U Splitu živim posljednjih četrnaest i nešto godina . Do tada sam u Splitu bila u nekoliko navrata i obilazila sam ona mjesta koji svaki turist želi posjetiti. To se u prvom redu odnosilo na Dioklecijanovu palaču i podrume, Rivu i Vidilice na Marjanu . Kada je moj dom postao Split da bih ga bolje upoznala voljela sam u slobodno vrijeme lutati i otkrivati uličice, crkve, muzeje. Do informacija što bih trebala vidjeti dolazila sam putem turističkih prospekata, interneta, informacija sl. Već sam pisala o Helgi, arheologinji u mirovini koja nas je vodila u Konavla. Skoro svake subote ona nas vodi po Splitu na ona mjesta koja „obični turist „ ne posjećuje. Pri tom nas upoznaje sa povijesnim činjenicama, interesantnim pričama vezanim uz ta mjesta. Saša je fetivi Splićanin . Zna mnogo o svom rodnom gradu, ali tijekom ovih povijesnih šetnji i on saznaje nešto novo . Veoma često se upitamo zar je moguće da smo toliko puta prošli pored zgrade, crkvice, kamena, a nismo ju ni primjetili, a kamo li da smo znali koju priču krije ... Ove Helgine šetnje u nama su probudile znatiželju da „čeprkamo” po knjigama koje stoje po policama biblioteka , guglamo po internetu... Evo takvih par šetnji....
SINAGOGA U SPLITU
Prije izlaska iz stana pitam Sašu „Gdje je sinagoga, je si li bio u njoj „ a on mi odgovara „U starom dijelu, nisam nikada bio u njoj „.
Skupljamo se ispred Galerije umjetnina u Splitu i šetajući uz Helginu priču upoznajemo se sa poviješću življenja Židova na području Splita .
- O ovim podacima postoje različita mišljenja, ista nisu jedinstvena i sva su vezana uz Salonu. Salona je 44 god.pr.Kr. potpala pod Cezara i Rimsko zapovjedništvo. Salona je tada postala rimska kolonija i nosila je naziv Colonia Martia Ivlia Salona. U tim godinama Salona je veliko trgovačko središte i radi toga grade se ceste. Salona je postala glavni prolaz s mora do unutrašnjosti Balkana. Trgovina cvijeta. Ova činjenica bitna je za dolazak Židova na ovo područje jer gdje je trgovina, tu su i Židovi. Postoje neki arheološki nalazi koji govore da su Židovi živjeli na području Salone . To se zaključuje na temelju židovskih svijećnjaka „menore” koji su nađeni na sarkofazima, kao i na rimskim glinenim svjetiljkama . Nađen je i kameni natpis koji spominje Judejce . Salonu napadaju Slaveni i Avari i ona 625 godine pada i svo stanovništvo iz Salone bježi u Dioklecijanovu palaču. Da li su i Židovi pobjegli u Dioklecijanovu palaču, teško je reći, jer malo je podataka, ali ima i takvih mišljenja. Tek 1397 . godine u ispravi splitskog nadbiskupa javlja se podatak da se u sklopu palače nalazi sinagoga. Osim ovoga na zidovima palača pronađeni su crteži menore sa 5 krakova svijećnjaka. Ovo mišljenje dosta je diskutabilno jer židovska menora ima 7-9 kraka-svijećnjaka.
- .Ova povijest potkrijepljena je činjenicama, dokazima i tu ne postoje nikakve sumnje. To su općepoznate stvari.
:
- da je područje Splita pod utjecajem Mletačke Republike, a da Ovaj događaj bitno je utjecao na budućnost Židova u Splitu, prvenstveno zbog izrazito liberalnog stava Mletačke Republike prema Židovima. Mletačka Republika bila je najtolerantnija zemlja u odnosu na Židove i u njoj je živjelo dosta Židova.
- druga bitna okolnost za naseljavanje Židova u Splitu je situacija u Španjolskoj. 1492 godine završena je reconquista tj. Ferdinand i Izabela brakom ujedinili su Aragon i Kastilju i tada započinju sa istjerivanjem muslimana i Židova iz svojih zemalja . Tada mnogi Židovi Sefardi /Židovi iz Španjolske / pronalaze svoje utočište u talijanskim zemljama, pogotovo u Mletačkoj Republici.
- dalje, dolazak Židova u Split veže se uz Danijela Rodrigeza-Rodriga . On je bio Židov portugalskih korijena , diplomatski posrednik između Turske i Venecije . Obzirom na položaj Splita, shvatio je njegov veliki potencijal kao luke gdje bi pristajali veliki brodovi, gdje bi bila karantena, skladište svih roba . Kao pravi Židov u svemu je gledao svoj profit . Iako je imao velikih otpora Dubrovnika i Neretve kao glavnih luka, u svom naumu uspio je i 1592. otvaraju se luka i lazaret u Splitu .
