Maksimilijanov mir

                                         Maksimilijanov mir - Maksimir

Najveći zagrebački park, park Maksimir zahvaljujući viziji njegovog idejnog tvorca Maksimilijana Vrhovca (1752. -1827.), po kojem je i dobio ime, bio je i ostao jedinstveno parkovno graditeljsko naslijeđe građana Zagreba. Iako je Maksimilijan Vrhovac započeo uređenje perivoja (na mjestu stare biskupske šume)koji je svim građanima grada predan na korištenje za rekreaciju i odmor, krajnji tvorac i najzaslužnija osoba za današnji izgled parka Maksimir je nadbiskup Juraj Haulik. Park je podignut pri krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18.st i tokom prve polovine 19.st. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnog graba. U vrijeme nastajanja bio je prvi takav javni park u jugoistočnoj Europi, čak i jedan od prvih u svijetu. Plemićke i kraljevske obitelji su podizale perivoje i parkove unutar svojih plemićkih imanja, međutim, za javnost i običan puk ti su vrtovi bili nedostupni i široj javnosti nevidljivi. U tim raskošnim parkovnim kreacijama uživati su mogli samo privilegirani. Biskup Maksimilijan Vrhovac je park u maksimirskoj šumi namijenio svim građanima i po tome se taj projekt razlikovao od ostalih. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske monarhije. On je, kada je postao biskup, zamislio i započeo oblikovati park u francuskom stilu (baroknom), sa zrakasto probijenim stazama. Dio toga obilježja parka i danas se vidi u glavnoj prilaznoj aleji, šetnici od glavnog ulaza (portala)do podnožja Vidikovca. Kako se biskupu s vremenom počelo s viših pozicija prigovarati za prevelike troškove u uređivanju ogromnog perivoja, a optuživalo ga se i za masonstvo i vezu s mađarskim jakobincima, on je uređenje parka prekinuo. No svakako se za njega može reći da je bio čovjek ispred svojega vremena, o čemu svjedoči i njegov angažman u razvoju Stubičkih toplica. Kao posjednik dvorca Golubovac, u Donjoj Stubici, kupio je okolne posjede od raznih vlasnika kako bi stvorio veći posjed koji bi, poznavajući ljekovitosti termalnih izvora, služio prvenstveno zdravlju i turizmu; u Stubičkim toplicama dao je zasaditi perivoj, izgraditi zdravstvene sadržaje i dao je pečat uređenju okoliša na čemu mu danas treba odati priznanje, mada se u novijem dobu pojedini čelni ljudi trude da omalovaže ono što se izgradilo nekada,trudeći se sebi priskrbiti u trajno vlasništvo kakav komad baštine ili državne imovine. No, nakon smrti biskupa Vrhovca, nastavak na uređenju parka prozvanog upravo po njemu “Maksimilijanov mir“, kraće  „Maksimir“ nastavio je biskup Alagović (1760.-1837.); iako on nije puno radio na daljnjem uređenju, napravljena je bitna promjena, jer on napušta barokno uređivanje parka. Započinje s radovima na formiranju livada i prozračivanju parka i tako daje dobar temelj kasnijem krajnjem tvorcu i kreatoru, nadbiskupu Josipu Hauliku (1788.-1869.) najzaslužnijem za današnji izgled parka .Za života nadbiskupa Haulika je ime parka bilo promijenjeno u „Jurjevac“ ili „Jurjaves“ .Kasnije mu je vraćeno staro ime. Na nadsvođenom portalu između stupova nad glavnim ulazom pisalo je još 1871. g „JURJEVAC“ .Kada je 1880. bio snažan potres u Zagrebu, nadsvođeni dio nad ulazom je srušen, kao i mnoge zgrade tada. Kada je obnovljen, negdje 1914. stupovi su povezani lukom u kojem u koji su uklesani stihovi iz Gundulićeve „Dubravke“. Sjećam se da sam negdje vidjela sliku, kao neku staru razglednicu iz 1960.g.otprilike, gdje je luk sa stihovima obrašten bršljanom, valjda da se stihovi ne vide, a nad portalom je bila velika petokraka i ispod je pisalo „Park kulture“ … Svašta se tu mijenjalo. Ispred ulaza u park bilo je okretište tramvaja, prvo konjskog, a zatim i električnog. Teško je zamisliti da je prvim jezerom 1892. zaplovio čak i parobrod(!) uz brojne čamce. Danas samo labudovi i patkice „plove“ ovim jezerom, tek uz rub jezera prošeće pokoja siva čaplja. Iako su neki sadržaji do danas nestali, mnogi su obnovljeni po izvornim nacrtima. Danas ih koriste turisti, putnici namjernici a najviše građani grada; dakle oni kojima je park prvobitno i bio namijenjen. Kao što piše na Obelisku (često devastiranom, ali i obnovljenom) podignutom u čast dovršenja i otvorenja parka 1843.g. uz slobodan prijevod arhitekta Klaića s latinskog… U kamenu je uklesano:

Za uposlenje marljivih ruku, za podizanje obrta građana,

za promicanje ljepšeg vrtlarstva, glavnom gradu na čast

a domovini na diku, te za umorne od posla, tužne

ili potištene, da ih ove nedužne radosti prirode osvježe i pridignu.

U parku Maksimir tokom čitave godine organiziraju se brojne priredbe i manifestacije zabavnog, kulturnog i sportskog karaktera, za djecu i odrasle, za te namjene postoje i dvije pozornice, mala i velika (izgrađena za potrebe Univerzijade), no razna kulturno zabavna događanja odvijaju se i  na više lokacija u parku.Za djecu se održavaju igraonica, zabavno edukativne naravi, a i prvomajski grah za građane se kuha i dijeli u maksimirskom parku. Brojne ljubavne priče započele su upravo u ovom parku, pod zaštitničkim zagrljajem široke krošnje  nekog staroga hrasta, ili na skrovitoj klupici uz jezero; možda se poneko srce i slomilo uz staze maksimirskog perivoja… no, sve je to dio života,dio trenutka naše prolaznosti. A Maksimir je postojao prije nas,  živi s nama i živjet će s novim generacijama…

(Korišteni podaci sa str.parka Maksimir, pl.saveza Zagreb, Wikipedija…)

Glavni ulaz u park Maksimir, pogled  s unutarnje strane na Maksimirsku ulicu; Gundulićevi stihovi nad ulazom

Restoran Maksimir ...

Glavna šetnica prema Vidikovcu, trokatnom 17m.visokom tornju...

Prvo jezero s Labuđim otokom(donje jezero) zaštitni znak su mu bili labudovi, nedaleko je ulaz u Zoološki vrt koji je osnovan 1925.

 Drugo jezero,izgrađeno 1846.iz njega se voda preko slapa prelijeva u Donje, prvo jezero

Treće jezero, vožnja čamcima je moguća, ali nitko se ne vozi ? Inače kornjača i patkica ima puno.

Čamci na 3. jezeru, kornjače uživaju ...Kupanje zabranjeno kao i ribolov ...

 Kip sokola  na vrhu humka do kojeg vode stepenice.Tu se nekada nalazio paviljon Ombrela tj, Kišobran. Mogila je nastala dopremanjem grumena zemlje iz 155 mjesta u Hrvatskoj koja su značajna po nekom povijesnom ili kulturnom događaju.Podignuta je 1925. za prigodu proslave 1000 god. hrvatskog kraljevstva. U temelje humka pohranjeni su predmeti iz hrv baštine, tadašnje novine i sl.

Pogled s Mogile, livada Kišobrana, veliko  dječje igralište ...

Vidikovac, trenutno u obnovi.  Gospon Fulir i gospon Šafranek s damama su bili ovdje na plesu...

 Iza Vidikovca prema Švicarskoj kući nekada je bio čak i mali golf teren.U Švicarskoj kući može se osvježiti, popiti kava, a izgrađena je 1842. Na katu je  Haulikov salon sa znamenitim drvenim stropom, sada u prizemlju i vrtu stolovi i stolice caffe restorana

Obelisk, podignut 1843.prilikom dovršenja parka i otvorenja, bio je devastiran pa je  saniran 2001. godine.

ovo je jezero 4. malo ispod nivoa najvećeg petog jezera, mala brezova koliba na rubu jezera.

Peto, najveće i najdublje  jezero, dozvoljen sportski ribolov...Potok Bliznec glavni je vodni tok koji napaja maksimirska jezera.On izvire kod "Šumarevog groba" pod Sljemenom...dužina toka 15 km

U parku Maksimir  je i kapelica sv. Jurja(Cirkvica) sagrađena 1864. u neogotičkom stilu, cvjetna dolina dalija ...

Jedini sačuvani paviljon "Jeka", s obilježjima klasicizma, dvanaestostranična oblika, u unutrašnjosti se gotovo savršeno odbijaju zvukovi, pa je stoga i  nazvan "Jeka"

I ode čaplja preko  prvog jezera...