Kruh ispod sača je fini posao, pun strpljenja i umijeće je u iskustvu. U rukama i osjećaju. Kako ga je radila moja baba, koja je pekla najbolji kruh u cijelom selu, tako ga radi moja mater, moje tetke, strine i na kraju tako ga radim i ja kad god imam šanse naći se do komina. Kruh se mijesi ručno, isključivo. Miksere i miješenje u pekaču možete zaboraviti, jer nećete dobiti to što želite, niti blizu. Koristi se kvas, gotovo nikad kvasac, jer nekada ga nije bilo. Mjere su odoka jer tu, kao i u nekim drugim koracima, važnu ulogu tu ima iskustvo. Za kruh ispod peke potrebni su: brašno, voda, kvas i sol. Brašno je najbolje iz pšenično iz mlina. Električni mlinovi ne dolaze u obzir, jer zagrijavaju brašno, pa ono gubi na kvaliteti i lako se kvari. Kvas je dio tijesta, koji se odvaja prilikom izrade kruha. Veličine je obično jedne moje šake. Moja ga je baka držala u šalici, znao se osušiti, pa bi ga ona razmutila s vodom. Stajalo je negdje u kući, a obično je na stolu u kuhinji bilo voće, koje je odlično stanište za kvaščeve gljivice. Možete napraviti sami sebi kvas, tako da se promiješa brašno, med, topla voda i ostavi pokriveno na toplome 24 sata. Ako nije opcija kvas, uzmite kvasca, ali znajte da nije ni blizu okus tako rustikslan.. Potrebno je, što opet ovisi o veličini peke: 1.5 kg brašna 7 dl mlake vode više manje sol

Istrese se brašno u veću posudu, u sredini se napravi udubljenje. U udubljenje se doda kvas i lagano se razmuti prstima, uz dodavanje vode. Uvijek se mijesi u krug. U smjeru kazaljke na satu. Polako. Kad se kvas razmutio, pomalo se dodaje brašno, tako da stalno rukom idete u krug i pomalo sa svih strana dodajete brašno. Istovremeno, dodajete malo po malo tople vode. Tako mijesite, sve dok ne potrošite svo brašno u zdjeli. Tijesto mora biti mekano i ne smije ga se jako gnječiti. Cijelo vrijeme treba sa tijestom postupati nježno i s poštovanjem. Zatim se pokrije krpom i stavi na toplo mjesto da se diže. Nakon što se tijesto diglo, premijesi se. Ako ga zamislimo kao krug, podigne se jedna strana kruga i prebaci prema sredini kruga. Tako stalno radimo. Ako je sve dobro urađeno, vidjeti ćete mjehuriće, koji pucaju. Tako ga lagano prebacujem, da bi u tijestu bilo čim više zraka. Ne smijemo čvrsto mijesiti i tijesto okrećemo u krug. Po potrebi se dodaje malo po malo brašna. Ponovno pokrijemo tijesto, pustimo ga da se opet diže. Nakon što se diglo, opet ga lagano premijesimo, prebacimo na pobrašnjen pleh. Prstima se raširi tijesto na željenu veličinu, pokriveno pustiti da se još jednom diže.

U međuvremenu se naloži vatra za peku. Moja baka je koristila lozu, grab i hrastovu cjepku. Dobro je svako drvo, koje daje dosta žara. Vatra se mora razgorijeti do kraja. Ostaje samo žar.

Istovremeno se mora zagrijati i peka. Baka je imala lanac, zvan komaštre, koji je visio sa drvene grede, koja je držala krov dimne kužine, na njega bi zakačila peku i držala je iznad vatre da se zagrije i užari. Mora se dobro razgorjeti. Kad je peka spremna, metlicom se makne žar sa strana, na šamotne cigle lagano se spusti kruh. Malo ga se rukama oblikuje prema peki odozgora se kruh pritisne prstima na više mjesta. Poklopi se sa pekom, stavi se obruč za žar i na njega se nagrne žar. To se zove zaprećati kruh. Nakon nekih pola sata i malo više, peka se otklopi da se kruh otpari, a kruh se malo okrene u krug i eventualno zarotira ako na nekom mjestu jače peče. Ponovno se poklopi, nagrne žar i peče do kraja. Peče se 45 min do 1 sat. Baba bi lupila prstom po kruhu, po zvuku znala jeli pečen ili nije. Obično je bio odlično pečen. To je dugogodišnje iskustvo. Pečeni kruh se zamota u krpu, postavi okomito tako da samo sa manjim dijelom ruba dodiruje podlogu. Baka ga je stavljala na čatrnju kraj ulaznih vrata. Kruh se ne smije načinjati vruć, nego topao. Ako je dobro napravljen ima ovakve karakteristične rupe, dugo ostaje svjež i ne mrvi se. I najbolji je onako topao sa domaćom marmeladom od drinjina, ili ga umakati u maslinovo ulje sa češnjakom. Za kraj, prema starom vjerovanju, kruh se uvijek reže prema sebi da ga uvijek bude, a ne od sebe da bez kruha ostanemo.