Kao nagradu za svoj trud , Rodrigo traži od Mletačke republike da se u Split preseli jedan broj Židova sa svojim obiteljima iz Venecije. To se i događa . Rodrigo traži i gradi get koji je trebao biti odvojen i zaštićen prostor u gradu u kojemu bi Židovi prakticirali svoju vjeru i običaje. Tada gradi se Citadela . Osim izgradnje geta i Citadele, Židovi su izgradili i svoje groblje na Marjanu.
To je povijest dolaska Židova u Split. U kasnijim godinama do ovog stoljeća ono što karakterizira život Židova u Splitu je suživot sa ostalim stanovništvom . U vrijeme Francuske revolucije , kada su Napoleonovi vojnici napadali geto, 300 naoružanih građana predvođeni Nikolom Šilovićem branili su Židove. Dolaskom Austrijanaca 1815. značenje luke u Splitu zamire i u prvi plan dolazi Trst i tada dosta Židova iseljava se u Ameriku. Do danas Židovi dijele istu sudbinu kao i ostali stanovnici Splita.
Idući tako, nakon par koraka od Bosanske ulice našli smo se u Rodrigovoj ulici .
Već smo čuli za Rodriga .
Rodrigova ulica je u dijelu Geta, mjesta koja su naselili Židovi. Ulica je kratka i ono što je interesantno za nju su dovratnici. Izgrađeni su od kamena i na njima se mogu vidjeli duguljasta, uska udubljenja. Radi se udubljenju gdje su se stavljale mezuze.
Mezuza je svitak pergamenta ispisanog hebrejskim pismom, koji sadrži dva odlomka iz pete knjige Mojsijeve. Svitak se stavlja u zaštitnu valjkastu kutiju (drvenu, metalnu ili plastičnu) te se koso pričvršćuje na gornji dio desnog dovratka ulaznih vratiju židovskih kuća i ureda, ali i na sve ostale dovratke u kući (uredu), osim kupaonice, odnosno toaleta. Običaj je da se pri ulasku ili izlasku iz kuće mezuza dotakne prstima, a prsti poljube .
Rodrigova ulica je kratka ulica, skrećemo desno, i na desnoj strani dolazimo do Sinagoge . Do nje se može doći i direktno sa Bosanske ulice hodajući kroz Židovski prolaz.
Sinagoga je zgrada u kojoj se obavljaju vjerske aktivnosti u židovstvu.
Smatra se i „Kućom učenja” . Sinagoga nije hram. Sinagoga u Splitu je treća najstarija u Europi / Prag , Dubrovnik / Nalazi se u Židovskom prolazu 1, neposredno uz zapadni zid Dioklecijanove palače. Izgrađena je u 16 stoljeću , a današnjim izgled dobila je 1728. Tada je izvršeno rušenje jednog zida i postavljanje drvenih prepreka .
Ovo je urađeno radi žena jer one su morale biti odvojene od muškaraca .
Aron Kadeš je nešto kao oltar i to je najsvetiji dio sinagoge, ugrađen je u zapadni zid Dioklecijanove palače, okrenut prema Jeruzalemu. Izgrađen je u klasicističnom stilu od crnog i bijelog mramora. U Aron Kadešu nalazi se Tora. To je najsvetiji svitak Židova .
Na suprotnoj strani nalazi se staklena vitrina sa stvarima bitnim za Židove .
Tijekom posjete Sinagogi saznali smo neke stvari vezane za Židove : Tako naprimjer :1. Židov je osoba koja ima židovsku majku / majka je bitna /. Postoji i način obraćanja na judaizam ali taj postupak je veoma težak. 2. Dijete se obrezuje osmi dan po rođenju , a dječak kada napuni 13 godina postaje bar-mitzvah „sin zapovjedi „3. Šabat znači ‘odmor’, to je tjedni odmor od rada i svetkovina vjerskog i obiteljskog značaja. Dan u Židova počinje i završava zalaskom sunca, pa tako šabat, koji pada u subotu, počinje u petak uvečer. Prije zalaska sunca domaćica pali ‘šabatna svjetla’. Za vrijeme šabata Židov ne smije ništa raditi / kada smo bili u Jeruzalemu za vrijeme šabata lift sam ide bez pritiskanja dugmeta i zaustavlja se na svakom katu/
Uz Židove i njihovu ishranu veže se pojam „KOŠER” . Košer doslovno znači „pripremljeno „ jednostavnim riječima to znači: hrana koju dopušta Tora i koja je pripremljena u skladu sa jevrejskim zakonom . Pridržavanje košera je božanska zapovjed.
Koje su košer životinje? To su kopnene životinje koje imaju razdvojene papke i preživaju svoju hranu / krave, ovce, koze jeleni / a nisu košer / svinje , konji, zečevi i dr /
Koje su ribe -morski plodovi košer ? Oni koji imaju peraje i ljuske . Rakovi , školjke , som i dr. nisu košer.
