Glomazni otpad

Glomazni otpad

Svake godine se u našem kvartu skuplja glomazni otpad, kao uostalom svuda u svijetu, barem u organiziranom, civiliziranom dijelu svijeta, recimo to tako. Skuplja se 2 puta godišnje. Čak i ako vam je nekim čudom promaknuo datum sakupljanja, koji možete pročitati na svojim redovitim uplatnicama za plaćanje komunalnog otpada, ipak ćete vrlo dobro znati da se približava taj važan datum izbacivanja stare krame iz podruma, tavana, garaža i već od kojekuda. Kako? Po povećanom prometu starih, dotrajalih kombija koji krstare vašom ulicom, iz kojih se svako malo, putem megafona čuje: „skupljamo staro željezo, stare vešmašine, bojlere peći ! “ i ponovo i ponovo sve dok se vozilo s oglašivačem ne izgubi iz vida i zvučnog dometa. Ovi naši sakupljači starog željeza izvanredno dobro su informirani o datumu odvoza otpada za svaku gradsku četvrt i prema tome važnom datumu oni organiziraju sve svoje poslovne aktivnosti. Mi ih od milja zovemo „cigići“ bez ikakvih loših ili uvredljivih namjera. Njima se živo fućka kako ih tko zove. Naš vrijedni gradonačelnik koji samo „dela " zove ih „naši prijatelji Romi“. Ove zime, kada su kod nas u Zagrebu doista pale nezapamćene količine sniježnih oborina često se događalo da je prometovanje niskopodnih tramvaja bilo, naravski, otežano. Znalo se dogoditi da su otpadali štitnici s bočnih dijelova tramvaja te je naš gradonačelnik zamolio građane da pokupe takav dio ako naiđu na njega i predaju u „Zet“, jer kako je rekao: „ako ih ne pokupimo mi, učinit će to naši prijatelji Romi“. Na komentar novinara kako se radi o uglavnom plastičnim dijelovima pa što će to njima, gradonačelnik je mudro uzvratio: „ dajte vi to njima dokažite!“

Prošle godine, baš kao i ove, skupilo se svega i svačega i u našem kućanstvu. U garaži i na tavanu. Kao... trebat će mi još to; od toga ću napraviti ovo i ono, prebrusit ću, prefarbati i bit će to super stolica, polica, stalaža za cvijeće, svijećnjak, maa, sto ideja, a često ne bude ni „ovo“ ni „ono“ već završi na hrpi glomaznog otpada u kvartu ispraćeno tužnim pogledom, sumnjajući još uvijek u ispravnost okrutne odluke o konačnom odbacivanju. Ipak, odvojena je manja količina stvari za koje je procijenjeno da nam doista NIKADA neće trebati; plastična kanta s puknutim dnom, tepih koji je stvarno od sebe dao sve što jedan tepih može dati, bor kojeg je slomio snijeg, dvije, tri hrđave kante sa starim čavlima, potpuno hrđavim, ne znam otkuda su se uopće našli tu, mali „Sony“ televizor koji je odradio 25 godina bez kvara, jedino su mu boje reducirane (još radi ako ga se klepne po pravom mjestu!), suncobran s rupicama, kak bi naši domaći rekli „prepiškan“ od utjecaja sunca i paljenja granja sa bliskih, susjednih parcela; vrući pepeo koji je padao s neba napravio je extra rupičasti uzorak za provjetravanje, ali... nije odbačen zbog rupica, već je puknuo mehanizam za otvaranje. Dakle, bačene su doista neupotrebljive stvari i još uvijek je ostalo materijala za niz godina laganog odbacivanja. U mnogim naizgled nekorisnim predmetima, drijemaju uspomene. Miruju one, ali kada ih dotaknemo probude se i ne daju se izbaciti. Puno nam vremena treba da se pomirimo s time da im je sasvim dovoljno mjesta ostalo u srcu i da nije nužno da nam se svaka uspomena u konkretnom, opipljivom obliku doslovno stropošta na glavu pri svakom ulasku na tavan ili podrum. I tada kao posljedicu susreta sa starom uspomenom imamo upadljivu, novu uspomenu u vidu masnice ili čvrge na glavi.

Ehhh, sad... kad jednom odbacite svoje stvari na gomilu, vi više nista vlasnik istih jerbo se dežurni sakupljači starih stvari (oni jako vole željezo, a naprosto obožavaju bakar) momentalno samoprozovu vlasnikom cijele gomile otpada, pa tako i vaših stvari. Postoji doduše jedna opcija da povratite svoju, zabunom odbačenu stvar- možete ju otkupiti. Jer „naši prijatelji Romi“ iliti „cigići“ dežuraju na svakom sakupljačkom punktu (dežurstva su tu zbog konkurencije) i fotografskim pamćenjem memoriraju svaku donešenu stavku vrlo uspješno, čak i u sveopćoj gunguli! Njihov posao se razvija na licu mjesta: željezo i bakrene žice počupane iz odbačene bijele tehnike na jednu stranu i to nema da se dira, to ide u vozilo „prijatelja Roma“, za ostalu robu, zavisi … Navest ću jedan slučaj a takvih je situacija koliko voliš: Dolazi susjed Branko i istovari svoje pune tačke na hrpu otpada. Dežurni kolekcionar prekopa malo, brzinski sortira robu i sjedne ponovo pod rupičasti suncobran koji je privremeno osposobljen slojem izolir trake na mehanizmu za otvaranje. Dolazi susjed Ivo, istovari svoj otpad i pogled mu padne na netom odbačenu limenu bačvu koju je dovezao susjed Branko. Pomisli... gle, pa meni bi dobro došla još jedna takva bačva, vidim čitava je, malo prefarbam i služit će za sakupljanje kišnice na udaljenom vrtu. I dok on pregledava bačvu uključuje se samoprozvani vlasnik hrpe, kolekcionar starog željeza i dobaci : „dvajst kuna i nosi!“ Susjed Ivo se začudi, ali ipak izvadi novčanicu od dvadeset kuna te kupi bačvu, stavi ju u tačke i odveze. U taj čas stiže ponovo susjed Branko, sa drugom, identičnom bačvom i susretne susjeda Ivu te ga upita : „Sused, ak trebaš još bačvu, evo ti i ova, uzmi odmah na svoje tačke da ne istovarujem na kup". Susjed Ivo veli: „Ne znam, već sam kupil jednu, možda mi bu dosta ta jedna? “ Susjed Branko prepoznavši svoje, doduše, sada već dvaput tuđe vlasništvo, u čudu pita : „Od koga si kupil bačvu, pa ja ti ju dam ovak, kaj bi ju kupoval ?!“ U to se javi, par metara udaljen,samoprozvani novopečeni vlasnik svih odbačenih predmeta i ozbiljno ukori susjeda Branka : „Nemoj ti da mi kvariš pos'o, od čega ću ja da živim ako se ti tako ponašaš?! Nema džabe!“  Tako je to;  jednome otpad - drugome biznis. Ipak je u ovom slučaju postignut kompromisni dogovor, zadovoljavajući za sve strane, jer naši cigići imaju i jednu malu dozu neophodnih diplomatskih vještina. Baš u dane sakupljanja otpada naš kvart je ostao bez signala na Tv-u. Netko je preko noći otuđio bakrene dijelove i žice sa Tv repetitora koji se nalazi na obližnjem brdu. Nije se otkrilo tko je to bio. Repetitor je osposobljen za rad u rekordnom roku i trenutno radi, a naši „prijatelji Romi“ će nasi u buduće učestalim obilascima naših ulica pravovremeno upozoriti kako se bliži datum čišćenja podruma i tavana.