Bled

Onako kako izgleda trenutno situacija s izletima i putovanjima,  najsigurnije je i dalje putovati da ostanemo doma. Hmmm...Nije baš izvedivo. A putovati kroz sjećanje i fotografije snimljene na nekom prošlom izletu ? Kao kroz film koji se odvrtio unatrag... Moj se odvrtio  na 15. kolovoz 2018. Mladi dio obitelji su tada bili izabrali Bled za jednodnevni izlet želeći nas malo razveseliti nakon teške godine. Vremenska prognoza za dan je bila... sunčano i toplo. Krenuli smo oko 9 sati, očigledno nismo ranoranioci. Nije daleko od Zagreba, 200-tinjak kilometara i tamo si za otprilike 2 sata i petnaestak minuta.  Naravno, ako nema gužve na cestama. Ovaj puta je bilo na jednoj dionici autoceste, tamo negdje pred Lešćem...asfaltirao se jedan trak prometnice pa se stvorila poprilična kolona. Blagdan. Velika Gospa. Slobodan dan je mnoge potaknuo na putovanje. Malo sporije i opreznije  se vozila zadnja dionica puta pa se stiglo nešto oko pola 12. Traženje parkinga, plaćanje istog i memoriranje gdje smo ostavili auto.  Privukla nas je terasa  s pogledom na jezero, a trebalo je nešto pojesti, popiti  kavu. Slijedilo je preračunavanje u eure, spajanje na Internet, Whatsap poruke; nakon osvježenja se moglo krenuti s našim predviđenim planom obilaska.  Jee, moglo se da se svi slažemo oko onoga što najprije treba vidjeti. Muški dio hoće kupanje u jezeru, ženski dio hoće detaljno obići stari grad na klisuri. Na otočiću smo bili prije ohoho godina čamcem( pletnom), pa ovaj puta izostavljamo ljuljuškanje na vodi. Dakle najprije šetnja oko jezera za razgibavanje, mali uspon do prelijepe  crkve sv. Martina i zatim malo veći uspon do dvorca. Muški dio se od dvorca  se vratio natrag na jezero, potražiti osvježenje u vodi jer je baš bilo toplo, a mi cure, jasna stvar, po svom guštu, u stari grad, detaljno.Ulaznica je bila nekih 10 ili 11 eura, koliko se sjećam. Gužva je bila fakat poprilična, a sada u ovo koronizirano vrijeme, sve to izgleda tako daleko, kao da je bilo u nekom drugom životu. Nikada nisam voljela velike gužve na ovakvim mjestima; no ne bih imala ništa protiv da se vrijeme sigurnosti i bezbrižnog, opuštenog mimoilaženja s ostalim ljudima vrati. No, bit će kako bude. Kad bude.

O Bledu:

 Bledsko ledenjačko jezero s jedinim prirodnim otokom u Sloveniji, smješteno je u okruženju planina, na nadmorskoj visini od 500 metara, dužine 2120 metara, širine 1380 metara, najveća dubina 30,6 m a maksimalna izmjerena temperatura jezerske vode je 26 stupnjeva celzija.  Oko jezera napravljena je šetnica. Jezerom čamci s platnenim pokrovom( pletne) prevoze turiste (iz cijelog svijeta) do otoka na kojem se nalazi crkva Sv. Uznesenja Marijina. Od izlaska iz čamca pa do crkve treba prijeći 99 stepenica. Najinteresantnija znamenitost ovog prekrasnog kraja je Bledski dvorac na klisuri koji se izdiže 130 metara iznad jezera.

Crkva sv.Martina ispod starog Blejskog grada.

Pogled kroz puškarnicu na crkvu sv Martina

Sam stari grad je izgrađen na više nivoa, pa tako ima i nekoliko terasa na različitim razinama.

