Moj profil

I ovo netko zove grahom!

Azuki, prekrasnih crvenkastih bobica i slatkastog okusa, omiljen je u Japanu i čini veliki dio njihove kuhinje. Meksikanci, Kubanci, Brazilci, Peruanci najviše vole svoje "frijoles negros" pomiješati s rižom ili ugurati u kakvu tortillu, burritos i slično.

Grahorica ima stotine vrsta. Poput žitarica, krumpira, ribe, svako podneblje i svaka kuhinja ima svoje miljenice. Sudbine su im vrlo različite. Nekima se u prošlosti izgubio trag, možda jer su bile preosjetljive ili nedovoljno isplative, neke su pak dostigle svjetsku slavu, neke i dalje preživljavaju u ograničenim zemljopisnim područjima.

Fažol, čičera, leća, bob, grašak, sočivo. Stotine različitih naziva za okrugle, ponekad dugoljaste, zaobljene, plosnate, jajolike kuglice. Ponekad svježe, a najčešće suhe, prehranile su i dalje prehranjuju milijune i milijune.
I neke "naše" kuglice smo izgubili putem. Grah poljak i jari grah ili sikirica vam nešto govore? Gotovo ih je nemoguće pronaći u trgovinama i tržnicama, dok se istovremeno o njima raspredaju, više ili manje, čudotvorne priče. Jari ili sikirica, jer je nepravilnog oblika poput gornjeg dijela sjekire, navodno pomaže kod dijabetesa. Liječnici su sumnjičavi, dok rijetki proizvođači trljaju ruke.

Priča oko graha poljaka malo je složenija. Neki kažu da je izrazito zdrav, dok drugi tvrde da velika količina može dovesti do bolesti poznate kao "latrizam", prema njegovom latinskom nazivu Lathyrus sativus. Radi se o trovanju koje pretpostavlja kočenje gornjih udova, a u težim slučajevima i potpune paralize. Bez brige, radi se o slučajevima, uglavnom poznatim iz povijesti, kod naroda ili pojedinaca kojima je grah poljak predstavljao najbitniju ili čak jedinu namirnicu.

Odnos ljubavi-mržnje prati i bob. Naime, "favizam" je bolest koja se javlja kod određenih osoba nakon njegovog konzumiranja. "Krivac" je nedostatak određenog enzima u krvi. Prvi simptomi su vidljivi nakon 12 do 48 sati, a osim boba može ga izazvati i grašak. U nekim narodima je osjetljivost na bob naročito raširena, kao što je slučaj kod Bantu plemena u Africi (20%) ili u Grčkoj i na Sardiniji (od 5 do 30%).

Neke kuglice automatski vežemo za određena podneblja i kuhinju. Ne bi bilo pogrešno reći da svatko ima svoj grah. Azuki, prekrasnih crvenkastih bobica i slatkastog okusa, omiljen je u Japanu i čini veliki dio njihove kuhinje. U slanom i slatkom smislu. Crni grah glavni je pak sastojak meksičkih i uopće srednjoameričkih jela. I dok Japanci azuki koriste za sve, od predjela do deserta, Meksikanci, Kubanci, Brazilci, Peruanci najviše vole svoje "frijoles negros" pomiješati s rižom ili ugurati u kakvu tortillu, burritos i slično.

Poglavlje za sebe svakako predstavlja njegova priprema ili točnije - namakanje. Teorija ima koliko i kuhara. Topla, mlaka ili hladna voda, 6, 12, 24 sata, sa sodom bikarbonom, mijenjajući vodu ili čak kuhanje u vodi od namakanja. U knjizi Harvea Thisa "Molekularna Gastronomija" pronašla sam čak da je znanstveno dokazano da se grahorice najbolje skuhaju u filtriranoj vodi. Navodno kišnica ih raskuha, a "tvrda" voda ih ostavlja tvrdima i nakon sati kuhanja. Moram priznati da sam ovo posljednje isprobala te prihvatila.

I još nešto. Sitnica, ali vrlo važna. Možda najvažnija. Kuglice traju čitave godine. Ili dok ih ne pojedete. Nikad nisam vidjela pokvarenu suhu grahoricu (ili sam ih možda na vrijeme pojela?!). Može ih se spremati na tisuće načina, relativno su jeftine, a sigurno zasitne i fine.

Radi li se o savršenoj namirnici?

Autor slike: Roger Smith

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.