Moj profil

GastroFilatelija.cool

Kao COOL ženica strastvenog filateliste, ne mogu ne razmišljati koliko nam divnih poruka šalju poštanske marke s motivima na temu gastronomije.

Filatelija (grč. philatelie od riječi philos - prijatelj, ateleia - frankiranje) je pojam koji označava sakupljanje poštanskih maraka. Zbog tematske raznolikosti koja obuhvaća sva područja ljudske djelatnosti i stvaralaštva, poštanske marke su izuzetno tražene i zanimljive širokom krugu ljudi. (wikipedija)

Ono što poštanske marke čini posebno zanimljivima zaljubljenicima u filateliju priče su koje one pričaju kroz njihovo prikupljanje i proučavanje.

Bezazlena dječja igra s markama u većini slučajeva preraste u pravu ljubav, a tako velikom broju filatelista postane nezamijenjiv hobi koji im uljepšava i ispunjava svakodnevicu. Upravo na izložbama, natjecanjima i razmjenama stvaraju se velika prijateljstva zbog čega se za filateliju često kaže da je most prijateljstva i putovnica mira, odnosno, s filatelijom možete proputovati cijeli svijet.
Moje kratko putovanje upravo započinje – gastronomijom!

2005. godine tema zajedničkog izdanja Europske poštanske unije bila je gastronomija. Tom prigodom, Hrvatska pošta izdala je dvije poštanske marke čiji su motivi bili kruh i vino.

U srpnju 2006. godine u talijanskom gradu Asiagu, na svjetskom izboru najljepšeg izdanja poštanske marke koji se tradicionalno održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Italije, Premio Internazionale d'Arte Filatelic, svojevrsni filatelistički Oscar, ili bolje rečeno mali Nobel, dodijeljen je upravo ovoj seriji hrvatskih poštanskih maraka. Autori marke su već nagrađivani zagrebački dizajneri - Orsat Franković i Ivana Vučić.

Uz poštanske marke, uvijek mi privuće pažnju letak koji prati izdanje poštanske marake. Evo što je rekao Ive Šimat Banov O kruhu i vinu, ukratko:

Kada bismo sačinili najoskudniji popis vrsta vina i kruha, svaki bi razgovor na ovako malom prostoru ostao tek pukom natuknicom. A kada bismo, s druge strane, naglasili njihova dublja skrivena značenja, u raznim dijelovima svijeta, u raznim civilizacijama, religijama ili jednostavno u ljudskoj povijesti, zadaća bi postala nemogućom. Tu bi, uz golemu erudiciju, trebala i enciklopedija!

Kruh i vino dvije su najvažnije stvari u čovjekovu životu. Kultura uzgoja žitarica i pravljenja vina uzdignuta je, od potrebe svakodnevnog života, do kulta i misterija. Stoga, kruh i vino možemo zvati namirnicama, ali i simbolima punima mističkih i simboličkih značenja. njihovo zajedništvo čini temelj euharistije, odnosno sakrament žrtve tijela i krvi Kristove. Stoga su kruh i vino podijeljeni (posebice u srednjovjekovlju) na sakralno i profano. Kruh i vino temeljna su hrana i siromaha i bogataša, koja izjednačava bogatstvo i uboštvo, i, štoviše, siromahu daje stanovitu prednost. Dok se siromah hrani tamnijim, jednostavnijim i siromašnijim, ali po svemu sudeći zdravijim kruhom, bogataš se hrani vrlo bijelim i — pretpostavljamo — nezdravijim kruhom. Uživanje u jelu — a posebice vinu, poznaje umjerenost, ali i pretjerivanja; pravih bakanalija i svečanosti u kojima umjerenost i razbor nisu na velikoj cijeni...

Tako je Hrvatska pošta, izdavanjem nagrađenih maraka, počela proizvoditi i novu filatelističku publiku. A i više od toga: postala je zapažen i poticajan čimbenik  dizajnerske kulture kod nas. Poštanska marka, taj mali otočić civilizacije i kulture, čuva svoju autonomiju u povoljnim i nepovoljnim okolnostima, u miru i nemiru, nadmećući se s oskudicom i odgajajući publiku za novo razumijevanje. Takav otočić mali je svjetionik čija zraka dopire kilometrima daleko.

Nedavno sam naišla na zanimljiv članak u časopisu Hrvatska filatelija gdje je postavljeno pitanje Ima li Hrvatska sira? Portugal je izdao novu seriju od pet maraka. Na markama su poznati portugalski sirevi: serpa, castelo, branco, pico, niza i terrincho. I godinu dana ranije bilo je isto tako atraktivno izdanje koje nam je pokazalo koliko se vrsta sira proizvodi u Portugalu. A onda, nakon nepunih mjesec dana, i Italija izdaje seriju od četiri marke na temu poznatih talijanskih sireva - mozzarella, ragusano, gorgonzola i parmezan.

Kad vidite ovako izvrsno izdanje, svakako se morate zapitati zašto i Hrvatska ne može izdati tako nešto, jer imamo što pokazati. Lijepo je vidjeti kako se cijeni svoja gastronomska kultura i kako je još promiću markama iako su već poznati u cijelom svijetu. Nadam se da se ne sremimo svojih sireva za koje stranci kažu da su fantastični, ali širom svjeta nedovoljno poznati.

Kako god bilo, tko zna, možda vam već danas poštar pozvoni dva puta s pozivnicom za novu putujuću gastro avanturu!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.