Pogled koji se pruža na jezero s otočićem, na okolne planine, šetnicu oko jezera, lijepu crkvu sv Martina  je doista vrijedan uspona koji ipak zahtijeva neku malu kondiciju. Sam Bledski grad (Blejski grad)  je najduže u svojoj povijest pripadao Briksenskoj biskupiji kojoj je  njemački kralj Henrik II  1004. godine darovao imanje Bled, tada se ne spominje sam dvorac, pretpostavlja se da je u ono vrijeme na stijeni bio tek romanički toranj, a ostali dijelovi su naknadno izgrađeni. Iz darovnice  1011. godine koja je prvi očuvani pismeni spomen te građevine, doznaje se da je kralj poklonio  biskupu Adalberonu dvorac na stijeni (Castellum Veldes). Briksenski su biskupi na Bled vrlo rijetko dolazili i zapravo nikada tamo nisu živjeli. Brigu oko dvorca i upravljanje imanjem prepustili su upravitelju. Sredinom 14. stoljeća dvorac su dali u najam dotadašnjem upravitelju  Konradu von Kreighu. Njegova obitelj upravljala je Blejskim gradom 2 stoljeća, a  nakon  njih utvrdu je preuzeo poznati borac protiv Turaka,  Herbard Auesperg. On je pokušao dvorac otkupiti, no bez uspjeha. Nakon njega je dvorac imao još 2 upravitelja da bi Briksenska biskupija na kraju 16. stoljeća odlučila otkazati zakup. Biskupi su od tada sami birali upravitelje pa su se na toj poziciji  kroz slijedeća 3 stoljeća izmijenili brojni plemići, pa kasnije i građani Bleda. Početkom 19. stoljeća je nacionaliziran, da bi se našao i u sastavu Napoleonove Francuske,  u stvari, takozvanih Ilirskih pokrajina. Opet je bio vraćen biskupima, no oni nisu bili u mogućnosti podmirivati troškove održavanja pa je dvorac prodan. Od tada se izmijenilo nekoliko vlasnika, svojevremeno je Ivan Kenda htio dvorac pretvoriti u hotel, no to mu je ulaganje propalo. Sredinom 20. stoljeća započela je obnova ovog dvorca, trajala je desetak godina te su napravljene male prilagodbe turističkoj svrsi. Do danas je unutar kompleksa izvedeno još nekoliko manjih zahvata koji su osvježili  dvorac. Danas je tu muzej, u kojem se nalazi zanimljiva izložba određenih eksponata kao stalni postav, uz niz ostalih prigodnih izložbi. Arnold Rikli je u dijelu izložbenog prostora našao svoje mjesto kao dio povijesti i začetnik zdravstvenog turizma. U doba našeg posjeta. bile su izložene i slike kremnih rezina jednog umjetnika. Kremne rezine iliti kremšnite su također jedan od simbola Bleda. U dvorištu dvorca se može vidjeti i rekonstruirani Gutenbergov tiskarski stroj u sklopu male tiskare gdje si turisti  uz pomoć obučenog osoblja mogu sami izraditi uspomenu na tiskarskom stroju, naravno, to se plaća. Na najvišem dijelu dvorca se nalazi i mala kovačnica s prodajom suvenira. Tu je i kapela s freskama.

Kafić u sklopu dvorca. I tamo su ponuđene kremšnite.Ne može se biti na dijeti...

 U kapeli starog grada

Ugodno svježa  podalpska klima uz pogled na stari Blejski grad na klisuri privukla je sredinom 19. stoljeća švicarskog prirodnog iscjelitelja, sina švicarskog  imućnog tvorničara, Arnolda Riklija( 1823.-1906.) na odmor. On je nakon što je s bratom radio na pokretanju novog ulaganja za pogon obrade kože u Austriji, uslijed stresa i premorenosti, a i zdravstvenih tegoba došao 1852. g. na odmor na Bled. Vrlo brzo zdravlje i raspoloženja mu se popravilo te je uočio prednosti zdrave i čiste prirode, zdrave prehrane bazirane na namirnicama iz okruženja, svježeg zraka i sunca.. Želio je podijeliti s drugima svoja iskustva, a svakako je imao dobar nos za biznis. Utemeljio je naturalni turizam na Bledu. Njegovi programi uključivali su rano jutarnje buđenje s izlaskom sunca, hodanje bosonog po travi, sunčanje, kupanje, plivanje, pješačenje na svježem alpskom zraku te zdrav i okrepljujući san te se s pravom smatra začetnikom zdravstvenog turizma na ovom prostoru. Njegovi tretmani i prirodni pristup liječenju bez upotrebe lijekova koje je tadašnja medicina propisivala,  privukli su tisuće poklonika. Sava hoteli su nastavili ono što je Rikli započeo svojim lječilištem.

 Ovakve kade korištene su u Riklijevu lječilištu za kupke.

Danas je tamo i Rikli balance resort koji nastavlja tradiciju u nešto moderniziranoj varijanti, pretpostavljam. Nismo bili u prilici isprobati ništa od toga, vremenski ograničeni,  da sad ne ulazim u financijski aspekt. Sve danas ima svoju cijenu, budimo realni. Nakon obilaska i odmora uz kasni ručak na terasi restorana Park polako se spremamo natrag kući. Hotel Park se ponosi svojim kremnim rezinama kojima je teško odoljeti. Čak je cijela jedna izložba u dvorcu bila posvećena  upravo kremnim rezinama.

Nešto od izloženih predmeta. Nema puno sačuvanog namještaja iz prošlih stoljeća.

Diskretno obilježen...

Kupalište u uvalici

Jedan od brojnih hotela, hotel Kompas.

Cijena kremnih rezin je u vrijeme našeg posjeta bila 4,20 eurića po komadu. Hotel Park ih je, kažu neki podaci od prije par godina napravio oko 15 milijuna, a do danas pretpostavljam još barem par stotina tisuća više. Doma smo bili netom prije mraka, bio je to jedan lijepo proveden dan. Sada kad gledam unatrag i mislim o tome što je ono jedinstveno i lijepo s Bleda, po čemu ga ja pamtim? Taj pogled s najviše terase dvorca je...jednostavno čaroban.