"Iako je ustvari blagdan svih beskućnika, svih velikih i nesebičnih misli rođenih na tuđoj slami, pored goveđe i magareće začuđenosti, Božić je već danas praznik sitih i zadovoljnih."
Dragi moji, ove je riječi hrvatski velikan A.G.Matoš napisao prije malo više od 100 Božića, a kako aktualno danas zvuče!
Božić je blagdan, kada se ostaje u obiteljskom krugu i dili blagdansko obilje, kako u bogatih, tako i siromašni...
U Imockon se Božić slavio drukčije po građanskin kućam, ja o tome malo znadem, ali znadem kako se slavilo u prvom selu do "Varuša" (kako i danas zovu Imotski), dakle u Vinjanin.
Na Badnji dan domaćin je unosio u kuću badnjak, poškropio ga blagosovljenon vodon i sa svin ukućanin molio običajne molitve, potpalio bi badnjak i stavio ga na ognjište, tj.komin, središte kuće, najsvetiji dio, koji nas veže sa starinon i precin. Taj se blagdan ne more zamislit bez bakalara, koji se blaguje sa crnin vinon. Dovraci kuća bili su urešeni bršljenon i blagosovljenon maslinon, , oko badnjaka na slami su se igrala i valjala dica. Blagovalo se za niskin drvenin stolon zvanin "sinija", uz žmirkavu slabu svitlost petruljača.
Svi ukućani skupa odlaze na Ponoćku, nema posebnog odivanja, u Badnjoj noći se ne vide zakrpe na odići, uz titravu svitlost svića, sve je lipo, na licin je radost iščekivanja, te noći srist ćete i one koji nisu revni u odlasku u crkvu, a nakon mise i blagoslova, čestita se :
"Dobro ti došlo Porođenje Gospodnje"-- odgovara se: "I s tobom ( Bog"da) zajedno".
Po snigu i po svakakvon vrimenu vinjanski monci i cure išli su u crkvu, pivajući iz punog grla, vraćali se srca punog radosti i mira, valja na počinak, Božićno jutro donosi nove radosti.
Božićno jutro je bilo posebno lipo... Muškarci bi iz skrinja vadili kubure, žene su oblačile nošnje neki mlađi dana, moja baba bi nagrnula ječermu na pleća, svezala novi šudar, dok bi se seoska dica naticala u lišpin opančićin. Cilo bi selo tiju dana ozvanjalo pucnjavon, a kubure su danas zaminile petarde. U župan po selin nije se držala ponoćka, već misa zornica u četiri ure jutri. Za božićni se dana pivala isključivo „U se vrime godišta“, a tek dolaskon 'armonijuma i župni zborova, pojavile su se druge božićne pisme. Ja se dobro sićan sviju pisama...
Prvi dan Božića u Imockoj se krajini ne bi išlo na čestitanje prijateljin i daljoj rodbini. To bi se radilo drugi, treći i četvrti dan Božića, na sv. Stipana, Ivana i Mladence, kada bi se prid crkvan igralo i kolo, koje se uvik promećalo u narodno veselje. Vinjansko kolo se i dan danas pleše u Vinjanin kod crkava Sv. Roka, Sv. Ante, Sv. Nikole Tavelića i Sv. Kate.
Uz priču o proslavi Božića u momu kraju, prije "komercijalizacije",
Sritan, berićetan i blagosovljen Božić, svima Vaman i Vašin obiteljin.
Na dobro Van Došlo Porođenje Gospodnje!
:(Još nema komentara