Ponovno ja sa svojim pričama iz zbirke priča mog djetinjstva. Ako vam se sviđa -čitajte i komentirajte.
Ćaja
Iz izmaglice, u ranim jutarnjim satima , pritisnuta svim tegobama ovog svijeta , ali i onoga , izranja spodoba , mrka i sablasna za moja djetinja viđenja.
Artritis i skleroza uzeli su danak na ovom starcu, čijeg se izgleda prije bolesti ne sjećaše ni mnogo stariji seljani.
Unuk njegov ,vižljasto i nadobudno derle , a moj najbolji prijatelj, ako se u toj dobi od šest godina to može imati, Jozo Ćajin volio je dedu iznad svega.
Ja sam ga se grozila , ledila pri pomenu njegova imena , vjerojatno prestrašena njegovim izgledom, ali i time što su nas često plašili njime kad smo bili neposlušni.
Nije bio viši od metar i „ frtalj“ , rekli bi stariji , pogrbljenih leđa , nogu svinutih unutra, kao da je na buretu jahao .Oslanjao se na dva drvena štapa držeći ih grubim i izobličenim šakama.
Odjeća mu bijaše pohabana i izblijedjela , a ponegdje se vidjela i koja malo novija zakrpa , jer tada se odjeća krpila i tako je duže trajala, i nije se bespotrebno bacalo pare na novi presvlak, jer su pare bile potrebnije za kupovinu zemlje ili blaga u štali, a aljine su ionako nošene dok ne budu toliko pokrpljene da se više i ne vidi od čega su krojene , stajala je zakrpa na zakrpi.
Svi su znali da ga se plašim pa su me još češće plašili njime kad god bih nešto skrivila. Onda bih se primirila i danima bila krotka i poslušna.
Znao je to i on , mislim tako , te je pokušavao što rjeđe me sretati , ali je to bilo prosto nemoguće , jer su svi njegovi putevi vodili kraj naše kuće , bilo da je tjerao goveda napojiti na našem koritu , bilo da je krenuo eglenisati sa strikom Miškom ili obići Matu Tarabina , jer je malo više zavirio jučer u šišu na pazaru.
Kad umrije, nije važno, ja se oslobodih straha da ću ga sresti na putu.I mrtva sam ga se potajno bojala, a osobito kad bih prolazila kraj greblja Grepčići , gdje ga ukopaše.
I evo , upravo sad razmišljam, zašto sam uopće i počela pisati o njemu i ne mogu se sjetiti ni jednog valjana razloga ako nije zbog toga što se sa nostalgijom sjećam tadašnjih vremena.
Možda je , možda nije , a opet možda je to samo još jedno možda u mojem životu ili samo u pisanju.
Tko da ga zna.
Ja ne, ali sigurno razlog postoji još samo da se sjetim koji.
eglenisati -razgovarati
frtalj - 250g- četvrt kg
:(Još nema komentara