Osvanula je prekrasna, sunčana, ali hladna subota. Znajući da idem na put, u posjetu svojem djetetu, rano sam ustala, brzo se spremila, ubacila sebe i svoju kućnu ljubimicu u auto i krenula. Moram vam reći da nas put vodi, na otok Pag, jedan od naših prekrasnih otoka, poznat po prekrasnim plažama i mnogobrojnim ljetnim zabavama. Ali , sad još uvijek u zimsko doba, kako to izgleda ..... evo u par kratkih crtica....
Nakon dva sata vožnje autom, po sunčanom , ali prohladnom vremenu, spustile smo se u trajektno pristanište Prizna. U zimskom periodu trajekti idu u točno određeni sat, tako da nema kašnjenja, jer vam se može desiti da stignete s par minuta zakašnjenja i onda lijepo gledate kako se trajekt ljulja već udaljen od obale. Zato treba biti točan i krenuti ranije zbog razno, raznih nepredviđenih okolnosti na cesti. Naša je vožnja prošla super, kupujemo karte i eto nas na trajektu, koji će nas prebaciti na otok Pag. Ukrcavamo se na trajekt i naravno da se upućujemo u razgledavanje ( za Ellicu, njuškanje) trajekta. I tu se pojavljuje problem, Ellica ne voli metalne stepenice, pogotovo ove
na trajektu koje imaju između rupu, tako da se mora "nositi"(ima devet kila), kako bi se popele na vrh trajekta. Trajekt , kreće i redaju se prekrasne slike mora, planina i plavoga neba.
Iza nas ostaje Prizna, s Velebitom za leđima, čiji su vrhovi prekriveni snijegom.
U daljini se nazire, Pag, otok kamena. Za dobrodošlicu i prvi dojam , ovaj otok nudi samo kamen, pa kamen i opet, kamen, tako da se mnogi pitaju, ima li tu ičega osim kamenja. Moj prvi susret s Pagom je bio, pa znate ono. " a joj" ima li tu šume???? A hlada????
Vožnja trajektom Prizna-Žigljen traje petnaest minuta. Spuštamo se dole po stepenicama i trajekt se približava obali. Uočavam pogled kroz mali bočni prozor, u daljini se vidi otok Rab.
S lijevog bočnog prizora još interesantniji prizor. Trajekt će brzo pristati i blizu je kopno i naravno kamen, ma otok stvoren od kamena.
Pristajemo na obalu, Velebit i kopno ostaju iza nas ....
automobili se iskrcavaju i slijedi vožnja, lagano uzbrdo, preko brda, naravno kamena, polako prelazimo otokom , prošli smo novaljsko polje, plažu Zrće i mnoge manje plaže, preko Kolana se spuštamo na drugu stranu otoka prema mjestu Šimuni, gdje se sunce bljeska u plavetnilu mora.
Imamo obveze, pa produžujemo sve od grada Paga, staroga grada, s posebno lijepom plažom u centru mjesta. Iza Paga, prositiru se polja soli, a na brdima iznad mjesta uzdigle su se vjetrenjače, koje se lagano vrte .
Kako su dani kratki, a vrijeme brzo ide, treba iskoristiti dan za šetnju kampom Straško, gdje nema gostiju, kućice odmaraju, a pedaline miruju....
Sada , kad nema gostiju kamp se uređuje, a domaće životinje, koje žive na farmi u kampu se slobodno šeću. Tako se upoznajemo sa ponijima, koje Ella u čuđenju promatra ...
Sve miruje, ali uskoro će početi pripreme za turističku sezonu.
Suncobrani mirno čekaju toplije dane, da ih se vrati u njihove položaje- zaštite od sunca. Ali, ovako poredani daju jednu posebnu sliku....
Vraćamo se u Novalju, đir po rivi, pa ćemo onda kući.... a riva miruje, bez gužve, bez štandova i bez turista.... Volim taj zimski mir, kada u šetnji naiđeš na poznate i svi imaju vremena za malu ćakulu...
U šetnji , brzo prolazi vrijeme i evo već zalazi sunce.... doslovno je potonulo u more....
Nakon dugačkog dana, provedenog u điru i šetnji.... pa jede nam se nešto slatko. Mama, što ćeš nam spremiti???? Pala je odluka na rolice s vanili kremom..... poseban gušt....od naše Dianemakarska!!!
Kako vikend brzo prođe, u nedjelju smo se već morale vratiti kući, ciao Novalja i otoku Pagu do slijedećeg susreta.... eto nas opet na trajektu i putu prema kopnu.
Poljubac mojoj curi i vidimo se za Uskrs !!!
:(Još nema komentara