Panettone ima prepoznatljiv kupolasti izgled, a unutrašnjost mu je spužvasta, žućkasta i mekana. Tradicionalna varijanta predviđa da se u tijesto stave grožđice i komadići kandiranog voća.
Panettone je kolač koji se reže na kriške poput kruha. I ima jednu jedinu manu, naime, što je svježiji to su kriške neravnije i ružnije. Budući da je visok, a često i prilično širok, kriške su dugačke i pomalo nalikuju na venecijansku gondolu. Jedu se rukama bez određenog reda, tako netko voli početi od spužvaste unutrašnjosti, netko od mekane korice, a netko sistemom 'banana'. Ako nikad niste imali sreću probati panettone, kriška vam se može učiniti pretjeranom, ali vjerujte, u usporedbi sa svojim volumenom, prilično je lagana. Provjereno, kriška panettonea se može pojesti u šest zalogaja!
Radi se o tradicionalnom talijanskom božićnom kolaču. Mada se sve više jede i izvan Italije. Samo Amerikanci svake godine potamane oko milijun primjeraka. Pa ako toj brojci dodamo onih 40 milijuna koliko će ih nestati s božićnih stolova u Italiji, 'biznis panettone' nije zanemariv i okrene oko 420 milijuna eura godišnje.
Panettone ima prepoznatljiv kupolasti izgled, a unutrašnjost mu je spužvasta, žućkasta i mekana. Tradicionalna varijanta predviđa da se u tijesto stave grožđice i komadići kandiranog voća. Međutim, nisu za baciti ni oni s komadićima čokolade, kremama, raznim suhim voćem. Osim razlika u dodacima, glavna podjela odnosi se na način proizvodnje, pa imamo one tvorničke i one iz slastičarni. Prvi su jeftiniji (do 10 eura) i jamče određenu kvalitetu i ukus, ovi drugi su puno skuplji (između 20 do 30 eura), izraženijeg okusa i ljepše dekorirani, ponekad prava mala umjetnička djela.
Najpoznatiji, kažu i najbolji, panettone jede se u Milanu i to u kafićima-slastičarnicama poput Biffija poznatog po kombinaciji s datuljama i orasima, Marchesija, slavni Cova i Sant'Ambroeus (koje Hemingway spominje i u svom romanu "Zbogom oružje"). Svi oni u ovo predbožićno razdoblje rade prekovremeno kako bi uz uobičajnu ponudu briochesa, keksa i kolača stigli proizvesti i određenu količinu panettonea. Često narudžbu za ovakve primjerke s pedigreom morate ostaviti kod blagajnice barem nekoliko dana unaprijed.
I tvornička proizvodnja panettonea, poput Baulija, Motte, Alemagne, podrazumijeva u ovom razdoblju rad u tri smjene. Samo Bauli za vrijeme ovih nekoliko mjeseci ima potrebu za preko 1.200 privremenih, sezonskih radnika.
Prošle godine sam po prvi puta probala panettone s marrons glacesom (kandiranim kestenima). Godinu dana ranije s čokoladom i kandiranom narančom. Sjećam se našeg prvog Božića u Milanu, kad je mlađi sin imao tek pet mjeseci, a stariji 4 godine. Radilo se o kupoli prekrivenoj tamnom čokoladom. Osim toga, na čokoladnom brežuljku nalazile su se jestive jaslice, kućice s ogradom, borovi, ovčice. Sve od čokolade, marcipana i karamela. Jestiva, čokoladna bajka!! A budući da su dečki više uživali u umjetničkom dojmu i ludističkoj funkciji, potpuno nezainteresirani za mirisnu unutrašnjost, nismo ga uspjeli pojesti na vrijeme. Nego, mic po mic, negdje polovinom siječnja, kad je već izgledao poput kamenoloma nad vedrim nebom, dobili smo zeleno svjetlo da skinemo i pojedemo ovčice, kućice, kolijevku i ostalo.
Poznato je da kad prođu božićni praznici i treba isprazniti police u samoposluživanjima, u Italiji je moguće kupiti panettone po mnogo nižoj cijeni, često po sistemu 'plati jedan, uzmi dva'. Pola Italije cijeli siječanj doručkuje mekane i mirisne 'venecijanske gondole'. A ako se malo posuše i postanu tvrdikaste, nema veze, tek su onda odlične umočene u bijelu kavu.
:(Još nema komentara