Ekološko poljoprivredno imanje DIHAJ

U posljednje  vrijeme na Coolinarici niču kućice građene po posljednjoj modi – suvremene, lijepe, okićene, medene! Podignuta su čak cijela naselja. Svi se trude izgaditi neki objekt za sebe ili nekoga ugodno iznenaditi za predstojeće blagdane.

Odlučila sam i sama krenuti u izgradnju. Pozvala sam svoju vjernu ekipu (moji unuci D i H – već predobro znani svima), kojoj se sada pridružila i nova članica naše obitelji – snaha Tonkica.

Sjeli smo za stol i uz neke predloške sa net-a, vizualizirali naše objekte. Projektna dokumentacija je izostala – birokracija bi nas samo usporavala, a mi za to nemamo vremena. Konačno, sve smo dogovorom usvojili u svojim glavama, pa izgradnja može početi.

Materijala smo prikupili i previše

– naravno, nikada ne znaš šta će ti sve zatrebati, pa od viška glava neće boljeti. Izabrali smo i mjesto gdje je gradnju najbolje započeti – balkon obasjam prosinačkim suncem. Bolje nismo mogli uz dvostruki užitak – gradnja u dobrome društvu i sunčanje.

Svatko je bio zaokupljen svojom kućicom, ali svima nam je problem stvaralo sastavljanje elemenata. Naime, ljepilo je bilo nedovoljno čvrsto, pa smo trošili puno vremena dok se pojedini elementi nisu uspjeli spojiti.

Za svoju kućicu odabrala sam građevinski materijal koji sam sakupila u šumi nakon velikih sjeća drveća. Svaku granu pomno sam slagala i lijepila, a gotove stranice lijepila i otavljala na sušenju između dvije plastične čaše.

Moja brvnara je počela dobivati konačni izgled – ugradila sam prozore, vrata, sazidala dimnjak, uredila okoliš, a i Megi je dobila svoju kućicu – simboličkog izgleda i sa „ugraviranim“ inicijalom.

Uredila sam dimnjak tako što sam ga obložila sepom za vanjsku fasadu. Za one koji neznaju – sep je  mineralna žbuka fine zaribane teksture.

Drvo je odličan građevinski materijal, ali potrebno je napraviti i temelje na kojemu će brvnara ostati stajati barem nekoliko dana – odlučila sam se za kamene oblutiće koji su, mojom savršenom gradnjom, dali kućici odlične temelje. Ostatak drva složila sam pored kućice - za vatru u kaminu u dugim zimskim danima. 

 Ma, da ste samo vidjeli naše gradilište – svatko u svom elementu, a opet smo se svi nadopunjavali.

 Dok su čekali da se njihovi dijelovi kućica suše,

D i H bi se povremeno izgubili na neko vrijeme – napravili bi pauzu gledajući TV ili bi malo „šetali“ kompom.

Za svakoga tko se upusti u izgradnju kuće, unaprijed treba znati – nije to nimalo lagani posao. Trajala je naša gradnja punih 5 sati, ali nitko nije odustajao. Završni tač morao se odigrati u zagrijanom dnevnom boravku – uz popodnevno sunce bilo je divno raditi na balkonu, ali kada se sunce sakrilo, hladnoća je zagospodarila krajolikom. Srećom da vatra iz peći zagrijava veći prostor našega stana, pa je bilo ugodno završiti naše subotnje „igrarije“.

I da se pohvalim – izgradili smo ekološko poljoprivredno imanje pod nazivom DIHAJ  (DIno, Hrvoje, Antonija, Jadranka). Zbog čega poljoprivredno imanje, a ne samo kućice? Pa, eto zašto – H je izgradio poljoprivrednu zgradu koju će nastaniti krave muzare, D je izgradio sušaru u kojoj ćemo osušiti sve što nam može koristiti za jelo cijele zime. Sva je prozračna, a na pročelju se nalazi samo mrežasta žica da sve ima dovoljno zraka i da bure osuši dragocjene namirnice. Tonkica

i ja bile smo zadužene za izgradnju kuća u kojima će se nastaniti vlasnici kao i radnici koji će zaposliti.

Gdje je tu uklapa ekologija? Naš H je uvijek najdomišljatiji i inovativan – on je na svoju zgradu postavio solarne ploče

– njima će se dobivena energija upotrijebiti za pogon muzilicama kojih će, nadamo se, biti dosta, barem po ideji našega H.

Na završetku izgradnje, DIHAJ je prekrio i lagani snježak – nešto ga je više napadalo po krovovima, no, čini se da se neće duže zadržati barem gledajući prognozu za nekoliko narednih dana.

Šta više reći nego da smo uživali – proveli smo jedno divno sunčano poslije podne u igri, smjehu i slatkim trenucima kada su D ili H uspjeli „ukrasti“ poneki slatki dio građevinskog materijala i spremiti ga u svoja usta umjesto da su ga ugradili u svoj projekt.

 Svima šaljemo pozdrave i toplo preporučamo: Igrajte se i vi sa svojim najmilijima – to su posebno radosni i nezaboravni trenuci koje „pospremamo“ u svoje srce za sva vremena.