Brestovac

Brestovac

Sanatorij „Brestovac“ koji se nalazi na obroncima Medvednice bio je izgrađen i namijenjen liječenju bolesnika koji su bolovali od plućnih bolesti. Na početku prošlog stoljeća, dakle 1900.godine, tuberkuloza (sušica, jetika) je bila teška i neizlječiva bolest. Lječilište „Brestovac“ je izgrađeno velikim zalaganjem mnogih građana, izgrađen je novcem koji su donirali tadašnji uglednici, obični građani, crkveni velikodostojnici; organizirana je lutrija čiji prihod od prodaje srećki je išao u fond za izgradnju ove bolnice; dakle svi su sudjelovali i bili voljni pomoći da se plan provede u djelo.Treba se prisjetiti da je u periodu prije 1. svj.rata razvoj industrijske proizvodnje u grad privukao veliki broj seoskog stanovništva u potrazi za poslom i nadnicom. Rad u neadekvatnim uvjetima, slaba prehrana siromašna vitaminima i stanovanje u jeftinim, vlažnim, često podrumskim prostorijama pogodovali su brzom širenju tuberkuloze, koja je bila čest uzrok smrti kod mlađeg stanovništva.Tako se nametnula potreba za gradnjom bolnice u kojoj će se moći liječiti oboljeli radnici, ali i ostali građani. Najveće zasluge za gradnju ove bolnice imali su Ivan Ancel, ravnatelj zagrebačke Okružne blagajne za osiguranje radnika, i novinar, književnik i liječnik Milivoj Dežman(1873.-1940) ( specijalist za plućne bolesti). Zemljište za planiranu bolnicu darovao je grof Miroslav Kulmer.

Gradnja bolnice koja je smještena nanadmorskoj visini od 846 m, počela je 1906.g .

Brestovac je otvoren 1909.godine i jedna od prvih pacijentica koje su se liječile u ovom sanatoriju je bila Ljerka Šram(1874.-1913.) najljepša zagrebačka glumica toga doba i velika ljubav Milivoja Dežmana. Iako je Šramica u mladim danima svoju ljubav već bila poklonila drugom muškarcu, Dežman je Ljerku Šram svejedno obožavao i nakon propasti njenog braka, a posebno nakon što je Ljerka oboljela od tuberkuloze, posvetio se njoj i izgradnji bolnice na Brestovcu. Možda je upravo njegova ljubav prema bolesnoj Šramici bila glavna pokretačka snaga čitavog tog projekta, tko zna? Možda bi se bolnica gradila puno duže da nije bilo ove ljubavne priče? Upravo ta ljubavna priča je ono što je Dežmana i lady Šram (tako je Ljerku Šram navodno nazvao Matoš)bacilo u prvi plan kada se spomene Brestovac. Najviše je o tome pisao poznati književnik i novinar, kroničar grada Zagreba, Zvonimir Milčec.

Milčec je napisao „Lowe story iz starog Zagreba“opširnija i romantičnija varijanta priče o lady Šram i Dežmanu).

Kao što vidimo po današnjim fotografijama, od te velike ljubavi, od velikog entuzijazma koji je pratio gradnju sanatorija i predanosti ondašnjih gradskih dužnosnika i liječnika, od nade bolesnih koji su se liječili u bolnici „Brestovac“ danas je doista ostala samo tužna hrpa građevinskog materijala. Mogao se napraviti tematski hotel- muzej s nesretnom ljubavnom pričom kao glavnom temom, moglo se obnoviti lječilište, moglo je ovdje biti izletište i odmaralište za djecu, ili za starije osobe. Moglo je, ali nije. Ostali su samo goli, derutni zidovi, umrljani bojom iz oružja paintball ratnika .

Mnogi nepoznati bolesnici proživljavali su u ovoj bolnici teške i bolne trenutke, svjesni težine svoje bolesti. O njima nije pisao nitko, oni su ostali zapamćeni samo od svojih najbližih. Bolnica„Brestovac“ je zatvorena 1968. Zbog novih načina liječenja plućnih bolesti, zaključeno je da  "Brestovac“ ne ispunjava potrebne uvjete za liječenje, te je tako započelo propadanje ovog kompleksa. I do dana današnjeg, niti jedna gradska vlast u periodu od 45 godina nije pronašla rješenje za Brestovac.

Nekoliko razvedenih objekata nekadašnjeg lječilišnog kompleksa "Brestovac"  u današnjem izdanju:

Unutra totalna ruševina...

Nekada su ovim hodnikom odzvanjali užurbani koraci, danas je hladno tiho i pomalo jezovito...

Pogled na grad s lokacije Brestovac...