Moj profil

Kratka avantura Parenzanom

Rado posjećujem Grožnjan u Istri, a posebno kad se održava ex tempora – tradicionalni međunarodni slikarski natječaj čiji sam bila sudionik prvih 10-ak godina. Kod zadnjeg obilaska nemalo sam se iznenadila kad sam naišla na tunel s putokazima Parenzane. Avantura je odmah započela u Grožnjanu, a završila u Livadama jer se spuštala noć. U planu je obilazak od Livada do Višnjana i Poreča s jedne strane, pa do Savudrije na drugu stranu.

Parenzana ili kraće TPC (FerroviaTrieste – Parenzo – Canfanaro) bila je uskotračna željeznička pruga duga 123,1 kilometara koja je povezivala 33 istarska mjesta od Trsta do Poreča tako da bi u današnje vrijeme prolazila kroz tri države; Italiju – 13 km, Sloveniju – 32 km i Hrvatsku – 78 km. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Dio trase stare pruge danas je preuređen u pješačke i biciklističke staze.

Kratka povijest Parenzane

Krštenje vlakića imenom Parenzana dogodilo se sasvim slučajno u veljači 1902. godine kada je u tršćanskom časopisu državnih željeznica objavljena okružnica vezana za prvu dionicu pruge do Buja. Kako se htjelo naglasiti da će željeznička pruga stići i do Porečana okružnici je stajalo Parenzaner, tako da se njeno ime zadržalo do danas u talijanskoj inačici Parenzana. Postojali su projekti za odvojak Savudrija – Umag i Karojba – Pazin, te produžetak od Poreča (tal. Parenzo)  do Kanfanara (tal. Canfanaro), zbog čega je i nastala kratica "TPC".

1900. godine započela je izgradnja pruge širine tračnica 760 mm (u početku je planiran normalni kolosjek ali zbog manjih poreza izgrađena je uskotračna pruga) u dužini 123,1 km od čega 8 tunela ukupne dužine 1530 m, 11 mostova i 6 viadukata te brojnih željezničkih postaja, stajališta, skladišta, stanica za snabdjevanje vodom, nasipa i usjeka pruge. Radilo se u dvije dionice: Trst - Buje (59 km) koja je puštena u pomet u travnju 1902. godine, a u prosincu iste godine puštena je u promet dionica Buje - Poreč (64 km). Valja napomenuti da se trasa izmjenila od prvobitnig plana jer je dosta gradova željelo prugu pa im se i udovoljilo. Taj veliki pothvat, čak i za današnja poimanja, bio je dovršen za rekordne dvije godine.

Parenzana je prometovala za dviju vlasti. Preživjela je WW1, te nakon pada monarhije potpala pod talijansku FS (Ferrovie dello Stato Italiane). Nakon samo 33 godine prometovanja, zadnji je vlak prošao prugom 31. kolovoza 1935. godine, jer nije više uspjela odoljeti konkurenciji bržih i jeftinijih cestovnih oblika prijevoza. Nakon toga sama željeznica se našla na licitaciji, rasprodano je sve što se rasprodati moglo, vagoni i lokomotive su otišli na druge pruge u Italiji, dok su tračnice poskidane; Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge – Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta  jer je potonuo u Sredozemnom moru. U to vrijeme Italija je imala embargo na uvoz željeza.

Avantura započinje u...

Tunel Kalcini (Tunnel di Calcini) dug je 179 m i u njemu Parenzana doseže svoju najvišu točku od 293 m n.v. Nakon zatvaranja pruge, domaći su poljoprivrednici tunel koristili za uzgoj gljiva, pa je donedavno bio zatvoren zbog te gospodarske djelatnosti. Klimatski su uvjeti za uzgoj šampinjona u bivšim tunelima Parenzane odlični, pa u obližnjem tunelu Sv. Vid i dalje caruju te plemenite gljive.

Između tunela Kalcini i Sv. Vid nalazila se gožnjanska postaja, prikladno smještena u mjestu Stanica. Još je uvijek prepoznatljiva stanična zgrada druge kategorije, izgrađena od pravilnih kamenih blokova. Dok je u njoj stanovala obitelj šefa postaje, bila je obrasla puzavcima i okružena malenim vrtom, tako da je nalikovala manjoj ladanjskoj vili. U predvorju je bila uređena čekaonica s udobnim klupama, a u uslužnoj su zgradi bile nusprostorije za putnike i osoblje, glačaona, spremište i prostorija za domaće životinje. Ova je postaja imala i skladiše u kojem se, osim rezervnih materijala i alata za održavanje pruge, čuvala i drezina, karakteristično vozilo slično biciklju s četiri kotača, koju su koristili nadzornici za inspekciju pruge.