Osim toga da je najveći broj Židova grupiran je u dvije velike skupine: Aškenazi i Sefardi. Suvremeni Aškenazi su Židovi koji potječu iz doline Rajne, a govorili su Jidiš kao i njihovi preci, dok Sefardi potječu s Pirenejskog (Iberijskog) poluotoka te iz arapskih zemalja.
U Splitu ne stoluje rabin. Sjedište mu je u Zagrebu. Zajednica u Splitu broji negdje oko 120 Židova.
Svaki turist u obilasku grada zastane na Narodnom trgu - Pjaci i na vrhu ugleda dućan sa staklenim tamnozelenim vratima na kojima na vrhu piše „ KNJIŽARA MORPURGO „
Radi se o knjižari koju je 1860 godine otvorio Vid Morpurgo. Knjižara je simbol grada Splita i ovih godina prezivljava teška vremena. U godinama turizma gdje opstaju samo kafići i mjenjačnice, a sve ostalo propada, knjižare ne mogu raditi bez pomoći zajednice. I pored obećanja Poglavarstva da će se iznaći način finansiranja djelatnosti koja ne donosi profit, a imaju povijesno značenje za Split, knjižara je i dalje zatvorena, a na staklenim vratima naljepljeno je obećanje Gradonačelnika da će „knjižara opstati „ da li je to prazno obećanje, vidjet ćemo.
Vid Morpurgo je značajna osoba u povijesti Splita . Bio je Židov, prihvatio je ideje Strosmayera i narodnog preporoda i borio se protiv autonomaša koji su tražili da se Dalmacija pripoji Italiji.
-Kada smo ispred Morpurgove knjižare neka nam pogled padne na ploče po kojima hodamo i vidjet ćemo spomen ploču .
Ova spomen ploča spomen je na događaj od 12. lipnja 1942. godine, kada je skupina fašista crnokošuljaša devastirala i opljačkala sinagogu. Sve stvari izbacili su na trg, zapalili i napravili lomaču oko koje su plesali. Arhivska građa na taj način bila je uništena, a mnoge dragocjenosti su spašene jer su ranije bile sklonjene ...
- Nedaleko od ovog mjesta može se vidjeti kuća koju je pohodio i odsjedao otac psihoanalize Sigmund Freud. Na kući koja gleda na more je spomen ploča sa ovom značajnom informacijom.
Kada se govori o Židovima u Splitu valja nešto reći i o Židovskom groblju .
-Židovsko groblje u Splitu vrijedno da se vidi. Radi se o najstarijem židovskom groblju kod nas, a jedno je i od najstarijih u svijetu.
Osnovali su ga splitski Židovi davne 1573. godine na istočnoj padini Marjana. Nalazi se u neposrednoj blizini Prve Vidilice. Zadnji ukop obavljen je 1945. kada je groblje zatvoreno i zaštićeno kao spomenik. Na groblju je više od 700 grobova sa hebrejskim natpisima i imenima na hrvatskom, talijanskom i njemačkom. Par stoljeća ovo groblje je bilo jedina zelena pošumljena oaza na Marjanu jer je pošumljavanje alepskim borom na Marjanu započelo 1852. godine. Groblje se uređuje i lijepo ga je vidjeti. Spomenici su uglavnom u obliku sarkofaga, na hebrejskom jeziku, pisani sefardskim pismom.Tu su grobovi izumrlih obitelji: Viterbi, Pensi, Navaro, Piaza, Gentilhuomo, ali i grobovi značajnjih ličnosti kao liječnika Josefa Haj Seniora, rabina Avrama Pape, Hajima Izaka Musafije, Mordehaja Jakova Jedidija, Musafije i Hajima Alevija, te Vida Morpurga. Groblje se zvalo , . Samo groblje podijeljeno je uzdužnom alejom u dva dijela. Sjeverni dio je stariji, a južni noviji. Židovi se danas sahranjuju na Lovrincu.
Što na kraju reći o viđenom. Ono što nam je rekao predsjednik Židovske općine u Splitu. A to je da je povijest Židovske zajednice usko vezana uz povijest grada, jer su njezini članovi dijelili dobro i zlo sa svim građanima Splita. Utjecaji su bili dvosmjerni, a Split se može pohvaliti da je u teškim vremenima za Židove u Europi sveo tu društvenu nepravdu na najmanju moguću mjeru, naravno u tim okolnostima. Spomenik tom velikom civilizacijskom dostignuću su postojanje do danas Sinagoge i Groblja na Marjanu. O ovome se kod nas malo zna. Naime , u razgovoru smo saznali da iako to nije publicirano u našim turističkim prospektima, strani turisti na svojoj ruti obvezno u Splitu traže i obilaze Sinagogu i Groblje i budu oduševljeni viđenim. Ovo je ono što se mora znati i vidjeti, a služi Splitu na ponos.....
dopuna: članak objavljen 14.3.2020.
:(Još nema komentara