...tu su mi dani lipi.....
Zovu me dođi u Vinkovce, baš kao što pjeva Shorty..pišem ovo uz zvuke tamburice, još me drži neka čudna vibra ..baš kao što je bila u Vinkovcima!
Milijun puta sam bila u Vinkovcima ...da li baš jesam? razmišljam malo, zapravo još nikad nisam bila tamo..
To su uvijek bila proputovanja prema Slavonskom Brodu , Zagrebu, Trstu i dalje ..od ovog grada ustvari poznam samo željeznički kolodvor!
Prvi put sam bila u gradu uz rijeku Bosut, grad mi se svidio, onako na prvu, malo podsjeća na Osijek malo na Zagreb, ali je ustvari nekako svoj ..miran i tih .. i po prvi put mi se dogodilo da nemam onaj poznati napad panike od nepoznatog, da se odmah žellm vratiti u svoj grad na svoju Dravu!
Odmah su me priglrile obale Bosuta i zvale da prošetam njima, bio bit to baš gušt, sigurna sam da bi i Čarlikan uživao!
Društvo se okupilo, naše colinarke, odmah smijeh i radost..Sve su to krasne cure, svaka posebna na svoj način, dugo mi već ovako nije bilo ugodno u nekom većem društvu, nema negativne energije, hvala vam na ovom prekrasnom popodnevu uz rijeku Bosut !
Vrijeme je preletilo i malo mi je bilo žao rastati se od ovako dobrog društva..
Hvala vam Neja, Sanjaso1, Barbara, Mihaela, Goga, Tihanjina , Andreja, Dušica, Dubravka i naroćito hvala mojoj Danijela bez nje ne bih bila ni sada u Vinkovcima, sigurna sam da ću se opet vratiti tamo ..
..inati se Slavonijo
:(Još nema komentara