Po izlasku vlaka iz tunela Kalcini, putnicima bi se ukazali čempresi grožnjanskog groblja i elegantni vrh zvonika župe crkve Sv.Vida i Modesta. Taj šarmantni gradić istarskog zaleđa, bio je naseljen još u prethistoriji, a svoj je karakteristični izgled dobio u doba vladavine Venecije (14.-18. st.), kada su izgrađene debele gradske zidine unutar kjih vijugaju zbijene uličice. Svoj najveći procvat Grožnjan je doživio za vladavine Austrije kada je izradnja Parenzane omogućila plasiranje poljoprivrednih proizvoda ovog plodnog kraja na bogatao tržište Kopra i Trsta. Nakon pada Austrije grad je polako počeo stagnirati, a nova era je nastupila 1965. Kada je grožnjan proglašen Gradom umjetnika. Otvoreno je mnoštvo likovnih galerija i atelijera, a ljeti se ovdje održavaju međunarodne glazbene, likovne, dramske i filmske radionice, poznate i cijenjen diljem svijeta.

Dionica između Grožnjana  i Livada po mnogima je najatraktivnija na cijeloj Parenzani, zbog brojnih tunela i vijadukata kojima su graditelji pruge svladavali vrlo zahtjevan teren vijugavih i strmih dolina. Kako je pruga priomorana pratiti njihove razigrane linije, tako se udaljenost između Grožnjana i Oprtlja, koja zračnom linijom iznosi 17 km, produljila na čak 37 km.


Završje (Piemonte)
Na postaji se nalazila kućica s nadstrešnicom za putnike i kratkim zustavnim kolosjekom. Osim plodova s obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka, tu se utovarivala i štavljena goveđa koža za izradu obuće. I ruševna zgrada bivšeg društvenog doma sagrađena na mjestu nekadašnje stanice, krije tragove Parenzane: pažljivi promatrač može uočiti ugrađene kamene blokove koji su nekada bili miljokazi uz prugu.

U neposrednoj blizini postaje u smjeru Oprtlja nalaze se dva tunela i elegantni vijadukt (L=62 m, H=20 m), kao „uvertira“ impresivnim objektima koji krase ovu zahtjevnu dionicu pruge. Na nekim je mjestima vlak morao ići tako sporo, da vješti biciklisti danas mogu tu dionicu proći brže od njega. U Završju se priča da bi putnici kretali na postaju tek kad bi, radeći u polju, ugledali vlak kako nailazi. Tada bi otišli kući, oprali se i presvukli te bez žurbe stigli na stanicu.

Završje je doživjelo svoj najveći procvat početkom 20. st. kada mu je Parenzana omogućila razvitak trgovine, a time i inteziviranje poljoprivrede i obrtništva. Tada je mjesto imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne obrte, a njegovih šest crkava zadovoljavale su duhovne potrebe brojnih stanovnika. Iz danas prevelike župne crkve još se samo ponekad razlijevaju zvuci najstarijih istarskih orgulja po gotovo pustim kamenim uličicama ovog gotovo zaboravljenog mjestašca.

Oprtalj (Portole)
Na postaji se nalazila kućica s nadstrešnicom i maleno robno skladište kje je opsluživalo kratak zaustavni kolosjek. Čim bi krenuo prema Livadama, vlak bi prešao preko impresivnog vijadukta (L=75 m, H=25 m) koji sa šest lukova premošćuje Mlinsku dolinu.

Od Oprtlja vodi strmi put dug oko 3 km. Uspnete li se njime, doživjet ćete svakodnevnicu brojnih mještana kojima je početkom 20. stoljeća Parenzana bila najznačajnija prometna veza sa svijetom.

Na zahtjevnim dionicama pruge, poput ove oko Oprtlja, ograničenja brzine bila su vrlo stroga. Na užim su zavojima bile postavljene okomite četvrtaste grede bijele i crne boje kako bi podsjetile strojovođe da na tim mjestima smanje brzinu vlaka na 10 km/h. Zbog nepoštivanja tog propisa je 24. svibnja 1923. g. Došlo do nesreće između Oprtlja i Livada u kojoj je život izgubio strojovođa Servolo Bonetti iz Buja.


Livade

(Levade)
Utonula u gustu šumu, postaja je bila opremljena s tri preticajna i tri zaustavna kolosijeka namijenjena utovaru pošiljki drva za gradnju i ogrjev, vina i obrađenog kamena iz kamenoloma u Sv. Stjepanu.

Danas se u Livadama nalazi mali muzej Parenzane u kojem je kroz fotografije, dokumente, predmete i interaktivnu kartu moguće upoznati i pregledno proći cijelom trasom te steći uvid u njen značaj za život ondašnjeg stanovništva.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.