Jedino o čemu se priča i piše posljednjih mjeseci je – korona virus.
Koronakriza zahvatila je cijeli svijet. Kao i većina nacije i mi smo ostali doma. Nema obiteljskih druženja, ispijanje kave s prijateljima. Prvi Uskrs ove godine proveli smo svaki u svojemu domu. Meni osobno to je jako teško palo, jer se do sada naša obitelj uvijek okupljala i to u većem broju, jednom je taj broj dorastao do 18. Ovogodišnji uskrsni ručak bio je - on line, svatko za svojim stolom. Ono što je za iskrenu pohvalu jest tehnologija – puno toga se može on line. Kuhanje, druženje, čak i igranje društvenih igara.
Kako je na početku ovog socijalnog distanciranja i ostanka doma bilo najpopularnije peći domaći kruh, moja obitelj i ja razmjenjivali smo sličice naših kruhova. Nekima je to bilo prvi puta da peku sami kruh, ali rezultati su bili vrlo zadovoljavaljući.
Sve se može kad se hoće!
Dok smo mogli mi smo često igrali karte ili jamb do dugo u noć. Koronakriza nas je u tome stopirala, no, mi smo i tome doskočili. Eto kako igrati jamb on line.
Nalazimo se na tri lokacije – u jednom stanu je kćer sa svoja dva sina, u drugome sin i snaha i ja u tećem. A kako igrati da sve bude regularno i transparentno? Pa, sve preko skypa. Svatko od nas usmjeri kamere svog mobitela na stol da se vidi dio na kojemu se bacaju kockice. Igramo u parovima, a za fer plej treba odabrati tko će s kime igrati. Bacaju se kockice i ono dvoje koji imaju najveći broj na kockici čine jedan par, ostali bacaju ponovno kockice i opet najveći brojevi čine drugi par, a treći par su ono dvoje koji su preostali. Poklopilo se tako da nitko iz jednog stana ne igra zajedno – kćer i ja, snaha i mlađi unuk, sin i stariji unuk. Svatko pazi na drugoga da ne bude lažiranja, a meni sve na povjerenje. Rezultat svi pišu na svoj papir da se lakše može pratiti tijek igre sa svojim partnerom.
Igra je zanimljiva, smijemo se i šalimo i dobro zabavljamo!
Moj suprug subotom i nedjeljom radi, pa u jednom trenutku kada on odlazi na spavanje moram staviti slušalice da on ne sluša našu glasnu priču. A kako sada komunicirati s ostatkom ekipe i s partnericom? Čujem ih ali ne smijem pričati glasnije. I tu pronalazim rješenje – preko poruka na papirićima koje onda stavljam u vidokrug kamere. Za tuđi dobar rezultat poruka BRAVO, za naš JEEE!!!.
Odužilo se naše prvo on line igranje jamba na četiri sata. Bilo je tu i tehničkih poteškoće – izgubili smo signal usred igre, pa ima slike nema tone i opet papirić JA VAS ČUJEM. Ali kako kaže narodna poslovica „prvi se mačići u vodu bacaju!“😀
Slijedeći puta igra je bila ležernija i trajala puno kraće, a ja sam mogla normalno razgovarati s ostatkom ekipe jer je moj suprug gledao film baš do kraja naše igre. To mi je bilo posebno drago jer sam u posljednjem bacanju dobila jamb i umjesto papirića s natpisom JEEE!!! mogla sam to glasno izgovoriti i to VRLO glasno, a sve sam popratila i pljeskom veselja 😀👏
I ovaj vikend smo zakazali novu partiju jamba. Uza sve probleme koje je ova pandemija prouzročila, uvijek se može i dobro zabaviti – na daljinu on line.
A da se što prije možemo družiti uživo, ostat ćemo doma, te vam za kraj prenosim jednu priču koju sam čula i koja može biti primjenjiva u ovoj sadašnjoj situaciji:
Živio jedan vrlo bogat čovjek i vodio bezbrižan obiteljski život. Bogatsko je sticao svojim radom cijeli život, no ostario je i na samrti pozove svoga sina jedinca i kaže mu mu: „ Sine, ostavljam ti svoje bogatstvo, ali želja mi je da i ti radiš i time pridoneseš svojoj sreći. Kada osjetiš da si dosegao svoje najveće blaženstvo, otvori ovu kutiju!“ – pružajući mu jednu zatvorenu kutiju. „Ako te zadesi u životu neka nedaća, bolest ili neimaština, otvori ovu drugu kutiju!“ i pruža mu još jednu zatvorenu kutiju.
Prolazila su godine, sinu je posao cvjetao, bogatsvo se „množilo“, uživao je u svojoj sreći i blagostanju i smatrao da je došlo vrijeme da otvori prvu kutiju koju mu je otac ostavio na samrti. U kutiji je bio papirić na kojemu je pisalo „I ovo će proći!“.
Nakon nekoliko godina došla je svjetska ekonomska kriza koja nije zaobišla niti one najbogatije. Sin je počeo gubiti bogatsvo, iz svoje ogromne vile, koju nije više mogao održavati, morao se preseliti u maleni stan, a i bolest ga je „bacila“ u krevet. Sada je bilo najbolje vrijeme da otvori i onu drugu kutiju koju mu je otac dao. I u njoj je našao papirić na kojemu je pisalo „ I OVO ĆE PROĆI!“
:(Još nema komentara