Posljednja metamorfoza suhih listića neodoljivog mirisa sigurno je - ledeni čaj. Iako je izmišljen davno, točno prije 101 godinu, tek je posljednjeg desetljeća postao pravom ljetnom superzvijezdom.
Čaj je najprije postojao kao napitak namijenjen uspješnoj meditaciji tibetanskih pustinjaka, smirivao je duh i budio energiju. Kako je uz to bio i jako fin, prihvatili su ga i ostali, istočno i zapadno. Englezi su vremenom razradili svoj ritual, koji pretpostavlja porculanske šalice, isprane vruće čajnike, prepečeni kruh s maslacem. Na drugom kraju svijeta Japanci su se trudili dostići savršenstvo u ceremoniji čaja, koristeći matchu, koncentrirani prah zelenog čaja. Marokanci su uzgajali najbolju metvicu kako bi je ugurali u čašu i prelili vrelim čajem. Nakon Tibeta, čaj je proputovao svijet i svugdje ostavio trag.
U našim krajevima smo ga neupućeno zvali i poznavali po zemljopisnim oznakama, kao ruski, kineski, indijski. Danas sofisticiranije biramo kromatska obilježja i zovemo ga crnim, zelenim, bijelim, a samo stvarnim poznavateljima ostavljamo nijanse označene imenima poput Orange Pekoe, Early Gray, Sancha, Darjeeling.
U trenutku svoje demokratizacije, kada je postao svjetskom namirnicom dostupnom svakome, čaj je doživio sudbinu sličnu kavi, čokoladi, riži. Nismo više bili u stanju sačuvati njegovu izvornost i bogatstvo sadržano u različitosti okusa i rituala.
Ništa strašno. Naprotiv, možda jedini način na koji danas mogu preživjeti brojne "neosnovne" namirnice, tj. one bez kojih možemo, ali uglavnom ne želimo.
Posljednja metamorfoza suhih listića neodoljivog mirisa sigurno je - ledeni čaj. Iako je izmišljen davno, točno prije 101 godinu, tek posljednjeg desetljeća je postao pravom ljetnom superzvijezdom. Treba priznati da za razliku od tradicionalnog vrućeg čaja svakako ima niz prednosti. Prije svega, kupuje se već gotov u dućanima, pakiran u bočice po mjeri torbe, ruke, džepa. Dakle, nema čekanja, puhanja, miješanja, eventualno začinjanja. Osim toga, proizvođači nas svake godina iznenađuju novim mogućnostima i kombinacijama, koje zadovoljavaju svačiji ukus i potrebe. S teinom ili bez, sa šećerom ili bez, zeleni ili bijeli, s voćem ili različitim začinima, s vitaminima, običnom ili gaziranom mineralnom vodom.
Ledeni čaj kao Coca Cola dvadesetprvog stoljeća?
Ja ga još uvijek ne volim. Ili bolje rečeno, nemam želju da ga kupim ili popijem u kafiću. Ali, zato sam ga već nekoliko puta pokušala sama napraviti. Temu sam najprije sagledala teorijski i proučila što o ledenom čaju piše na internetu.
Ledeni čaj se može napraviti od svih vrsta čajeva. Preporučuje se korištenje čitavih listića, a ne onih razmrvljenih, koji napitku daju gorak okus. Najprije treba skuhati jaki čaj, a onda ga preliti što hladnijom vodom. Šećer, med ili neko drugo sladilo treba, po želji, dodati u vrući napitak prije razrjeđivanja. Za ledeni napitak najbolje odgovaraju različite vrste crnog čaja, ali i onaj zeleni, mada ga ne treba ostaviti u infuziji više od 2 do 3 minute. Odlični su i razni voćni čajevi, naročito oni kiselkastijeg okusa.
Domaći ledeni čaj može postati i temeljem složenijih napitaka, poput koktela uz dodatak pjenušca ili drugih alkoholnih pića, kao i mlijeka, običnog, bademovog ili sojinog.
Autor slike: Josh [unemployed IT dude]
:(Još nema komentara