Moj profil

Pet godina za pet

Ušetala sam se pomalo sramežljivo u ovo virtualno dvorište uz poticaj supruga i zadržala se ovdje punih pet godina. Prepuna emocija s radošću te godine ocjenjujem sa - čistom peticom. Uz to izražavam i iskrenu zahvalnost svima vama, s kojima sam se sretala virtualno i stvarno i koji nosite  dio zasluga za tako visoku ocjenu . Bile su to godine kratke, godine brze, godine cool i zaista iskreno želim da tako nastavimo i dalje - zajedno.

Lijepo se danas, nakon pet godina, prisjetiti onih prvih trenutaka kada smo suprug i ja postali „istraživači“ u jednom novom virtualnom svijetu, diveći se već tada raskošnoj ponudi zanimljivih i korisnih podataka u receptima i člancima. Kao zaljubljenik u kuhanje bila sam zadivljena i ubrzo shvatila da je to pravo mjesto gdje ću dolaziti po ideje i korisne savjete. U tim trenutcima nisam bila svjesna da će upravo taj cool prostor, kako ga kasnije nazvah cool-dvorište, postati virtualno mjesto moje velike radosti. U to je vrijeme Coolinarika izgledala ovako, kako sam ju zabilježila na odlasku u mirovinu, tik pred promociju nove Coolinarike.

To istraživnje Coolinarike trajalo je gotovo mjesec dana a tada se odlučih registrirati a samo dan kasnije staviti i prvi recept. Bile su to „Kuglice od smokva sa kokosom“, meni tada i danas jedan od najdražih slatkih recepta. Sretna sam i zadovoljna jer i nakon pet godina recept još uvijek privlači pažnju i mnogi rade ove kuglice po njemu. Tako je počelo moje virtualno cool-druženje, prvo sa stavljanjem recepta suhih blagdanskih kolačića a zatim i receptima raznih jela. Uz sve to počelo je „brušenje“ mojih kuharskih iskustva pripremanjem jela prema tuđim receptima. Istovremeno su se stvarala i razna virtualna prijateljstva širom svijeta a onda se gotovo spontano, u mojoj prvoj godini dogodio i prvi susret u živo sa Coolinarikama. Bilo je to mini-cool-okupljanje u Kraljevačkim Novakima kraj Sesveta

Tu sam upoznala prve drage osobe iz virtualnog svijeta, koje sam i kasnije sretala na raznim susretima. U jednom lijepom i neobičnom ambijentu, međusobno smo se počastili raznim specijalitetima koje smo donijeli. Tijekom ovih lijepih godina oduševila su me „Velika godišnja cool-okupljanja“ u Podravkinom rekreacionom centru kraj Koprivnice. Zahvaljujući blizini stanovanja,  sudjelovala sam na sva četiri dosada održana  okupljanja. Bila su to cjelodnevna druženja, koja se ne zaboravljaju a svi smo uvijek bili oduševljeni dolaskom osoba iz drugih zemalja pa i drugih kontinenata. S radošću očekujem  i 5. jubilarno cool - okupljanje u svibnju 2013. godini, u kojoj godini će Coolinarika navršiti svojih deset godina virtualnog života.

Posebnu radost doživjela sam u kasnu jesen 2010. godine, kada sam prisustvovala obilježavnje 7. rođendana Coolinarike i promociji Nove Colinarike. Na listi uzvanika tog cool-događaja našla sam  zahvaljujući, glasovima koje ste vi poslali a na poziv Uredništva. Bio je to još jedan nezaboravan susret u „Štaglju“, ugostiteljskom objektu Podravkinog rekreacionog centra, koji je te svečarske večeri bio ogrnuta čarobnim bijelim plaštem. Obzirom da je rođendan  Coolinarike za samo pet dana, koristim  ovu prigodu da našoj Coolinarici uputim čestitku a svim ljudima koji se brinu za njenu egzistenciju lijepi pozdrav.

