Moj profil

Marijansko svetište u Dragotinu

Dragotin, selo na brijegu poznato je po Svetištu Djevice Marije. Mislim da ove riječi najbolje opisuju ovo mjesto " uronjen u skladnu prirodu pravi je to prostor za molitvu, mir i duhovnu okrijepu... ".

Marijansko svetište u selu Dragotin nadomak Đakovu najstarija je Gospina crkva u Istočnoj Hrvatskoj. Prvi puta se spominje 1332. godine. kao dio dragotinske župe i dio župe Načašca svetog Križa u Trnavi. O njenom nastanku postoje dvije legende. Po onoj prvoj seljani dviju susjednih sela Dragotina i Novih Petkovaca željeli su izgraditi crkvu " na međi " ili granici, danju bi dovozili materijal, al bi on nocu nestajao i pojavljivao bi se na brdu gdje se crkva i danas nalazi. I tako nikla crkva na proplanku..... prema priči mještana i danas se na međi između sela zna pronaci pokoja cigla i onda oživi legenda..... A druga je priča da je Dragotin prestao biti župa, slika Žalosne gospe odnijeta je u Trnavu, no nekim čudom se vratila na svoje mjesto.....

Za vrijeme Turaka crkva je bila središte kršcanskog života ovog kraja, ali su je oni na putu prema Becu opustošili. Ostali su samo zidovi i krov, ali je obnovljena od strane đakovackog biskupa  Bakica i nastavljene su se služiti povremeno mise. Iako samo mjesto nije bilo naseljeno sve do 1750. Godine.  Obnavljana je više puta do sada, potpuno 1899. godin, a zadnja je završena 2015. godine.. 

Svetište je najživlje upravo na blagdan Velike gospe ( 15.8. ), ali i onaj Male gospe, kada je i hodočasnički dan iz svih obližnjih mjesta i mise tijekom dana. Hodočasnici dolaze u svetiste vec dan ranije u vecernjim satima i to pješice, najčesce su to oni mladi, ali ima I onih starijih. Održava se misa oko 10 sati, a onda slijedi povratak kuci. I tako u duhu one stare " tako blizu, a opet daleko.... " mene je put nanio u Dragotin, čistom slučajnošcu bez plana. Mirom, tišinom i zelenilom odiše ovo mjesto, kao i čitav kraj koji je nažalost sve pustiji/p>

Uz sliku Žalosne gospe reci cu vam i to da je ona ostala neoštecena u padu betonskog stropa 2005. godine. Iako se danas na oltaru nalazi kip Djevice Marije  s krunom na glavi i Isusom u naručju, slika Žalosne Gospe zauzima još uvijek svoje mjesto. Nepoznati umjetnik je valjda njenom slikom htio izraziti kao što je velika žalost obuzela Mariju dok je gledala mrtvo tijelo svoga sina, jednako je se dojmilo i stradanje njene kršcanske djece u vrijeme turskog zuluma. Godine 2015 . završena je 20 - god. obnova svetišta, gdje je udannut novi sjaj crkvi i cijelom Svetištu. 

Samo selo je samo jedno u nizu sve manje naseljenih u mom kraju. Mnogi su odselili u potrazi za boljim životom, kako u zemlji tako i  " preko grane ", to je najvidljivije upravo ljeti po brojnim stranim registracijama pred kucama.  Selo broji negdje oko 254 stanovnika, (2011. ) god. ali najpoznatije je upravo po svom Svetištu. U vrijeme Domovinskog rata  Dragotin je bio jedino nezaposjednuto Marijansko Svetište u Istočnoj Hrvatskoj. 

Oltar na otvorenom, kada vrijeme dozvoli za najvecih blagdana, misa se održava vani.

I tako u hladu ispod vinove loze....odmor za dušu na starim drvenim klupama....

I tako sjedeci na ovoj drvenoj klupi ispod vinove loze, preko puta gledajuci stari bunar za vodu, sjetila sam se nekih stvari, ljudi moga djetinjstva. Sjedeci na toj klupi sa svojim sinom vratih se kroz pricu u te dane..... u jedan vrt il bašcu jedne bake preko druma, u staru avliju, stari bunar s kablom za vodu..... a onda se vratih u stvarnost zahvaljujuci mužu..... naime bio je ovo jedan obicni obiteljski izlet na jezero, a na povratku smo obišli i ovo mjesto.....

Nije mi namjera iznositi u ovom članku previše " povijesnih činjenica " , nego bih vam uz pomoc slika htjeka dočarati ljepotu i mirnocu ovog mjesta....

Stari bunar ispod guste krošnje drveta dude, obrastao puzavicom

Mnogo je tu mjesta za odmor,u hladu, brojne klupe i klupice, starinski bunar, zelenilo, čak i dječje igralište. 

Nadam se da vam se dopala mala šetnja ovim mjestom baš kao  i meni, na moju žalost crkva je bila zatvorena, tako da vam ju mogu pokazati samo izvana, ali bice još prilike i za nastavak jednom./p>

Jos jedan maleni detalj su table s  " mislima iz Svetog pisna " ( gore na slici ).

Toliko je tih nekih neistraženih mjesta u našoj okolici, pravih bisera., samo ih treba otkriti. Do nekog ponovnog susreta lijepi vam pozdrav!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.