Desilo se sasvim iznenada,sto bi babe rekle kao grom iz vedra neba kao da nije bila u pitanju ljubav na "tek" drugi pogled...Neki ce reci tek u tim godinama,ja kazem bolje i u ovim godinama nego nikad,jer zaljubljenost je predivna u svakom zivotnom dobu....
Obicno nedjeljno popodne u sasvim obicnoj cetveroclanoj porodici....Tata drijema na kaucu,sin se zavukao u sobu,mama tj. ja nemam pojma sta sam radila,kcerka otisla sa prijateljicom na selo kod rodaka...Kaze ona meni hoce Stefi da si izabere jednu macu pa ide i ona sa njom da joj bude pri ruci ako ova bude previse neodlucna...
Nista neobicno,zemlja se jos uvijek vrti,tata jos uvijek drijema...Sjecam se da sam bila u kuhinji kad su se otvorila ulazna vrata i da je Mihi proletila brzinom svjetlosti u dnevnu sobu (brzina joj inace nije vrlina),da se Joco izvukao iz svoje sobe i da je tata istog trena bio budan,ako to nije znak za sumnju onda ne znam sta bi moglo biti...Na tren mi je glavom prosla misao ali i prije nego sto sam i sama shvatila sta sam pomislila je vec bila potisnuta i neprihvacena...Uzmeskoljili se oni,sve se nesto dosaptavaju,smjeskaju a ona potisnuta misao meni nikao neda mira...U trenu sam se i sama stvorila u dnevnoj sobi i prvo sto sam zapazila je bilo nesto malo,crno,cupavo u nestajanju pod kauc i ovo troje raskeseni od uha do uha...
Zemlja se na tren prestala okretati ali stvarno samo na djelic sekunde,ona misao od malo prije me udarila direkt u lice koje je vjerovatno postalo crveno od ljutnje,sto na ono malo crno,cupavo sto nestade pod kaucom sto na ostatak moje obicne porodice...Ako to nije urota onda neznam sta je...Vec neko vrijeme smo se dogovarali da uzmemo malog cukicu...Djeca vole sve zivotinje,tata ugada djeci a mama neke voli a za nekima bas i nije "luda" ali opcepoznata stvar je bila da mama nije mackoljubac,da uvijek prica o dlakama koje treba cistiti,da macke samo spavaju i motaju se oko nogu...
Dakle urotili su se svi protiv mene i sasvim svjesno bez da su rekli makar jednu rijec,jednostavno donijeli macku u stan,meni poznatom mackomrscu....Prvi dan ga nisam ni pogledala,sto iz razloga jer mi je tastina bila tesko povrijedena sto iz razloga da je skoro cijelo vrijeme provodio pod kaucom...Pricaju "oni" izmedu sebe i cujem da se novi clan zove Mile...Proslo je jos par dana koje je Mile proveo pod omiljenim mu kaucom a ja na kaucu dureci se,novi mackovlasnici su imali uglavnom besane noci jer Mile nije volio sam spavati i po cijele noci je mijaukao pa su ovi spavali na smjenu u dnevnoj i zabavljali ga,pa je Mile imao problema sa promjenom hrane pa su mackovlasnici malo-malo morali cistiti pod,mama je likovala jer sa Miletom nije imala veze....
Jedno jutro gustajuci u prvoj kavici i slobodnom danu susne nesto i cisto me uplasi jer znam da sam sama u stanu i onda se pojavi ta mala crna,cupava gulica zvana Mile,dosao i gleda me onako nepovjerljivo sa sigurne udaljenosti...E to je bio taj fatalni drugi pogled,raskesim se i ja Miletu od uha do uha,krenem prema njemu medutim Mile zakljuci da je sigurniji pod kaucom i zbrise...Poceli smo se redovno druziti svako jutro,poceo mi je prilaziti,pocela sam ga maziti malo po malo i uskoro smo postali sasvim dobar tandem...
Onda je Mile poceo kihati i smrcati i zavrsio kod "doktora"...nista opasno neka macija kihavica koja je prosla za par dana,cika doktor nije bio bas simpatican ni Mici ni nama pa samo kod problema sa crijevima potrazili novoga i Mile je dobio tetu doktoricu,na nasu a i Miletovu srecu iako on to ne bi nikada prizao pogotovu nakon onoga sto mu je danas napravila...Teta doktor je napravila detaljan pregled i zakljucila da su Miletovi limfni cvorovi "malo" preveliki pa je predlozila neke dodatne pretrage jer je sumnjala na neki virus i bila malo zabrinuta...
Stigli su nalazi i nazalost teta doktor je bila u pravu sa svojim sumnjama i saopcila nam najgoru mogucu vijest da Mile ima virus macije leukemije koji je neizljeciv 🙁 Na tren se zemlja opet zaustavila...Tjesila nas je da ipak postoji sansa za naseg Mileta iako nam nije davala laznu nadu,cudila se da je i onu maciju kihavicu uspio prezivjeti...Od tog momenta Mile je posato centar najvece moguce paznje....
Danas smo ga nosili na kastriranje,iako mu imunitet jos malo strajka a limfni cvorovi nece da se smanje,Mile je dobio jos jednu bitku u svom mladom zivotu...Prezivio je narkozu 🙂 Sad ga mazimo i pazimo da oporavak bude sto uspjesniji,da imunitet izbori bitku sa virusom i da nas Mico ostane zarazen ali da bolest ne dobije sansu uzeti nam ono jos uvijek malo,crno,cupavo stvorenjce koje je u meduvremenu postalo "moj macak" moj uzasno razmazeni macak,koji aportira bolje nego neki pravi psi kako kaze teta doktor...
Dakle mogu sa sigurnoscu reci da ne postoji osoba na svijetu koja ne voli macke,postoje samo osobe koje im nisu dale sansu...
:(Još nema komentara