Dodjela titule  Cool-chefa za mjesec ožujak 2009.godine bila je za mene osebujno priznanje, koje mi je pružilo veliku radost. Bila je to svojevrsna nagrada koju zaista cijenim i koja me još više povezala sa ovim virtualnim svijetom hrane i druženja. Bila sam iznenađena i ganuta divnim porukama koje su mi na razne načine stizale sa svih strana svijeta. I vjerujte mi, rado bih svima u živo stisnula ruku i svakoga iskreno zagrlila.

U ovih pet godina još su me dva događaja silno uzbudila i obradovala, jer to se ljudima moje životne  dogodi jednom u životu ili nikada. Prvo je bilo sudjelovanje u snimanju MasteChef emisije u travnju ove godine u Koprivnici, sa zavjetom šutnje sve do nedavne objave snimljene emisije. Bila su to tri nezaboravna dana u Koprivnici sa divnim osobama s Coolinarike i njenog uredništva. I dok se o MasteChefu nije smjelo razgovarati, Uredništvo je izabralo novu ekipu, za snimanje promotivnog materijala za projekt Coolerice u Zagrebu. Bili su to ponovno nezaboravni dani u društvu prekrasnih osoba, od kojih sam neke upoznala prvi puta. Doživjela sam pravo televizijsko snimanje pa i šminkanje profesionaIne šminkerice. Veliko hvala Uredništvu Coolinarike što me je pozvalo na ta dva nezaboravna događaja.

 Kao što vidite, u ovom mom malom jubilarnom osvrtu na minulih pet godina nisam spomenula niti jedan nick niti jedno ime. Bilo bi gotovo nemoguće izdvajati nekoga ili pak nekoga izostaviti. Jer ja sam zapravo neobično zahvalna svima s kojima se ovdje družim kao i svim onim vrijednim osobama, koje su osmislile ovaj prekrasan virtualni prostor (moje cool-dvorište), gdje možemo pokazati jela koja smo spremili, staviti recepte i fotografije koje smo snimili. Lepeza moje zahvalnosti je veoma široka a sastoji se od čitavog niza značajnih pojedinosti. Na prvome mjestu su ta lijepa virtualna i stvarna druženja, zatim mogućnost da sa drugima podijelite radost spremanja hrane i ono što je posebno vrijedno, obogaćivanje vlastitih iskustva kroz recepte i iskustva drugih.

Ovih pet godina uz Coolinariku promijenilo je mnogo toga u mojoj kući. Iako sam se uvijek trudila kuhati dobro i raznovrsno, iskustva koja sam stekla u „cool-dvorištu“ , obogatila su moj  jelovnik i učinila ga raznovrsnijim. Isprobala sam niz novih jela po cool-receptima s raznih strana svijeta pa je dio moje kuhinje postao i internacionalan. Sa radošću sam izvlačila iz „naftalina“ stare recepte, spremajući po njima zanimljiva jela, a onda ih s još većom radošću objavljivala. Naravno, samo  jela koja su dobila kućnu prolaznu ocjenu. Poneko jelo se spremilo, nakon konzumacije zaboravilo a recept se vratio u „naftalin“ sa oznakom - ne.

Svi recepti koje sam objavila, recepti su jela koje sam spremala u mojoj kuhinji za svoju obitelj, članove porodice i drage prijatelje. Bilo je ponekad smiješnih situacija kod novih jela jer je prije posluživanja ručka, bez obira na goste,  nastao mali zastoj – zbog fotografiranja. Naravno, jedina osoba koju ovdje ipak s ponosom spominjem je moj suprug, mnogima poznat pod nickom deda Rudi. Njegova ljubav prema fotografiji, obogatila je naše druženje na Coolinarici pa se tako zajedno zabavljamo, radujemo druženjima  i uživamo u dobroj i raznovrsnoj hrani. I kao što rekoh mnogo puta: Coolinarika je bila i ostat će moja velika radost.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.