Moglo bi se reći i varivo naše svagdašnje, jer variva su po meni zakon, nešto žlicom ili kašikom, nešto da vas zagrije u hladnim jesenjim i zimskim danima.. Nešto za ručak ili objed ako preostane kod mene može i za večeru, za ugodne snove. Kako nastaje, jednostavno je, ne brinite se, doduše iziskuje malko vašega vremena, ali vrijedi se potruditi, krenimo zato zajedno, korak po korak....
Mislim da se svatko, tko se bavi kuhanjem i pripremom hrane, često pita upravo jedno pitanje "... a što danas za ručak...." to spada u kategoriju " vječnih pitanja ". Oko nas je gomila namirnica, svježih ili onih iz zamrzivača, iz vlastitog uzgoja i vrta, ili onih kupljenih u dućanu, na tržnici. Izbor je na vama samima. ja osobno rado biram ono iz dobro znanih izvora, ono što sam vidjela kako raste i napreduje, koje sam sama ubrala, onda je red da ga i pripremim zar ne ? Dugo sam u kuhinji, prvo uz majku, onda samostalno, a u zadnje vrijeme uz kao što volim reći " moju baku...", jednu dragu osobu, koja ima ogromno kuharsko i životno iskustvo, koja je prepuna malih i velikih trikova u kuhinji, koja se već jako dugo druži s loncima i rajndlikama, a i kuhačama naravno, ponekad je dobro poslušati i te starije, posebno kad vam priprijete kuhačom ha,ha,ha.
Ali vratimo se današnjoj temi, varivu, čušpajzu, toplom i zasitnom, jelu koje su pripremale i naše majke i bake, jer po njima, dobro je uvijek pojesti nešto sa žlicom, uz varivo možemo poslužiti pohani kruh, domaće lepinjice ili uštipke, ne mora uvijek biti ni meso na tanjuru.
I tako jedno jutro me na pultu dočekala velika mlada tikvica i glavica karfiola ili cvjetače, malko mrkve, pokoji crveni luk¸ što mi preostaje, nego da od tih finih namirnica napravimo neko fino varivo. Za početak treba to sve oprati i oguliti, te nasjeckati, to je i najveći dio posla. Onda krećemo prvo sa lukom, koji je njegova osnova, daje mu gustoću i okus. Uz luk tu je i mrkva, koju treba isto malo propržiti, nakon toga dodamo vode i dalje kuhamo nekih 20 minuta¸ u međuvremenu razdvojim onaj karfiol na sitne cvjetiće, tikvicu ogulimo i nasjeckamo na male kockice i ostavimo po strani. Nakon toga dodamo u lonac tikvicu i karfiol, malko soli i Vegete, te nastavimo kuhati, dok ne omekša. Pri kraju dodamo lovorov list, malko kima u zrnu, a u zadnje vrijeme varivima dodajem i jedan za mene novi začin, kurkumu, koja mu daje finu žutu boju i drugačiji okus, ako želite da varivo ima crvenu boju, dodate mu ugušćeni sok od rajčice. Ja osobno bih tu sada stala, ali moja baka ne, njoj je to prerijetko, kaže da se varivo mora i zagustiti uz pomoć brašna ili gustina, na kraju se dodaje i svježe isjeckani list peršina za dodatnu svježinu i aromu.
A dodatak, kao rekoh već ranije, pohani kruh, lepinje ili po vašem ukusu¸ ponekad znamo dodati i domaće žličnjake od brašna, soli i vode.
Variva nas podsjećaju na kuhinju naših baka i mama, na odrastanje i djetinjstvo¸tako svaki puta kada pripremam neko varivo sjetim se mame, načina kako ga je ona pravila, na njene male tajne.
Varijacije su razne, ponekad nešto dodate, nešto izbacite, nekad je tu mrkva, nekad je krumpir, a i korabica, peršin i paškanat, poriluk i raštika, kiseli kupus nešto dodaj, a nešto izbaci.
Nadam se da ste i ogladnjeli čitajući ove redove, zato sada za vas imam jedan prijedlog, odite u vaše kuhinje, otvorite smočnice i hladnjake, te skuhajte neko dobro varivo .... dobar vam tek!
A od mene jedan veliki pozdrav iz žute kuhinje, koja se iz hobija, pretvorila u nešto sasvim drugo... do idućeg pisanja, sve ovo me lagano podsjetilo na jednu staru pjesmu iz mladih dana od Balaševića ".... eh što se nekad dobro jelo baš....."
:(Još nema komentara