Morosinov glazbeni žgvacet

Ovih dana izašao je novi CD Livia Morosina. 70 minuta glazbe! Dobro skuhan CD s pjesmama koje prelaze granice njemu poznatih istarskih motiva. U par riječi: Livio kreće prema sjeveru Hrvatske.

Kritičari kažu da je ponovno pokazao kako je tradicijska glazbena baština inspirativni početak za potpuno suvremenu glazbu.

A kako je s kuhanjem? Poznat si i kao kulinarski znalac i čest gost na pučkim natjecanjima u kuhanju.
Da, i u kuhinji je potpuno isto kao i u glazbi. Inspiracija je u tradiciji, odabiru namirnica, a kasnije proradi mašta, suvremeni pristup i jelo je gotovo. Kakve su to kuharice koje moraju učiti ljude kuhanju. Pa sve se zna. Recepti su kao i narodne melodije samo predložak za pametne i smione. A jelo je sve to zajedno, sve to u dobrim omjerima.

Kažu da si ekspert za maneštru. Hajde reci recept, otkrij u čemu je bit dobre istarske maneštre.
Dan prije ste namočili fažol i sada ga kuhate u posebnoj posudi s dva lista lovora. U drugoj posudi najprije popecite luk. Zatim dodajte ostalo povrće koje imate pri ruci. Celer, mrkvu, čak i papriku. Naravno, i začinsko bilje. Zatim se doda na sitno narezan krumpir. I onda moja velika tajna, umjesto vina vatru smirujem pivom i čekam da se reducira. Na pola kuhanja sve zajedno spojite i to je to. Može i pašta i riža, slanutak, kukuruz, ječam.

Kada se spomene Istra, svi odmah navale na tartufe. Što kažeš?
Dobri su tartufi, pogotovo na najjednostavniji način, s fužima. Tako da sami dođu što više do izražaja. Uglavnom nisu oni jelo za svaki dan. Ni tartufari ih ne jedu često. Treba ih jesti tamo gdje rastu. Ja sam iz Vodnjana, tu nema tartufa.

Fuži, njoki, pljukanci? Što kažeš?
To je ta naša ozbiljna narodna hrana. Što ima bolje od žgvaceta od peteha (pijetla). Ili dobre domaće kokoši, malo masnije.

I još jedna "kulinarska" tema. Što misliš o "prženju" CD-a?
Pa što bih rekao. Svi znamo da prženje nije najzdravije. Ja bih radije pirjao, blanširao, kuhao na pari...