže male količine vitamina D, a kod nas još uvijek nije zaživjelo obogaćivanje hrane vitaminom D kao što je to slučaj u SAD-u i zapadnim zemljama. 

Kalcij je također jedna od hranjivih tvari čiji unos se često naglašava kao iznimno važan za održavanje zdravlja kostiju, ali i homeostaze s vitaminom D, a odlična vijest je da su sardine, pogotovo njihove koščice bogate ovom mineralnom tvari.

3. Smanjen udio teških metala

Ono što se često i predstavlja kao opasnost kod konzervirane ribe je prekomjereni unos teških metala, međutim tu konzervirana riba ima prednost pred onom svježom budući da se za konzerviranje koriste manji komadi ribe te stoga imaju i manji udio teških metala.

Konzerviranje je proces obrade sirovine kojime se produljuje njezina trajnosti i u velikoj većini slučajeva, glavni sastojak koji se dodaje konzerviranim proizvodima za produljenje njihove trajnosti je sol. Poznato je da su u tijeku globalne i nacionalne kampanje za smanjenje unosa soli u prehrani te da bi dnevni unos zdrave odrasle osobe trebao iznositi < 2500 mg, a za one oboljele od kardiovaskularnih bolesti i više pa s tim u vidu ispada da ne bi smjeli konzumirati konzerviranu hranu.

Također problem s kojime se možemo susresti kod konzervirane ribe je preveliki unos kcal budući da je u većini slučajeva takva riba u ulju, bilo maslinovom bilo suncokretovom, čiji 1 g ima 9 kcal. Problemi visokog unosa energije iz ulja u konzerviranoj ribi možemo riješiti na jednostavan način da odabiremo onu ribu koja je konzervirana u vlastitom soku (odnosno vodi) ili onu konzerviranu u ulju prethodno prije konzumacije iscijediti.

Unos soli možemo smanjiti na način da ukoliko konzumiramo konzerviranu hranu pripazimo prilikom odabira drugih namirnica na postotak soli u njima. Osim toga ravnotežu možemo postići da uz ribu iz konzerve kombiniramo druge sastojke poput svježeg povrća i začina koji će jelo oplemeniti. Osnovno pravilo kojeg se treba pridržavati su umjerenost i raznovrsnost u prehrani.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.